Blanka: Zbog Nikole su meni i njemu stizale ponude za brak!

Brzina kojom je Nikola Vlašić postao ljubimac navijača Evertona zapanjila je većinu ljubitelja nogometa u Hrvatskoj i Engleskoj, no još i više ih je iznenadila njegova sestra Blanka, čije su objave na Twitteru postale pravi hit među navijačima plave strane Liverpoola.

- I sama sam iznenađena koliko je to uzelo maha, u kratkom roku dobila sam gotovo 5.000 novih pratitelja, a posebno me veseli što su njihove reakcije uglavnom pozitivne - rekla nam je Blanka, koju na Twitteru prati gotovo 15.000 ljudi.

Pogledajte video

Pokretanje videa...

00:17

Video: 24sata/pixsell

A sve je počelo slučajno, kako Nikola nema profil na društvenim mrežama, u potrazi za informacijama navijači Evertona 'zakucali su na prva sljedeća vrata', na profil njegove sestre.

- Meni je ta vrsta komunikacije sjajna, pokušala sam im približiti Nikolu i našalila sam se kako sam mu za 20. rođendan poklonila besplatne PR usluge. Naravno, to nije bila istina, ali sada ispada da sam stvarno njegov glasnogovornik.

Slučajno je nastao i 'hashtag' Bossboy, kao i 'vlasicnotinjured' koji su postali pravi hit među navijačima Evertona.

- #Bossboy ga nekako najbolje opisuje, on je mlad, a opet je pokazao od prve utakmice da je hladnokrvan i da može dobro odigrati. Ispostavilo se i da se u Liverpoolu riječ 'boss' koristi i kao opis nečega najboljega, na primjer ako želite kazati da je provod bio sjajan, kazat ćete: ''It was boos''. #vlasicnotinjured nije moj izum, ja sam ga samo proslijedila jer sam u nedostatku službenih informacija željela da navijači znaju istinu. Nisam imala zadnje namjere, jednostavno, nakon tolikih godina muka s ozljedama, željela sam da se zna da nije ozlijeđen.

Veliku uzbunu među navijačima Evertona izazvalo je izostavljanje Nikole iz kadra. Krenule su špekulacije kako ga više neće stavljati...

- Moja je poruka svima da malo spuste loptu na zemlju. Pa što da nije bio u konkurenciji jednu-dvije utakmice. Sve je ovo prenapuhano, tko smo mi da ulazimo u odluke trenera, i da mu nešto sugeriramo. Uostalom igrao je protiv Lyona. Svaki dan sam u kontaktu s njim i tatom i nema razloga za brigu. Pa ni mi nismo mogli ni pretpostaviti da će tako brzo dobiti priliku, neki mladi igrači ne zaigraju ni nakon pola godine, a on je odmah dobio ogromnu minutažu, i ovo što se događalo ne bi trebalo zasjeniti činjenicu da je već sada puno pokazao - rezonira Blanka, koju je brat upozorio da će izlaskom u javnost morati nastaviti komunikaciju s navijačima i kad mu krene loše.

- Ja ne volim negativnost. Smatram da svaki navijač, ma u kojoj krizi njegov klub bio, moraš ostati pozitivan. Nikad se nisam htjela upuštati u negativne razgovore, nego sam nastojala uvijek ostati pozitiva, jer sam takva, uvijek smatram da može i mora biti bolje. Primijetila sam da su navijači Evertona inače takvi, pomalo pesimistični. Oni sebe nazivaju 'Blue' (plavi op.p) po boji dresa, no ta se riječ koristi i kad želite kazati da ste tužni (Feeling Blue, op.p). A što se tiče kritika, one se podrazumijevaju kad si javna osoba, moraš na nih biti spreman. No isto tako oni moraju biti svjesni da ja nisam običan navijač Evertona, te da sam i te kako subjektivna, jer je Nikola moj brat, za mene najbolji i najdraži. I mene će boljeti ako ne igra dobro, ali ću uvijek za njega imati riječ pohvale i opravdanja. Što je po meni i normalno.

Blanku je oduševio smisao za humor navijača.

- Moram priznati da sam oduvijek voljela taj specifičan britanski humor. Ispod jedne fotografije gdje smo tata i ja na utakmici protiv Arsenala zakopčani do grla s kapama i 'dekicama' u ruci, jer bilo je jako hladno, netko je upitao je li to tati ispod nosa 'dekica', aludirajući na njegov gusti brk... Bilo je svega, neke gospođe su pisale da je tata baš zgodan, ja sam dobila nekoliko bračnih ponuda, ali i ponuda da zaigram centarfora jer Evertonu fali visine, neki su nudili kćeri ako je Nikola slobodan... Recimo na poluvremenu sam otišla u wc i u prolazu čujem dvije gospođe u srednjim godinama kako vrlo žustro raspravljaju što nije dobro u igri, kako bi trebalo igrati za pobjedu, pa o taktici, suđenju... Stvarno vidiš da se razumiju i da ih to zanima... - kaže Blanka, koja je vrlo brzo postala punopravni član navijačke obitelji Evertona.

Engleze je oduševilo što se netko tako poznat i slavan upušta u svakodnevnu komunikaciju s njima. Za raliku od Nikole koji je suprotnost.

- Ha, ja sam žensko, mi smo 'lajave' po prirodi, a imam i dugi niz godina iskustva. Niksi je tip koji će se oglasiti samo kad smatra da nešto treba reći, a kad nema što reći - neće. On se ne bavi onim što ne smatra potrebnim, ne daje intervju samo radi intervjua. I uopće nije zatvoren, možda samo oprezan, i mene ponekad iznenadi koliko je komunikativan. Nogomet je potpuno drugačiji milje od atletike, i možda bi se i ja tako ponašala na njegovom mjestu. On za svoje godine vuče jako dobre poteze, odmjeren je i to mi se kod njega jako sviđa.

U svoj ovoj strci oko Nikole, Blanka je nekako pala u drugi plan, više nitko i ne pita za njenu ozljedu, nastavak karijere. Kao da joj se napokon obistinila želja da više ne bude poznatija od brata, nego da je prepoznaju kao stariju sestru Nikole Vlašića.

- Dobro sam, noga ide na bolje, vidjet ćemo, ja se toplo nadam da ću uhvatiti nešto dvoranske sezone. SP je jako blizu Liverpoola, u Birminghamu u ožujku, pa mi je jako zanimljivo. Još ako svi ovi 'twitteraši' dođu u dvoranu i podrže me... Motiv je tu, ali nema pritiska, ako se dogodi, dogodit će se. A što se tiče toga tko je poznatiji, još prošle godine su dva dječaka pokazivala prstom u mene i govorili: ''Eno Niksijeve sestre''. Meni je to super...

Nikola je zaigrao protiv Grčke, što je za Blanku posebno priznanje.

- Ponosna sam na njega, to je velika stvar. Znam kako je to kad si na velikom natjecanju, kad nosiš dres svoje zemlje, zastavu, drugačiji je to naboj, voljela bi da i on to doživi, da nastupi na SP...

Blanka je za sada u Liverpoolu bila samo u prolazu, na kratko, a plan je da se cijela obitelj okupi kod Niksija za Božić.

- Bilo bi to sjajno, veselim se obiteljskom okupljanju, utakmicama, premda, nama je dobro i kad se ništa ne događa, važno je da smo svi skupa. Veselim se turniru u biljaru i stolnom tenisu, ali znam da sam osuđena na poraz, jer oni gore svakodnevno vježbaju, tako da i nemam baš previše šansi. Niksi ima neki zeznuti servis, nikako ga ne uspijevam vratiti i to me jako nervira. Ma, bude vam tu svega, svi smo jako kompetitivni, nitko ne voli gubiti...