Prije Hrvatske trening u dvorani SPENS, tri puta većoj od one u Vršću, imao je Island. Sve je bilo ozbiljno, organizirano, dosadno. A onda su na parket došli Hrvati
Hrvati se igraju, a svi ostali su nekako nervozni i jako napeti...
Iz dvorane u Vršcu, u koju stane 4000 ljudi, hrvatski reprezentativci preselili su u tri puta veću. A to je bio poseban izazov
- Ajde, Baliću, da te vidimo - sa smiješkom je Ivana "prozvao" izbornik Goluža.
Cilj igre je rukometnu loptu baciti na vrh dvorane. Što je dvorana veća, igra je zanimljivija. A ova u Novom Sadu nije uspjela "nabrijati" Balića.
- Ma dajte, ovo mi je zagrijavanje, za to neću ni ustajati - sjedeći na podu šalio se Balić.
Prije četiri godine, naime, bacio je loptu na najvišu razinu ogromne dvorane u Kölnu. U nju stane 20.000 ljudi... Tada mu nisu vjerovali, no dobio je okladu i zaradio sto eura. Ni ovaj put nije želio nastupati besplatno.
- Da vidim pare, ništa bez love. Dajte mi nekakav izazov - zabavljao je društvo Balić.
Goluža je sa smiješkom bacio kreditnu karticu na pod, čule su se još neke ponude i Ivano je konačno uzeo loptu. Za to vrijeme pomoćni trener Željko Babić bezuspješno je pokušavao baciti je na vrh dvorane.
- Di si, Jeremija, jesi još živ? Ma nema šanse da uspiješ - "palio" je Balića Blaž Lacković.
Ivano se zaletio, bacio loptu i - doživio debakl. Lopta je završila na najnižoj razini, a suigrači su popadali po podu od smijeha. Drugi pokušaj bio je malo bolji, a iz trećeg je lopta letjela, letjela... I ostala za jedan red tribina "prekratka". U tom trenutku Goluža je prekinuo igru i krenuo u ozbiljan trening. A Ivano je gledao prema vrhu tribina, kao da mu je dvorana ostala dužna...
- Pa ovi vaši su čudo. Svi napeti, nabrijani, a oni se ovako dobro zajeb...ju - primijetio je jedan od volontera u dvorani.
Tako oni funkcioniraju, odgovorili smo, zato valjda i jesu toliko dobri...