Najljepše utočište za dušu: U Veloj Luci bio je svoj na svome

Tek sad vidin šta mi znači, Vela Luka..., pjevao je Oliver puna srca jer značila mu je - sve. Split mu je bio rodni grad, a Vela Luka utočište u kojem je mogao opustiti dušu i misli.

POGLEDAJTE VIDEO:

Ona je voljela njega i on je volio nju. Beskrajno. Bila je to neraskidiva veza. Kad se Oliver rodio, prve dvije godine proveo je u Veloj Luci, odakle mu je bio otac. Ondje nije bio zvijezda. Bio je svoj na svome. Potpuno. Uživao je u miru, šetao u papučama, nije se brijao ni šišao. I zato je toliko obožavao svoju Velu Luku. 


- Ne bi ga nitko od furešti prepozna nakon pet, šest dana - priča Oliverov dugogodišnji Brico, Velolučanin Boris Gugić.
 Provodio je u Veloj Luci svako ljeto, znao je s Vesnom biti na brodu od jutra do mraka. Bili su jednostavni i sretni, male “obične” stvari činile su ih ispunjenima. Domaći će ga zauvijek pamtiti kao nevjerojatno dragog, skromnog, samozatajnog i pristupačnog. Nije mu bilo teško po pet puta na dan proći pokraj turističkog ureda u dućan za ukućane. A u kući je bilo puno mlađih od njega.

Vela Luka mu je bila duševna hrana, uz humor, koji mu je uvijek bio na nivou i bez kojeg nije mogao.


- Otac je iz zafrkancije izmislio ‘tradiciju’ bacanja u more svih koji prvi put dođu u Velu Luku. Njemu je to bilo zabavno i gušta bi svaki put kad bi nekog hitija u more - priča sin Damir. A njegove šale hvali i njegova prija iz djetinjstva Meri Cetinić:


- Oliverov je humor pravi dalmatinski, velolučki... Čim bi došao u Luku, raspitivao je što se dogodilo, koji su novi vicevi u điru, ko je koga zeznuo... Nije nedostajalo ni dobre spize i pića, kao ni muzike. 
- Nikad ga nije tribalo moliti da piva. Kad bi počeja, niko ga ne bi moga fermat - priča Brico. Vela Luka mu je dala najljepše uspomene, a on njoj sebe.