Nikola Pokrivač: Nika i supruga daju mi razloge da se borim...

Prije tri godine Nikola Pokrivač (32) obolio je od Hodgkinova limfoma, karcinoma limfocitnog tkiva, a ove je godine treći put “pobijedio” bolest. Nakon donacije koštane srži od majke Ane bivši je hrvatski nogometni reprezentativac napokon dobro. Svakog četvrtka mora na kontrole. Nasreću, sve je dobro. U krugu obitelji, uz suprugu Katarinu (32) i kćer Niku (3) veseli se Božiću.

- Nalazi su dobri i baš se veselim, bit će ovo prvi pravi Božić u posljednje tri godine. Jedanput mjesečno smijem ‘zgriješiti’ s hranom, i to će onda biti za Božić. Inače ne smijem crveno meso, na meniju su riba i piletina - rekao je Pokrivač.

Istodobno s rođenjem kćeri Nikola je krenuo u borbu s bolesti. bilo je to veliko iskušenje za cijelu obitelj. Nikola je zahvalan supruzi Katarini, koja se brinula za Niku i njemu bila potpora.

- Stvarno joj nije bilo lako, svaka joj čast kako je sve izdržala - rekao je Nikola, a Katarina dodala:
- Bilo je teško nakon kemoterapija, pri svakom liječenju mijenjali su mu lijekove, koji su imali različite nuspojave. Prošle godine prolazili smo veliku muku, opadala mu je kosa i izgubio je oko deset kilograma u vrlo kratkom razdoblju. Morali smo biti jako pažljivi, praktički niti kihnuti nisam smjela u njegovoj blizini jer bi i to moglo prouzrokovati teške komplikacije, a on je bio slab.

Katarina priznaje da danas puno drukčije gleda na neke stvari nakon svega što im se zbilo u zadnje tri godine:

- Toliko toga smo proživjeli da bih mogla i knjigu o tome napisati. Život ne ispada onako kako smo planirali, zato sam prestala išta planirati. Pa kad sam čula za dijagnozu, pomislila sam da je doktor nešto pogriješio, da se to nama ne događa. Sad živim dan za dan i pokušavam u svakom što je više moguće uživati. Tek kod ovakvih situacija shvatiš što znači zdravlje.

Sjećanja na dane liječenja još su svježa. Posebno im je teško bilo ovog ljeta, kad je Nikola bio u izolaciji 50 dana. Niku i Katarinu gledao je kroz debelo staklo. Kad je napokon završilo i kad je išla po supruga u bolnicu, kupila mu je plišanu kornjaču.

- Razveselila ga je jako, on ima zelenu, a Nika ružičastu kornjaču. Bojala sam se tad za njega, Nika me stalno ispitivala gdje je tata i kad će doći. Nisam se žalila, ali još važnije je da nisam gubila nadu. Nije bilo lako, a u najtežim trenucima pomagao mi je razgovor s prijateljicama - otkrila nam je Kristina.

Danas što je više moguće Nikola provodi vrijeme s obitelji. Zaigrana Nika stalno pruža ruke prema tati kako bi je podigao, posjeo u krilo.

- I Nika i supruga daju mi razlog da se borim, imam za koga živjeti. Kad sam s njima kod kuće, sve mi je puno lakše. Nakon što sam izašao iz bolnice, morao sam puno paziti, nisam izlazio među ljude, a kad i jesam, morao sam nositi masku. Sad je i to iza mene, osim što još svakog četvrtka idem na kontrole. I nalazi su dobri, pa su mi ukinuli neke tablete, do sada sam ih pio deset na dan, a od sada ću osam.

Iza obitelji Pokrivač mjeseci su strepnje. Matične stanice majke Ane nisu odgovarale u dovoljnom postotku, no jest koštana srž.

- Naravno da bi ona voljela da to toga nije ni došlo. Bila je jako tužna kad je pomislila da ne može biti donor. Silno se razveselila kad se ispostavilo da može i da sam dobro. Mogu reći da mi je dva puta podarila život, kad me rodila i kad sam primio njenu koštanu srž. I prije smo bili jako povezani, a sad nas je sve ovo još više zbližilo - otkrio nam je Pokrivač.

Mnogi su mu željeli pomoći kad su saznali da Nikola treba donora, javljali su mu se i znani i neznani.

- Iznenadilo me to. Pozitivno, naravno. To da još ima ljudi koji žele pomoći. Puno ljudi išlo je testirati se zbog mene. Dirnulo me i to što se javilo i mnogo mojih suigrača. Supruga i ja dobivali smo i jako puno poruka, poziva, pisama... od ljudi koji su bili uz nas, željeli su nam iskazati podršku. Kad si u tako teškoj situaciji u kakvoj smo se našli ja i moja obitelj, ta podrška i angažiranost čak i od ljudi koje ne poznajem, jako puno znači. Bilo je trenutaka kad sam pomislio da više ne mogu, ali to bi značilo da sam izgubio, a ja ne volim gubiti - rekao je Pokrivač.

Bivši nogometaš znao se uspješno othrvati i takvim situacijama. Neki su mu predlagali i stručnu, psihološku pomoć, postoje centri za pomoć oboljelima od leukemije, no ipak nije bilo potrebno.

Spasili me kći i supruga

- Nisam procijenio da mi je potrebno. U tim najtežim trenucima podigli bi me prijatelji te Katarina i Nika. Kad bih nakon bolnice došao kući, imao sam ‘privatnu njegovateljicu’. Nika bi po kući hodala s igračkama poput bolničkog pribora, pa bi me stalno preslušavala stetoskopom ili mi mjerila temperaturu. Bio sam joj prvi pacijent. Smijali smo se i zafrkavali dok me tako liječila - kaže Pokrivač.

U zadnje vrijeme Nika je ostavila svoju liječničku torbu, sad su tu plišane kornjače koje im je Katarina kupila, a s nestrpljenjem čeka Božić. Darove su kupili, već su ispod bora.

- Uh, to je sad Niki najveća preokupacija. Ne znam već koliko dugo imamo odbrojavanje i po nekoliko puta na dan, zanima je kad će napokon moći otvoriti darove. Nedavno smo i rođendane proslavili, a želja je bila, kao i sad za Božić, da ih zajedno i zdravi proslavimo još jako puno. Nakon ovakvih stvari život počinješ gledati drugim očima, pa su i želje drukčije.

Nakon Božića kod kuće u Zagrebu, Pokrivači će Novu godinu dočekati u Poreču.

- Idemo kod Kristijana Ipše, poznajem ga od 15. godine, igrali smo zajedno, pa ćemo doček imati kod njega. Tamo smo bili onda kad smo mi reprezentativci malo zaružili. Sad sigurno neće biti tako, alkohol je za mene prošlost.

A odnedavno je i igračka karijera prošlost. Nakon bolesti se vraćao nogometu, no sad se prije desetak dana i službeno oprostio od aktivnog igranja. Na stadionu u Koprivnici upriličili su mu oproštaj uoči utakmice protiv Lokomotive. Suze su same potekle...

- Bio je to jako emotivan trenutak za mene. Ne samo zbog oproštaja, što je i službeno postalo da neću više igrati, nego zbog ljudi u klubu i Koprivnici. Proveo sam tu godinu i pol i igranje za Slaven Belupo ostat će mi u najljepšem sjećanju. Ljudi su me sjajno prihvatili i uvijek ću se rado vraćati u Koprivnicu - dodao je Pokrivač i nastavio:

- Najdraži gol koji sam zabio u karijeri je onaj za Slaven Belupo. Bilo je to u polufinalu Kupa kad smo izbacili Rijeku. To je puno dublja priča jer sam tad već bio puno prošao, bolest mi je bila dijagnosticirana i bio je to prvi gol nakon što sam se vratio nogometu. Kažem, puno je emocija vezano za Slaven.

Na ljeto će upisati trenersku akademiju

Možda bi ga mogli pozvati ovaj put kao trenera. Nikola namjerava na ljeto upisati trenersku akademiju Hrvatskog nogometnog saveza.

- Imam ambicije ostati u nogometu jer njime se bavim praktički od kada znam za sebe. Upisat ću akademiju i onda ćemo vidjeti što i kako dalje. Želio bih trenirati neki klub, vidjeti kako je ‘s druge strane’.

Uzori su mi Zlatko Dalić, Branko Ivanković i Slaven Bilić.

S Jerkom Lekom veže ga kumstvo, često se druži s bivšim suigračima, nedavno ga je posjetio Ivan Klasnić, uoči transplantacije bubrega.

- Je, u kontaktu sam s puno njih, pogotovo nakon što su mi dijagnosticirali bolest. Drago mi je da je i Ivanu bolje, znam kako mu je...