Obojici je glazba bila život, cijeli svijet. Tonči bi sjedio kod Zdenka u uredu na radiju. Nije bilo kompjutora da se sve u njega spremi, nego gomila ploča i traka oko njih
O DRUŽENJU S POKOJNIM SKLADATELJEM
Huljić: 'Častio sam estradnjake s Runjićem od jutra do mraka'
Zdenko je bio čovjek velikog srca i široke duše. Strašno mu je bilo simpatično kad sam došao na Radio Split, na kojemu je radio kao glazbeni urednik, i upitao ga: ‘E, barba Zdenko, što vi mislite o ovome?’, prisjetio se Tonči Huljić (57).
Pokretanje videa...
00:52
Pokojnog skladatelja upoznao je 1981. i o njemu kaže da je najjači autor ne samo u povijesti Splita, nego i šire. Nije mogao pitati mamu ili tatu što misle o njegovim pjesmama, kao što to njegova djeca danas mogu upitati njega i suprugu Vjekoslavu, pa se uputio Zdenku. Ovaj mu je nesebično pomagao. Već koju godinu kasnije Runjić ga je prihvatio kao sebi ravnog. Uspjeh je počeo s “Kokolom“, no imao je drukčiji put od splitske dice.
- Magazin je imao barem sedam puta veće tiraže od svih njih zajedno. Ali nismo bili željeno dijete Splita jer nismo pripadali samo Splitu, nego cijeloj bivšoj državi. Jedini smo u povijesti zabavne glazbe imali pet turneja zaredom, iz godine u godinu. Zdenko mi je bio oslonac, usmjeravao me, govorio: ‘Ja ne bih tu melodiju ovako, bolje zvuči onako’ - kaže nam Huljić.
Za razliku od Zdenka, koji je glazbu stvarao na osnovu teksta, Huljić je cijeli život prvo radio glazbu, pa na nju stavljao tekst.
- Zdenkova veličina bila je u tome što je bio jako siguran u sebe i u svoju umjetnost pa nije imao problema svoje znanje dijeliti s nekim kao što sam ja. Družili smo se svaki dan, pa je to poslovno ubrzo preraslo u privatna druženja - rekao je Huljić. Njih dvojica su obožavali ići na Doru. Nije ih bilo briga tko će otići na Eurosong, htjeli su se družiti. Odlazili su na ručkove, večere u restoran “Kod Makedonca“. U 14 sati bi sjeli za stol, a izašli u dva ujutro.
- Izmjenjivali su se pjevači, prijatelji, a mi smo sjedili. I na kraju sve platili - kaže Huljić.
Runjiću je bilo simpatično kojom brzinom piše pjesme. Tonči bi mu dolazio s hrpom melodija sasvim različitih tempa, atmosfera, stilova...
Gotovo pet desetljeća kasnije Tonči je etablirani svjetski skladatelj, no da mu dođe takav klinac, postupio bi, tvrdi, kao i Zdenko.
- Da upoznam nekog tako talentiranog, poklonio bih mu svu pažnju. I Zdenko je vidio da je pred njim netko mlad, nadobudan i talentiran. Danas to mogu reći jer iza mene stoji potvrda toga što govorim - kaže.
Obojici je glazba bila život, cijeli svijet. Tonči bi sjedio kod Zdenka u uredu na radiju. Nije bilo kompjutora da se sve u njega spremi, nego gomila ploča i traka oko njih.
- Sjedili bismo, pušili i slušali pjesme. Bio je strašno brižan sin. Tata mu je još bio živ, ali je imao moždani udar i bio oduzet 11 godina. Zdenko bi svaki dan išao k njemu doma, okretao ga, pomagao mami - rekao je Huljić.
Prisjetio se i kako je pred njim Zdenko nazvao sina Borisa.
- Bio je veseo, rekao mu je: ‘Evo, izračunao sam. Po svom ocu, ja bih moždani trebao imati tog i tog dana, a ti tad i tad’. To mu je rekao kao vic, anegdotu, a pogriješio je u samo nekoliko mjeseci - priča.
Ne zna, dodaje, što bi učinio da mu Vjekoslava danas dođe i kaže: “Imam fantastičan tekst: Lipo li je, lipo li je na lažini suvoj ležat’, u daljini tebe gledat”.
- Vjerojatno bih je pitao: ‘Draga, jesi li se ti napušila?’. Zdenko je od toga napravio umjetnost - govori Tonči.
Kad je Oliver to otpjevao, prisjeća se, ništa povijesno se nije dogodilo, a kasnije se pokazalo da je to epska pjesma. Voljenog prijatelja i suradnika rado je upoznao s drugim važnim i velikim prijateljem, Melom Bushom. Poveo je Zdenka sa sobom u London, Bushu su puštali Runjićeve pjesme. Kasnije ga je Mel upitao koliko Zdenko ima godina, a oni su, priča Huljić, bili vršnjaci.
- Ja kažem 57, a Mel odgovori: ‘E da, baš tako izgleda’ i počne se smijati jer je svjestan da on izgleda znatno starije.
Sa svjetski proslavljenim producentom upoznao se u Puli. Vanessa Mae je 1998. imala koncert u pulskoj Areni, a Bush je tražio hrvatsku zvijezdu da pojača nastup. Pitao je Huljića bi li Danijela nastupila s Vanessom.
- Kasnije me opet nazvao i rekao da dolazi u Split. Bio sam dobar domaćin, ali nisam pričao o glazbi niti mu nudio svoju glazbu. Šetao je gradom, gledao i tražio da ga odvedem u najskuplji i najsiromašniji dio Splita. Šeta on te 1998., po tom Getu 1998., opjevanom kao leglo kriminala i narkomana. Rekao je da će ovaj najsiromašniji dio postati najskuplji, da ovaj grad ima budućnost i treba tu kupiti nekretninu. Htio je kupiti moju kuću, ali nisam je htio prodati – prisjetio se Huljić.
Za mjesec dana Bush ga je ponovno zvao i rekao da sa suprugom dolazi odabrati nekretninu dok je još jeftino. Huljić im je platio hotel, vodio ih po večerama, što je naljutilo Busha. Nazvao ga je ponovno iz Londona i rekao: ‘Prvo, šaljem ti novac za hotel, a drugo, zašto mi nikad nisi pokazao svoju muziku?’.
- Nisi pitao - rekao mu je Huljić.
Shvatio je da je Bush do zadnjeg trenutka očekivao da će mu barem u zračnoj luci dati kasetu i zamoliti ga da je presluša. Huljić mu je ponudio da će napraviti nešto, poslao mu je, kako ga je Bush tražio, instrumentale, a ovaj mu za mjesec dana vratio orkestrirane pjesme i slike osam djevojaka od kojih su trebali odabrati četiri. Bio je to novi bend, Bond, koji će naslijediti Vanessu Mae.
– S njom je postalo naporno raditi. I želim umjesto jedne imati četiri ljepotice - rekao mu je Bush.
Huljić je sjeo na avion i ušao u londonski studio u kojemu je svirala Royal Filharmonic Orchestra. Aranžmane za prvu ploču grupe Bond radio je Magnus Fiennes, brat proslavljenoga glumca Ralpha. U filmu “xXx: Stanje pripravnosti” korištena je njegov pjesma “Victory” za grupu Bond, koja je bila prva na Billboardovoj ljestvici crossovera. Pjesmu “Explosive”, isto grupe Bond, koristili su u traileru za film “Casanova” s pokojnim Heathom Ledgerom u glavnoj ulozi. Kako je Bond odlično prošao na svjetskom tržištu, Huljić je dobio višegodišnji ugovor s Universalom. Bush je istodobno tražio pijanista.
- Pustio sam ga da putuje svijetom, iako sam znao da je Maksim Mrvica naša sljedeća akvizicija - priča Huljić.
Bushu je koji tjedan kasnije rekao da ima to što im treba i dogovorio da se nađu u Parizu.
- Ako nisam u pravu, plaćam večeru u Fouquet’su - rekao je.
Odsjeo je u hotelu preko puta nenormalno skupog restorana i tražio apartman s klavirom. Upoznavanje Mela s Maksimom trajalo je pet minuta. Bush je gledao kako Maksim svira, smijao se i rekao da plaća večeru. Na kraju ju je ipak platio Huljić.
SUĐENO IM JE DA BUDU SAMI: Ovi horoskopski znakovi uopće nemaju sreće u ljubavi
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
