Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata

Beograđani drugi put u četiri dana zapljeskali našoj himni...

None Foto: Srđan Ilić/Pixsell

Potrudili su se Beograđani koji su na tribine dopremili velike bubnjeve, a svirala je i limena glazba koja je upotpunila ovaj ponajveći vaterpolo klasik. Srbi su tada slavili 11-10, ali pobjedu su odnijele tribine

Hrvatska vaterpolska reprezentacija doživjela je vatrenu uvertiru u finalu Svjetske lige u Beogradu. I ne, nije bilo nikakvog neugodnog skandiranja.

Kao i u skupini prije četiri dana kada su igrali Hrvatska i Srbija, srpska je publika opet gospodski dočekala naše vaterpoliste. Bio je tu pokoji zvižduk, ali ništa vrijedno spomena. Potrudili su se Beograđani koji su na tribine dopremili velike bubnjeve, a svirala je i limena glazba koja je upotpunila ovaj ponajveći vaterpolo klasik. Srbi su tada slavili 11-10, ali pobjedu su odnijele tribine. 

Lijepa naša mirno se orila Beogradom

Ivica Tucak i Dejan Savić veliki su rivali, ali i dobri prijatelji. Zajedništvom su dali pravi primjer igračima, ali i gledateljima. U kojem god sportu su se susretale Hrvatska i Srbija, himna gostujuće momčadi skoro pa se i nije čula od fućkanja ili uvreda s tribina. Ljudi su i nakon skoro trideset godina 'glavom još uvijek u ratu'. Rane postoje i uvijek će postojati, ali čemu to sve miješati još i u sport. No, spomenuti je dvojac na svoj način uspio i tome stati na kraj.

Prije tri godine vaterpolski se 'el clasico' igrao na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru. Srbi su i taj put slavili (11-7), ali tu je utakmicu obilježio događaj nakon posljednjeg sučevog zvižduka.

Ivica Tucak dolazi do Dejana Savića, grli ga i čestita mu na zlatu. Godinu dana nakon toga, taj se zagrljaj ponovio. Bilo je Svjetsko prvenstvo u Budimpešti, u polufinalu je Hrvatska pobijedila Srbiju 12-11, a kod intoniranja himni obje su bile 'ukrašene' povicima i fućkanjem na 'neutralnom' terenu. Ali, nakon utakmice ista slika kao prije godinu dana u Riu.

Foto: Davor Javorović/Pixsell/

Dejan Savić je, koliko god mu je bilo teško, otišao do naše strane i zagrlio Ivicu Tucka. Iskreno i bez patetike, došao je čestitati boljem, kao što je to naš izbornik napravio nakon finala Olimpijskih igara. Nakratko su porazgovarali, a hrvatski izbornik otkrio je što mu je Savić rekao.

- Poželio mi je sreću u finalu. Popit ćemo bocu vina, ali nakon finala - rekao je Tucak.

Bravo, sportaši!

Dva obična zagrljaja zapravo su puno više od toga. 

- Zadržite se još malo, a evo i zašto. Pogledajte kakvi su ovo pametni, razboriti, dobri ljudi i veliki sportaši. Savić je uz osmijeh pružio ruku hrvatskom izborniku svjestan da su ovaj put bili bolji od nas - rekao je komentator RTS-a, ne skrivajući oduševljenje zagrljajem iz kojeg možemo puno toga naučiti.

Dvije godine nakon toga dogodila se i vjerojatno najveća pobjeda hrvatsko-srpskih odnosa. Novak Đoković čestitao je 'vatrenima' na uspjehu u Rusiji, kao i našim tenisačima na osvajanja 'salatare'. Ivica Tucak i Dejan Savić svojim su primjerom uspjeli potaknuti i publiku na poboljšanje međuljudskih odnosa.

Oni su primjer nadilaženja prošlih vremena, napravili su prvi korak da mnoga djeca ne odrastaju u sjeni prošlih vremena. Rat koji nas je zadesio bio je velika tragedija koja se ne može zaboraviti, ali možda je i vrijeme da se pokaže kako su oba naroda iznad toga. Tucak i Savić napravili su prvi korak, srpska publika drugi, a dobri primjeri možda će s vremenom postati i općeprihvaćeni. Zato svaka čast gospodi izbornicima, pokazali su da su iznad toga, prije svega, veliki su sportaši i ljudi.

 

Komentari (77)
  • Nadam se da ce nove generacije Srba i Hrvata imat bolji odnos, pozdrav za sve ljude dobre volje koje zele mir a ne rat i mrznju

    23. 6. 2019,   17:05
  • Dok ovakvih normalnih ljudi bude s obje strane u velikoj većini onda se radikalni desničari, šovinisti i fašisti mogu sakriti u mišju rupu.

    23. 6. 2019,   17:28
  • Svaka cast!!

    23. 6. 2019,   17:07