Crni orao postoji samo četiri mjeseca, a već uzima medalje

Vice je osvojio četiri medalje u tri dana najvećeg međunarodnog turnira u kickboxingu u Hrvatskoj. Na turniru u Karlovcu sredinom veljače bilo je 1886 natjecatelja iz 134 kluba iz 28 država, a Vice je osvojio srebro i tri bronce.

Izraelskog je državnog prvaka koji trenira 5-6 godina deklasirao s 3:0. A to mu je bilo treće natjecanje u životu i taj dan već je imao je 16 borbi. Mogao je on i do zlata, ali nismo mu dopustili jer smo se bojali da se ne ozlijedi, rekao nam je Denisio Kapović (56) zvani Kloki, predsjednik kickboxing kluba Crni orao iz Pakoštana kraj Zadra.

Klub postoji tek četiri mjeseca, a s "opakog" turnira je već donio značajne medalje. Vice Stojanov je 14-godišnjak, jedan od 45-ero djece od četiri do 17 godina koji treniraju u školskoj dvorani u svojemu malome mjestu.

Vicinu darovitost prepoznali su već u prvim danima. Treneri su mu Klokijev sin, Davor Kapović (19), koji je bio državni prvak u tri kategorije u karateu i isto toliko u kickboxingu, i to tri godine za redom do 2016., te Viko Stojanov (28), državni prvak u K1, low kicku i tajlandskom boksu, prvak države u klasičnom boksu, viceprvak svijeta u K1 iz 2007. te viceprvak Europe sljedeće godine.

Kažu da se o članovima kluba treba brinuti, posebno kad se otkriju talenti. Tad ih se usmjerava, pa sve ide brže ako mladi talent sluša, a sporije ako je svojeglav, ali se ne može baš ništa napraviti bez njihove upornosti i volje.

- Bitna je disciplina, ali i odnos između trenera i članova kluba. Mi smo ujedno i treneri i frendovi. A kako znamo da nitko ne može uvijek biti u najboljem izdanju, i psihološki djelujemo ako netko, primjerice nema dobar dan. Klinci su pokazali dosta dobre volje što je vrlo bitno, jer to sve nas gura dalje - kaže trener Viko Stojanov.

Atmosfera u klubu je vrhunska, pa čak i oni majušni borci djeluju opasno dok prijeteći dižu rukavice obučeni u zaštitnu opremu.

- Dok sam se natjecao, uvijek sam imao osjećaj da mogu bolje od trenera i htio sam otvoriti svoj klub. Spominjao sam to ocu kad sam imao 16-17 godina, ali mi je rekao da nisam spreman. S 18 sam završio trenerski tečaj. Zvali smo Vika da dođe trenirati klince, sredili papirologiju i prije četiri mjeseca uspjeli otvoriti klub.

Mene su treneri primijetili tek nakon osvojene prve medalje, a ja sam htio prepoznati talente puno ranije - kaže Davor Kapović, a njegov otac Denisio dodaje da mu je taman bilo preko glave vozikati Davora tri do pet puta tjedno 50-ak kilometara do kluba u kojem je trenirao i natrag. Sad im je trening "ispred nosa", u dvorani mjesne škole.

- Najljepša hvala Općini Pakoštane i načelniku Milivoju Kurtovu koji je imao razumijevanja i pokrio sve troškove kluba, što je značajna svota, a dobili smo i školsku dvoranu na korištenje bez plaćanja najma. Mislim da nam je svima u interesu mladež maknuti s ulice, od poroka i dati im priliku da se bave sportom.

U sljedeća dva mjeseca osnovat ćemo kickboxing savez od županijskih klubova. Žao nam je jedino što kickboxing ne dobiva na važnosti koliko bi trebao, budući da je najbrže rastući sport u Hrvatskoj - kazao je Denisio Kapović te priznao da je stvar ipak malo bolja otkako je na funkciji Janica Kostelić, jer ona uzima u obzir i "manje" sportove.

Klub se zove Crni orao u čast specijalnoj postrojbi Denisija Kapovića. Nadimak Klokan dao mu je poginuli suborac jer je Denisio 1991. došao iz Australije.

- Vidio sam na televiziji da je u Hrvatskoj počeo rat i došao sam 7. kolovoza 1991. Dan kasnije već sam bio u vojsci. Bio sam zapovjednik interventne grupe specijalnih postrojbi Crni orlovi, a tajnica kluba Dijana Ležajić također se borila na frontu. Ranili su me devet puta u glavu, koljeno, pluća, oko... Bježao sam u nekoliko navrata iz bolnice na prvu liniju. Zato sam htio da se kickboxing klub zove po mojoj postrojbi - kaže Kloki, koji je u Australiji trenirao boks, kickboxing i ulične borbe pune 22 godine.

Ratnik, koji je završio i na naslovnici svjetski poznatog vojnog magazina Soldiers of Fortune, sad pomaže mladim borcima, ali onim sportskim.

- Rat je sad gotov i sad treba pomoći ljudima, posebno djeci. Sami im moramo omogućiti da se bave korisnim i zdravim aktivnostima koliko je u našoj moći, jer nema sustava na koji se možemo osloniti. Jer, kod nas treneri i natjecatelji nerijetko sami sebi plaćaju put na svjetska prvenstva, a od države dobiju tek majicu s logom, što nikako nije u redu - kaže Kloki.