Kakvi Brando, De Niro, Al? Ovo su trebale biti zvijezde 'Kuma'

'Kum' je premijerno prikazan prije 45 godina, 14. ožujka 1972. godine, i od onda je ušao u legendu, ali kada se tek počelo pričati o snimanju, malo tko je vjerovao u njegov uspjeh.

Priča o nastanku filma počinje s piscem romana, Mariom Puzom.  Njegova majka željela je da joj sin postane činovnik na gradskoj željeznici, no Mario ju je iznevjerio i počo pisati romane. Ipak, spisateljska karijera nije išla željenim tijekom pa je postao novinar, a dugovi su se samo nagomilavali.

Kao novinar znao je mnogo o mafiji i počeo je ozbiljnije proučavati podzemlje. Smišlja priču o mafijaškoj obitelji i svijetu zločina, odanosti, ljubavi, časti i obitelji te stvara lik mafijaškog patrijarha, don Vita Corleonea. 

'Lucky' Luciano kao inspiracija za glavni lik

Životne priče Vita Corleonea i njegova sina Michaela Corleonea dijele mnoge sličnosti s biografijom jednog od najpoznatijih gangstera svih vremena - sicilijansko-američkim mafijašem Charlesom 'Luckyjem' Lucianom.

Osam izdavača odbilo je deset stranica njegova sinopsisa budućeg romana naziva 'Mafija'. Prihvatio ga je tek deveti i dao mu predujam od 5000 dolara. Ubrzo nakon toga književni skaut studija Paramount došao je do 60 stranica Puzove knjige i poslao ih izvršnom producentu Peteru Bartu, kojemu se mafijaška priča svidjela pa je nagovorio šefove da otkupe prava. Puzov agent molio ga je da ne prodaje, no Mario je bio bez novca i pristao je na ponudu.

Dvije godine poslije, 1969. roman je izdan pod naslovom 'Kum'. Postaje hit i punih 67 tjedana nalazi se na listi bestselera. Svi holivudski studiji zavide Paramountu što se za 'smiješnu' svotu dočepao ovakvog hita, ali Paramount zbog loših iskustava s prijašnjim mafijaškim filmovima sumnja u uspjeh filmske adaptacije romana i odlučuje da 'Kum' treba biti jeftin film.

Roman je postao bestseller

Unajmljuju Puza da piše scenarij. Da bi pojeftinio film, radnju je morao premjestiti iz druge polovine četrdesetih na kraj šezdesetih te ubaciti hippyje, rock, drogu i 'sve što vole mladi'.

Producenti Robert Evans i Albert S. Ruddy traže redatelja. Sergio Leone je prvi izbor, ali on ima svoj mafijaški projekt pod naslovom 'Bilo jednom u Americi' i ne zanima ga film o običnim talijanskim gangsterima. Peter Bogdanovich odbija jer radi komediju 'Što te tata pušta samu'. Tako su 'Kuma' redom odbijali i tada najtraženiji redatelji: Peter Yates, Richard Brooks, Arthur Penn i Costa Gavras.

Među njima je bio i tada 29-godišnji Francis Ford Coppola. Režirao je četiri neuspjela filma i proslavio se osvojivši Oscara za scenarij ratnog spektakla 'Patton'. Prodao je sve što je imao i s prijateljem Georgeom Lucasom osnovao producentsku tvrtku American Zoetrope u kojoj je za Warner Bros dovršio Lucasov SF art film “THX 1138” i ostao dužan Warneru 400.000 dolara. Odbija režirati 'Kuma' jer želi raditi svoj film snova, triler 'Prisluškivanje'. Ipak, njegov partner sagledao je stvari malo 'realnije' te zaključio da će se zbog dugova i nedostatka novca ipak 'uhvatiti' 'Kuma'.

Coppola ne želi raditi film koji glorificira mafiju i nasilje. Ipak, polako ga počinje fascinirati svijet podzemlja u kojemu moćne mafijaške obitelji dijele New York na svoje poslovne dijelove. Mafiju kao poslovnu organizaciju uspoređuje s američkim društvom i njegovim, također, vrlo organiziranim hijerarhijama i podjelama. 

I tada mu pada na pamet da to treba biti film o Americi - alegorija američkog kapitalizma. To je priča o moćnoj poslovnoj obitelji poput Kennedyjevih ili Rockefellerovih. Dok te legitimne američke obitelji vladaju zemljom uređenom po njihovim zakonima, mafijaške obitelji poput Corleoneovih bave se onim što im je preostalo - poslovima izvan zakona. I, naravno, štite interese svoje etničke zajednice za koju zakoni najčešće ne vrijede jer su građani drugoga reda. 

Odlučio je 'Kuma' raditi kao obiteljski film - prvi holivudski mafijaški film u kojemu mafiju gledamo u intimnom obiteljskom svjetlu, a gangstersko nasilje i poslovanje sporedna su stvar - posao kao i svaki drugi. Potpisao je ugovor za mali honorar, ali i za 6 posto od dobiti filma. A onda su mu dali Puzov scenarij, s hipijima, motorima, rockom i podzemljem početkom sedamdesetih. Bio je loš. 

Tisuću prepreka do uspjeha

Uslijedile su mukotrpne bitke za film. Coppola je stalno bio na rubu otkaza ili napuštanja filma. Paramount je tražio da se film zbiva početkom sedamdesetih, a ne u prošlosti, te da se snima u Los Angelesu ili Kansas Cityju, a ne u New Yorku jer je to preskupo. 

Tražili su da don Vita Corleonea glume razni glumci (Anthony Quinn, Ernest Borgnine, George C. Scott, čak i producent Carlo Ponti), a Coppola je inzistirao na Marlonu Brandu, kojega oni nipošto nisu htjeli jer je u nekoliko godina glumio u nizu propalih filmova i publika ga, navodno, više nije željela.

Coppola je ispričao da se, kada su mu rekli da ne žele Branda, bacio na pod i glumio da ima epileptički napad. Ipak je uspio uvjeriti producente da uzmu Branda te je pristao na sve uvjete koje su tražili.

Don Corleanea je silno htjeli igrati Frank Sinatra i James Caan, a razmatrali su i da ga igra Orson Welles.

Za ulogu Michaela zahtijevali su da uzme jednu od tadašnjih zvijezda, Roberta Redforda ili Ryana O’Neilla, a Coppola je tražio nepoznatog njujorškog glumca Ala Pacina.

Michaela je mogao zaigrati i Warren Beatty, Dustin Hoffman, Martin Sheen. Ekipa je htjela angažirati Jack Nicholsona, ali on ih je odbio. Na audiciji za tu ulogu bio je i James Caan.

Produkcija je željela da Caan glumi Michaela, a Coppola je ispričao kako je njegov odabir bio Al Pacino. Kad je producent Robert Evans vidio Pacina, podrugljivo se nasmijao i rekao da taj 'kepec' ne može glumiti mafijaškog kuma.

De Niro je bio na audiciji za Michaela i Sonnyja, a Vita Corleonea zaigrao je u drugom nastavku. Coppola je već sastavio glumačku ekipu, u kojoj su bili većinom njujorški glumci poput Pacina, Roberta Duvalla, Diane Keaton i drugih i pokazao je njihove audicije, koje je za 300 dolara snimio u svom stanu.

Paramount ih je sve odbio - ružni su, mali, nepoznati, nezanimljivi, govorili su - i za 300.000 dolara organizirali probna snimanja u studiju sa svim poznatijim holivudskim glumcima za razne uloge u filmu. Jedini glumac kojega su predložili, a kojega je Coppola stvarno želio, bio je James Caan. 

Nakon što se potpuno iscrpio boreći se da od šefova Paramounta dobije ono što je želio - počelo je snimanje koje će Coppola nazvati najgorim u svom životu. Na snimanju je imao Paramountove doušnike, a veći dio ekipe smatrao ga je najgorim režiserom s kojim su radili. Na koncu je morao najuriti iz ekipe sve koji su bili protiv njega. 

Da stvar bude teža, mafijaši pod vodstvom Joea Colomba i njegove 'Talijansko-američke lige za građanska prava' organizirali su demonstracije i prijetili zaustaviti snimanje. Na koncu su uspjeli dobiti jedan jedini ustupak: u 'Kumu' se nijednom ne izgovaraju riječi mafija i Cosa nostra. 

Ni kad je snimanje napokon bilo gotovo, Coppoline nevolje nisu prestale. Paramountovi šefovi nisu htjeli glazbu Nina Rote, a nisu pristajali ni da na špici piše ime pisca - 'Kum' Maria Puza ('Mario Puzo’s The Godfather') - dok se Coppola borio da Puzovo ime bude istaknuto,  jer je to bila Puzova priča. Nisu pristali ni na Coppolinu prvu verziju od tri sata pa je morao skratiti film za cijeli sat, da bi poslije rekli kako je kratka verzija dosadna i nerazumljiva te da sve izbačeno vrati natrag.

Na kraju, svi koji ga nisu željeli, a radili su ga, bili su zadovoljni. Donio im je nagrade, slavu, karijeru, novac, nekima bogatstvo. Postao je najgledaniji film svih vremena i osvojio Oscara za najbolji film. Kad se Coppola žalio da nije dobio Oscara za režiju, zadovoljni šef Paramounta rekao mu je: 'Francis, ti si osvojio nagradu američke banke'.

Brando odbio Oscara

Holivudska legenda Marlon Brando prva je osoba koja je odlučila bojkotirati dodjelu Oscara 1973. godine. Bio je nominiran za najboljeg glumca u filmu 'Kum', ali se odbio pojaviti iz protesta prema načinu na koji Hollywood tretira američke starosjedioce. 

Nesuđeni 'Kum' s Balkana

Dva jugoslavenska glumca navodno su bila na korak da zaigraju u kultnom 'Kumu'. U svojim memoarima 'Blistavo i strašno' Bekim Fehmiu piše da je u Rimu 1971. posjetio Dina De Laurentisa i njegovu suprugu, kada je u jednom trenutku čuveni producent upitao:'Zašto se onaj tvoj kolega nije vratio u Los Angeles da nauči engleski za ulogu u filmu 'Kum'?. Ali sada su odlučili, nažalost, da svi glumci budu Amerikanci'.

Bekim potom piše: “Divni glumac Jovan Janićijević, nezaboravni Burduš iz serije ‘Muzikanti’, bio je u Los Angelesu mjesec dana. Čak su i novine pisale o tome kako je bio gost Johna Waynea,. Ponuđena mu je glavna uloga don Corleonea u filmu ‘Kum’ pod uvjetom da nauči jezik. Mene su već odredili za ulogu Michaela, njegovog mlađeg sina. Janićijević se više nikada nije vratio u Los Angeles...'.

U jeku njegove najveće popularnosti kao Burduša, pojavio se njegov prijatelj iz djetinjstva Dušan Protić koji je promijenio ime u Danny Marshall. Ispričao je Janićijeviću da je na zapadu napravio karijeru kao filmski glumac i producent. Ponudio mu je da glumi u Hollywoodu, da bude njegov gost. I Burduš je prihvatio.

- Dani u Hollywoodu su prolazili. Sumnje u Marshalla rasle su sve do onog dana kada su mi javili da ću igrati u mafijaškom filmu 'Kum' koji je u Americi bila bestseller. Ali moja viza je istekla i moramo sam kući - objasnio je tada Janićijević.