'Iz inata na svijet želim gledati glupo kroz ružičaste naočale'

Za ulogu u filmu 'Agape' redatelja Branka Schmidta Goran Bogdan (37) na 19. filmskom Festivalu del Cinema Europeo u talijanskome gradu Lecceu proglašen je najboljim europskim glumcem. U obrazloženju nagrade piše da je Bogdan bio savršen u teškoj i delikatnoj ulozi svećenika sa strogom civilnom odgovornošću.

Kakav je osjećaj biti najbolji europski glumac?

Iskreno ne znam. Trebalo bi to pitati nekoga tko to je. Ja to sigurno nisam. Razočarat ću vas, a i sebe, nažalost, jer naziv nagrade koju sam dobio na filmskom festivalu je ‘najbolji europski glumac’. Ne želim je umanjivati, ne dao Bog. Drago mi je, itekako, ali daleko sam ja od najboljeg europskoga glumca, ma i od hrvatskog.

Tko vam je prvi čestitao na uspjehu filma?

Ne sjećam se. Ne gledam na te stvari tako. Ne znam što znači ‘Tko je prvi?’, nije meni to nekakva utrka. Nastojim biti, iako ne kažem i da uspijevam, ne vođen time. Ima razdoblja kada će biti nagrada, a vjerojatno više onih kada ih neće biti. To razdoblje je meni iskustveno homogeno i ja ih moram, i ova s priznanjima i ova bez, ispuniti željom za radom. Teško je nekad i kad sve dobro ide, a kamoli kad ne ide.

Kako obitelj reagira na vaše uspjehe? Tko se najviše hvali svakom vašom nagradom, a tko kaže: 'Dođi kući i odmori se, previše radiš'?

Stalo mi je da me podržavaju, stvarno jest. No najveći kritičar sam ja sam sebi. Dok toga ne utišam i zadovoljim, ne čujem nikoga drugog.

U filmu igrate svećenika kojeg brutalno pretuku zbog pedofilije. Je li vam to bila najmučnija scena dosad?

Najmučnije su mi uvijek one scene kojima se trenutačno bavim. Scena, kako god se koja činila, na kraju se analizom dovede do razine izvršavanja i želje da bude što bolja. Oduševljava me dok je čitam, a plaši me kao gledatelja. Radeći je, dovedete je do razine matematike. Naravno, ne mislim do suhoparne razine. Bila ona scena tučnjave, pedofilije, seksa, na kraju vam je stalo samo da je što bolje izvedete.

Kakav je vaš stav prema nasilju? Osveti? Jeste li pobornik one 'oko za oko' ili postoje i učinkovitije metode?

Osobno ne vjerujem u nasilje kao metodu rješavanja nečega. Što ne znači da se i meni ne dogodi da izgubim mir i čistu glavu. Ali rijetko, gotovo nikad nisam pribjegavao takvom rješavanju problema. Više vjerujem u razgovor.

Imate samo 37 godina, a već vas traže posvuda po svijetu. Jeste li sretni? Smatrate li se baš jako uspješnim glumcem?

Sreća je zeznut pojam. I vremenski uvjetovan. U jednom danu znam biti više puta sretan, ali i obrnuto.

Kad bi mogli malo o mašti, željama, snovima... igrali biste - što? I s kojim redateljem, kolegama?Što je po vama top topova glumačke karijere?

Nisam tako razmišljao, ne volim to. Koncentriram se na ono što je tu, volim si puštati da me život iznenadi, da me nosi. Tako mi nekako sve bude kao dječačka igra, uvijek zabavno. Znao sam nekad o nečemu maštati te to i dobiti, a onda se opečem i razočaram. Kako je moja draga prijateljica i kolegica Ksenija Marinković rekla, nastojim od one uloge koju radim napraviti baš onu koju najviše želim.

Idete iz projekta u projekt, nerijetko radite i istodobno nekoliko njih. Osjetite li zamor? I kako punite baterije, zadržavate koncentraciju?

Imam problema s koncentracijom. Volio bih da su uvjeti kod nas takvi da si čovjek može priuštiti da radi samo na jednom projektu. No živimo gdje živimo i tako je. Nastojim u tim uvjetima biti najbolji što mogu, ne otići u površnost. Baterije punim odmaranjem, ljenčarenjem, gledanjem filmova i serija, čitanjem, izlascima.

Karijeru ste počeli u 'Zabranjenoj ljubavi', igrali i u 'Zauvijek susjedi'. Kako danas gledate na te početke?

S nostalgijom se sjećam tih trenutaka. To su mi bili najsretniji trenuci, obožavao sam biti na setu. I prije Akademije sam se amaterski bavio glumom, sve bih napravio samo da budem dio toga. Nosio sam grip, statirao, glumio bih gdje god samo da glumim. Danas nastojim zadržati taj osjećaj.

Postoji li uloga iz vaših početaka za koju pomislite 'Ooo, ne, što mi je to trebalo'?

Zašto iz početaka? Pomislim to skoro svaki put dok radim ulogu. Ali je često i do mene, ne nužno do uloge.

Igrali ste i u 'Fargu'. Pretpostavljam da ste upoznali Ewana McGregora. Kakav je dojam ostavio na vas?

Cijela ekipa serije, kao i Ewan, jako su jednostavni i pristupačni. Moj dojam je što je veći glumac, to je čovjek prizemljeniji i jednostavniji.

Jeste li se družili?

Kako vikendom nismo radili, tako smo svaki vikend izlazili na zajedničke večere po Calgaryju. Oduševilo me da su takve glumačke veličine svaku zajedničku scenu kad se snimao moj kadar istim intenzitetom iza kamere glumili da bi mi pomogli. To ću pamtiti cijeli život.

Iza vas je i sjajna serija 'The Last Panthers' u kojoj ste igrali Milana Čelika. Kako se možete tako uvjerljivo uživjeti u lik okorjeloga kriminalca? Gdje ste, u čemu našli inspiraciju?

Ja sam glumac, odnosno nastojim to biti. Strah me tipiziranja. Pogledajmo oko sebe. Inspiracije za takve i slične u vremenu u kojemu živimo ne manjka.

Jeste li se ikad pokušali ubaciti u loše društvo da bi najbolje što se može odigrali lik kriminalca?

Što je danas loše društvo? Živimo gdje živimo.

Glumite i u 'Senkama na Balkanu', seriji o kojoj je Dragan Bjelogrlić rekao: 'Kad sam otkrio te 20-e, sličile su na kraj 80-ih i shvatio sam da samo mi mislimo da stvari počinju od nas, a da te senke na Balkanu jako dugo traju. I sve ono što mi živimo danas, počelo je mnogo ranije, i dalje traje'. Kako se vas dojmio povratak u prošlost?

Želim izaći iz nje. U toj seriji osjećao sam se kao u budućnosti.

Jeste li ikad pomislili da 'oni stariji” nemaju pojma o životu ili baš suprotno, rado tražite savjet od starijih kolega, roditelja...?

Cijenim iskustvo, cijenim i različite poglede na neku situaciju. Nikad takvo što nisam pomislio o starijima, čak ni kad sam bio dječak od samo četiri godine.

Snima se i HBO serija 'Uspjeh' u režiji Danisa Tanovića. Najavljeno je da ćete igrati glavnu ulogu, a nema vas na popisu glumaca. Pa da razjasnimo, je li to neka PR fora, jeste li u podjeli i što igrate?

U podjeli jesam, ali ne igram glavnu ulogu. O tome nisam pričao niti ću govoriti dok ne završimo projekt.

'Uspjeh' je priča u kojoj se kroz ljubav, posao, obitelj, odanost, nesigurnost i zločin istražuju osjećaji frustracije, bespomoćnosti i pasivnosti u životu 'običnog' čovjeka. Koliko je takvih ljudi oko vas?

Oko svih nas ih je, nažalost, jako puno. Rijetkost su ovi drugi. I nije tako samo u Hrvatskoj. Cijela regija je takva. Konstanta je da je sivilo sveprisutno i ne želim o tome pričati. Više me zanima pobjeda istoga. Otvorite bilo koje novine danas i eto sižea ‘Uspjeha’. Ovo podneblje i vrijeme su to učinili od ‘običnog’ čovjeka. A gdje je nestalo to obično u ‘običnom’ čovjeku pitam i vas, i nas, i sebe, i sve. Dođe mi da psujem kada razgovaram o tome, ali neću, neću jer umjesto psovki i ljutnje radije biram optimizam. Makar možda i to bilo i blesavo. Koristim svu svoju pamet i energiju da bih glupo, kroz ružičaste naočale, gledao na svijet. Iz inata. I, da, dobar je inat.

Jeste li osjetljivi na ljudsku patnju, tugu, siromaštvo? Možete li, primjerice, samo proći pokraj nekoga tko kopa po kontejnerima?

Jesam, i preosjetjliv. Nažalost, moram ‘samo’ proći. Da je jedan, sigurno bih se zaustavio i pomogao, ovako ne bih stigao nigdje jer je previše kanti i istih od točke A do točke B.

Novi projekt u kojemu igrate je optimističnog naslova - 'Jutro će promijeniti sve'. Serija je to o - čemu?

Lijepi je to projekt koji snimam u Beogradu. Gostujem u samo jednoj epizodi pa se ne osjećam pozvanim da puno govorim. Ali sam sretan da takve ekipe i takvi mladi autori dolaze i ostaju. Lijepo mi je i raditi u Beogradu, sve više i više sam tamo. I svuda. I veseli me kad vidim količinu normalnih, neopterećenih ljudi. Mi mašemo istom zastavom.

Vjerujete li u onu da 'nakon kiše dolazi sunce', da jedanput doista dolazi jutro koje će promijeniti sve?

Moram, nema mi druge.

Ljeto je pred vratima. Je li to vrijeme kad ste kod kuće, s prijateljima ili će biti radno?

Volio bih da mogu odgovoriti, ali nikad ne znam što mi sutra nosi. Sve je tako promjenjivo kod mene, no obećao sam sebi da će biti odmora i zafrkancije.

Kako volite provoditi slobodno vrijeme? Paše li vam više mir, tišina, obitelj ili još ima energije za bučna ljetovanja, tulume do zore?

Kombiniram, ali priznajem da me sve više i više mir vuče bukom svojom.

Kako treba izgledati, što treba imati djevojka vaših snova?

Ja sanjam svašta (smijeh).