Roko razočaran? A što bi tek rekli Kićo, Čolić i Ambasadori!

Mnogo je komentara u kojima se piše da je Roko Blažević (19) svojim glasom, pa i pjesmom, zaslužio prolazak u finale. Iako je teško vjerovati da će ova skladba za pola stoljeća biti pamćena i štovana, impresivna je lista pjesama s Eurosonga koje danas zvuče čudesno, koje opčinjavaju svojom melodijom ili tekstom, a na natjecanju su skončale među posljednjima, gotovo bez bodova i ikakva priznanja. Ako se ograničimo samo na pjesme koje su predstavljale bivšu državu, a doista bile bijedno plasirane, možemo izdvojiti desetak glazbenih remek-djela, danas uglavnom zaboravljenih. Zanimljivo, većina tih sjajnih pjesama nastajala je uz podršku hrvatskih skladatelja, tekstopisaca, producenata ili menadžera.

Jugoslavija je debitirala ne Pjesmi Evrovizije 1961. godine, kada je Ljiljana Petrović, otpjevala 'Neke davne zvezde'. Djevojka zanosna glasa rođena je u Bosanskom Brodu, njezin je otac, rođeni Beograđanin, bio prije rata na službi u Slavonskom Brodu, pa je s druge strane Save upoznao njenu majku Katarinu. A Ljiljanu je prvim pjesmama, još dok je bila šestogodišnja djevojčica, učila u Slavoniji baka Marija Šarić. Tu je pjevačicu 1960. otkrio tadašnji direktor Jugotona Slavko Kopun, najmoćniji i najhrabriji čovjek hrvatske i jugoslavenske diskografije. Mogul koji će 1966. u Jugotonu objaviti i album božićnih pjesama, i to u suradnji s Društvom katoličkih svećenika Hrvatske, čuo je kako mlada i lijepa djevojka na terasi Vile Karolina u Malom Lošinju pjeva obradu 'Sail Along Silv'ry Moon', šlagera iz predratnih godina (1937.) kojeg je orkestar Billyja Vaughana svojim twin-saksofonom ponovno pretvorio u veliki svjetski hit. Kopun je u pauzi prišao mladoj pjevačici, uručio joj svoju posjetnicu i upitao je želi li snimiti ploču, 'jer, ovo bi i kod nas trebao biti hit'. Ona ga nije ozbiljno doživjela, kasnije će o tom susretu reći:

- Kada je odlazio ostavio mi je ružu ispred vrata moje sobe, ali mi se nikad nije udvarao. Kako mi je kasnije rekao, zaljubio se u moju interpretaciju.

U Leksikonu jugoslavenske muzike, što ga je 1984. objavio Leksikografski zavod Miroslava Krleže, dalje piše:

'Misleći da je tek riječ o kurtoaznim komplimentima šarmantnog mogula (Kopun je slovio kao veliki kavalir i ljubitelj ljepšeg spola) Ljiljanino iznenađenje je bilo nemalo kada ju je po povratku u Novi Sad čekao Jugotonov službeni poziv za dogovor. Snimanje je organizirano u studiju Radio Ljubljane s Ljubljanskim jazz ansamblom, čiji je klavirist bio rođeni Zagrepčanin, Jugotonov slovenski producent i aranžer Mario Rijavec. Slučaj je ponovno htio da je te kasne jeseni 1960. hodnicima radijskog studija prolazio mladi slovenski skladatelj i pijanist Jože Privšek, čovjek koji se upravo spremao preuzeti mjesto dirigenta Plesnoga orkestra Radio Ljubljane, na kojem bi trebao naslijediti Bojana Adamiča, jednu od institucija (jugo)slovenske zabavne, filmske i jazz glazbe. Dvadesetčetverogodišnji Privšek, već s reputacijom vladara popularnih nota (njegova opatijska 'Vozi me vlak v daljave' - stihove je napisao Aleksander Skale - bila je na najboljem putu postati novom slovenskom himnom), u glasu koji je odzvanjao iz ton-hale čuo je ono što mu je trebalo za novu skladbu poslanu na natječaj prvog jugoslavenskog izbora Pjesme Eurovizije'.

Privšek je, kažu svjedoci, tada uzviknuo: 'Ako ovaj glas bude pjevao moju pjesmu, ja ću otići u Cannes!'.

U Cannes su otišli kao potpuni autsajderi, ali vojvođanski pjesnik i autor teksta Mika Antić, dobro je procijenio kakvu strategiju trebaju izabrati marginalci iz socijalističke Jugoslavije.

'Ne trebamo se previše fascinirati blještavilom i luksuzom šoubiznisa u kapitalizmu', govorio je Antić. No, možda je neimaština više utjecala na Ljiljanin styling.

'Nastupila sam u maloj crnoj haljini koju je sašila moja mama Katica. Drhtala sam od treme sve do trenutka kada me je dirigent Jože Privšek pogledao i rekao: 'Ako si mogla pjevati divno u Ljubljani, možeš i u Cannesu. Sve je to Evropa. Na zabavi poslije natjecanja su svi pjevali našu pesmu', prisjećala se Ljiljana Petrović u jednom intervjuu.

Ljiljana Petrović otkrivena je zahvaljujući hrvatskom diskografskom moćniku, a čitav njezin nastup su aranžirali i poticali Slovenci, pa Beograd uopće nije bio oduševljen mogućnošću da Ljiljana Petrović ponovno ode na Pjesmu Evrovizije:

- Privšek je htio da ja odmah pjevam sljedeće godine, ali Beograd je bio strašno protiv mene da ponovo nastupim, jer, kao, nisam imala iskustva. Ljubljana nije mogla vjerovati, jer je sve ispalo dobro, ali Beograd je htio da ide Lola Novaković- ispričala je mnogo godina kasnije Ljiljana Petrović za portal eurosong.hr

Ljiljana Petrović nije se dugo zadržala na sceni. U godinama koje su slijedile osvajala je hrvatske festivale u Opatiji i Zagrebu, pjevala je i u čuvenom klubu 'Rasputin' u Parizu.

- Uz gitaru sam pjevala ruske romanse, a pola metra od mene sjedio je bogati brodovlasnik Aristotel Onassis. Plakao je. Rekao mi je: 'Uživam gospođo u emocijama koje pjesmom nudite i mamite.' Nekoliko redova iza njega Tereza Kesovija mi je namigivala, mahala i poslije tog nastupa kazala: 'Nikome nikada neće dobro stajati gitara kao tebi. Trebaš je stalno ’oblačiti’…

Autor njezine pjesme, Slovenac Privšek, i sljedeće godine sklada song za Evroviziju. A autor stihova bio je možda i najveći hrvatski tekstopisac Drago Britvić. Otpjevala ih je Lola Novaković i s pjesmom 'Ne pali svetla u sumrak' osvojila četvrto mjesto. Dugo, sve tamo do 80-ih, bio je to najbolji plasman neke skladbe iz bivše države na toj globalno popularnoj televizijskoj priredbi.

Godinu kasnije na Eurosong odlazi Vice Vukov, 28-godišnji šibenski slavuj, nekoć buntovni gimnazijalac pa student filozofije i talijanskog jezika (sa 17 godina bio je izbačen iz šibenske gimnazije i Saveza omladine jer je u jednom sastavku napisao da se u Rusiji 1917. dogodila pobuna, a ne revolucija). On je tada već bio fantastično slavan, 1959. pobijedio je u Opatiji prelijepom Mirno teku rijeke (stihove je, jasno, napisao Drago Britvić, a sjetnu skladbu komponirao Miroslav Biro) i preko noći postao najpoznatiji pjevač u bivšoj državi.

Vice Vukov je završio na 13. mjestu, ali o njegovoj izvedbi prelijepe Čežnje na YouTubeu pasionirani slušatelji eurovizijskih pjesama imaju nepodijeljeno mišljenje: A divine voice! Unique!

Godine 1964. u Kopenhagen odlazi Sarajlija Sabahudin Kurt. On je svoj nastup okončao kao najneuspješniji jugoslavenski predstavnik na Evroviziji svih vremena: osvojio je neslavnih null points i podijelio posljednje mjesto s predstavnicima Njemačke, Portugala i Švicarske. Kad je Kurt pobijedio na državnom natjecanju, novinari su napisali da je to bilo 'na opće iznenađenje svih sudionika toga festivala – kako jedan Bosanac da ode na Evroviziju'. Njegov nastup, zabilježit će kasnije kroničari i istraživači glazbene scene u bivšoj državi, ipak nije bio posve uzaludan. Štoviše, kažu da je upravo legendarni Baha, koji će kasnije odraditi čak 17 koncertnih turneja po bivšem SSSR-u, svojim nastupom na Evroviziji udario temelje onome što će se kasnije zvati sarajevskom školom popa i rocka, od Indexa i Bijelog dugmeta, do Zabranjenog pušenja i Crvene jabuke, od Zdravka Čolića do Hara Mati Harija i Dina Merlina. Potonja trojica su, uostalom, i samo nastupali na Evroviziji (Dino dva puta za BiH).

Iz Zagreba na Evroviziju 1971. u Dublin odlazi Kićo Slabinac i pjeva 'Tvoj dječak je tužan'. Pjesmu koju je skladao Ivica Krajač, a stihove napisao Zvonimir Golob. Ni Kićo se nije proslavio plasmanom, bio je 14. od 18 natjecatelja, al' kada se danas posluša i pogleda njegov nastup na YouTubeu, pa pročitaju komentari evrovizijskih fanova iz čitavog svijeta, jasno je da se radi o skladbi i izvedbi koje mogu biti svrstane u vrh eurovizijske produkcije svih vremena.

Štoviše, fanovi koji ne štede na pohvalama (Thorougly modern!, Grande musica!, 'Something completely off the wall but brilliant!, This song is so beautiful!'), pišu i kako su početne taktove skladbe, koje izvodi orkestar pod ravnanjem maestra Miljenka Prohaske, zapravo mnogo godina kasnije pokrali autori songa Lovestoned za Justina Timberlakea!

U Luxembourgu 1973. organizatori moraju uvesti neviđene mjere osiguranja jer se u natjecanje uključuje Izrael, dakle godinu dana nakon terorističkog napada na Olimpijskim igrama u Munchenu. No, na istu scenu se penje i tada 22-godišnji Zdravko Čolić, u crvenom odijelu, fantastično je otpjevao moćnu skladbu Kemala Montena 'Gori vatra'. I danas oni najbolji poznavatelji Eurosonga njegov nastup smatraju jednim najpodcjenjenijih u povijesti ovog natjecanja. Čolić je, naime, bio tek pretposljednji od 16 sudionika, ali nema dvojbe da je bio superioran i pobjednici iz Finske, premda ozbiljno promukao, zbog bolesti ili noćnih provoda, sasvim nebitno… Prišao je Čoliću ondje i britanski predstavnik pa mu čestitao na izvedbi, dajući mu da znanja da je mladac iz Sarajeva najbolji. Bio je to Cliff Richard, čovjek koji bi sa svojim Shadowsima šezdesetim bio najveća zvijezda britanskih top ljestvica da se nisu pojavili - Beatlesi.

Uz još jednu podcijenjenu pjesmu koja je došla na Eurosong iz bivše države veže se i jedan od prvi skandala oko plagiranja. Na istom Eurosongu na kome je pjevao Čolić nastupio je i španjolski bend Mocedades sa pjesmom Eres tú. Zaključilo se ubrzo da je to zapravo kopija slovenske pjesme 'Brez besed', koju je za Jugoslaviju 1966. pjevala pokojna Berta Ambrož (početku ove pjesme nevjerojatno nalikuje i Elvisova Can't Help Falling In Love, prvi put objavljena tri godine kasnije). Svejedno, Španjolci nisu diskvalificirani, završili su na drugom mjestu a njihova je pjesma postala istinski evergreen.

Izuzetna pjesma je svevremenska balada 'Ne mogu skriti svoju bol', koju su u Haagu 1976. izvodili sarajevski Ambasadori, a pjevala Ismeta Dervoz Krvavac. U zemlji je zavladalo takvo razočaranje njenim plasmanom (bila je pretposljednja, tek 17.) da se Jugoslavenska radio-televizija odlučila povući s natjecanja, službeno obrazloživši da 'jugoslavenski tisak i publika više ne podržavaju Evroviziju, kao i da internacionalne izdavačke kompanije nepravedno utječu na rezultate glasanja'. A danas fanovi Eurosonga komentiraju: Preciosa canción. So much loveliness, elegance and that voice is like a crystal bell. The song and the performance - simply beautiful. Haunting song and performance. Fabulous.

Dvije godine poslije tadašnji tjednik Studio provodi anketu među čitateljima i lobira za povratak na Evroviziju - 97,5 posto čitatelja (a više od sto tisuća ih se javilo!), glasa za povratak...

ROĐENJE SINA GA JE DOKRAJČILO? Meghan sad mora biti jaka, Harry se slomio