Uoči rođendanskog spektakla 'Vridilo je' na kojem će glazbenici pjevati Oliveru u čast, donosimo 15 nepoznatih priča iz života Olivera Dragojevića
NIKAD ISPRIČANE PRIČE O OLIVERU
'Mrzija je gubiti na balote, reka bi da je on pobidija sve odreda'
Gladno dijete koje je htjelo biti mesar jer “u nji” se svaki dan “jilo meso”. Mladić koji je na Stradunu ugledao djevojku i do kraja za nju čuvao sve nježne riječi svijeta. Prijatelj na kojega bi se svi oslonili kad dođu jutra puna nevolje. Najveća zvijezda kojoj nisu trebale treće traperice jer jedne ima na sebi, a druge su u ormaru. Tako velik, a tako jednostavan. Oliver. Njemu će 7. prosinca pjevati prijatelji u splitskoj Spaladium Areni. Oni bliski, s kojima je živio, koji bi sve dali da je tu. A on je o sebi govorio da je dosadan, smišan i nimalo zanimljiv. Glazbenik koji je iznjedrio najljepše i najtužnije ljubavne stihove. Uoči rođendanskog spektakla “Vridilo je” donosimo 15 nepoznatih priča iz života Olivera Dragojevića.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:14
Sićan se jednog koncerta u Zadru s klapom Intrade. Počastili su nas ručkom, a onda nas izazvali na balote. Nas troje iz Dupina i Oliver protiv klape. E to su bili pravi profesionalci, stalno su igrali tu u Sukušanima i u tren su nas potaracali. Navečer smo došli u Teatar u Zadru, Oliver se popeja na binu i prvo šta je reka: “Oprostite, malo su mi cipele prašnjave. Igrali smo s Intrade na balote i satrali ih. Nisu mogli ni poena uvatit”, prisjetio se Goran Franić Njoko, Oliverov bliski prijatelj i suradnik, koji je više od 25 godina bio njegov basist, prvotno iz grupe Plamen, a zatim iz pratećeg benda Dupini. Znao je za Oliverove i najljepše i najteže trenutke, a kako i ne kad su dva i pol desetljeća proveli zajedno po turnejama. Cijelu Europu, a i šire obišli su zajedno. Avionom, automobilom, kombijem.
Ma nije niti bilo bitno. Samo da je dobra zezancija, a toga s Oliverom, prisjeća se Goran, nikad nije manjkalo.
- Volija se zezat. Bija je duhovit, a na turnejama smo uvik jedan drugom radili trapule. Znate ono kad ste stalno skupa pa guštate radit dišpet jedan drugom. E, al’ on je zna lipo podnit zafrkanciju na svoj račun - kaže. Trapula, kako u žargonu Dalmatinci kažu za zamku, bilo je napretek. Teško ih je izdvojiti. Ipak, kroz maglu Goran se prisjetio jedne “spačke”. Spremali su se za veliki koncert na otvorenom. Franić mu je provuka strujni kabel kroz def, a Oliver zbog toga nije mogao početi pjevati. U tom trenutku samo ga je pogledao i nasmijao se. Odmah je znao tko mu je pripremio novu “trapulu.
Kad bi se uhvatio mikrofona, Oliver je bio pravi profesionalac, a putovanje do nove destinacije prošlo bi uz dobru zafrkanciju.
- Stalno smo ćakulali. Nikad tema nije falilo. Oliver je gušta kad bi neko falija neku rič. Ka malo dite. To bi bija začin. Godinama je sam putova autom, al’ znate, čovik ne voli bit sam. Volija je s nama putovat u kombiju. I mi s njim. Bili smo prava ekipa - priča nam Njoko.
Dobra, zdrava zafrkancija nije bila njihova jedina tradicija. Kad bi stali negdje na ručak, postojalo je jedno pravilo: “Nakon obida triba i zapivat”. Taj svoj mali običaj zvali su desert. Uvijek je to bila neka dalmatinska pjesma s kojom bi “počastili” osoblje, ali i goste restorana.
Vjerni glazbeni prijatelji, koji su s pjevačem dijelili zlo i dobro, zajedno su napravili stotine koncerata. Osim splitskog dišpeta, uvijek je vladala dobra atmosfera. Ma pravo prijateljstvo koje je odoljelo “zubu vremena”. Oliver, Goran sa svojim prijateljima Aljošom Draganićem Vrančićem, Silvijem Petričićem i Kamenikom Tulićem postali su prava mala obitelj.
- Nikad nismo znali koju pismu će u kojem trenutku zapivat. Neke je minja sporije, a neke brže. Nismo imali popis. Bilo je opušteno. Spontano bi ispriča neki vic koji bi bija vezan za pismu koja je iduća. E onda bismo mi naslutili šta se sprema. Nismo imali okvire i s takvin načinom rada bi nas opustija. Bili smo mirni i veseli. Znali smo da nas on vrhunski vodi - prisjetio se Goran i otkrio Oliverov mali ritual prije izlaska na pozornicu: “Zapalija bi cigaretu. I to ne cilu. Uvik samo do pola”.
Od Njemačke pa do Sydneya, Olivera su prepoznavali obožavatelji. Uvijek bi se stvorila gužva nakon koncerta. Fotografiranje, snimanje, autogrami. Svi su htjeli “komadić” Olivera. Iako još sa znojem na licu. Pospan, žedan, gladan, Oliver je uvijek imao vremena za “male” ljude.
- Bija bi znojan, umoran... Niti se do garderobe nije stiga prisvuć, a odma bi svi skočili na njega. Je l’ mi virujete da nikad na neki papir ili omot od CD-a nije napisa samo Oliver. Uvik bi pita: ‘Kako se zoveš’, a zatim stavio posvetu. E to je bija Oliver. Običan, a velik čovik. Stvarno san ga volija - rekao je Goran za kraj.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
12:21
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
