Obavijesti

Sport

Komentari 7

Da nismo osvojili prvo mjesto, plivali bismo nazad u Hrvatsku

Da nismo osvojili prvo mjesto, plivali bismo nazad u Hrvatsku
1

Velimir Kljaić bio je jedan od najvećih trenera kojeg je Hrvatska ikada imala. Naši rukometaši su 1996. godine na OI-a u Atlanti osvojili prvo zlato od hrvatske samostalnosti, a toga ne bi bilo bez legendarnog Kljuna

VIDEO

Imate fotografije sa sportskim legendama? Šaljite nam ih na sport24@24sata.hr, Viberom i WhatsAppom na broj 099/224-2424 ili na Facebook stranicu facebook.com/24sataSport/. Svaka fotografija objavljena u tiskanom izdanju 24sata bit će honorirana.

Kad se popneš gore, imaš osjećaj da si na Himalajima, na vrhu svijeta, upravo tako su se hrvatski rukometaši osjećali 1996. godine u Atlanti nakon što su osvojili prvo olimpijsko zlato za Lijepu našu. No to ništa ne bi bilo moguće bez jednog čovjeka.

Svatko u životu ima nekog uz sebe tko mu je putokaz kako treba ići kroz život. E to je on bio svim svojim igračima koje je trenirao. Bio je trener, učitelj, pedagog i drugi otac. Kada je on pričao, morali su ga svi slušati i slijediti njegove korake. On je jedan od najboljih trenera koje je Hrvatska ikada imala, čovjek koji je toliko toga dao hrvatskom rukometu, i izbornik koji nam je dobio prvo zlato u povijesti Olimpijskih igara. Njegov legendarni nadimak je Kljun, a on je veliki i najveći, on je Velimir Kljaić...

Velimir Kljaić rodio se 10. veljače 1946. u Danilu pokraj Šibenika. Rukomet je počeo igrati relativno kasno, u Medveščaku. Otkrio ga je veliki trener Vlado Stenzl, a kao obrambeni specijalac pet puta je igrao za Jugoslaviju. Do preuzimanja Zagreba i reprezentacije više od deset godina je radio u Njemačkoj. Bio je trener TuSpa, Wallaua, Grosswallstadta. U trenutku dok je vodio TuSpu, stigao je poziv da vodi hrvatsku rukometnu reprezentaciju, poziv koji nije mogao odbiti. 

Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.

Iako je Hrvatska osvojila 1994. u Portugalu na Euru broncu, pa godinu kasnije na Islandu i svjetsko srebro, stanje u hrvatskom rukometu uoči OI-a 1996. godine u Atlanti nije baš bilo na zavidnoj razini, Blago rečeno vladao je kaos i nitko nije htio voditi reprezentaciju. No, nakon nekoliko tjedana razmišljanja, veliki Kljun odlučio je u svoje ruke preuzeti iznimno talentiranu, ali mangupsku generaciju.

- Kljun je bio nevjerojatan čovjek. Ne mogu reći da mi je bio trener, jer on mi je bio poput oca. Točno je uvijek znao što treba u kojem trenutku napraviti.  Toliko je bio karizmatičan i svoj, to je bilo nevjerojatno. Je li on najbolji trener u povijesti Hrvatske? Naravno, uvjerljivo. Takvih ljudi više nema danas. Bio je pravi fajter.  Bio je stvarno čovjek od povjerenja i mislim da ne bih bez njega uspio. On je taj koji je vjerovao u mene i imao je nevjerojatan utjecaj na mene i moju karijeru  - kaže nam Zlatko Saračević, koji je za reprezentaciju u to vrijeme igrao desnog vanjskog.

'Idemo po zlato'

Nije san osvojiti zlato, nego moramo osvojiti zlato, rekao je Kljaić na okupljanju uoči priprema, a svi su prisutni klonuli glave dolje. On je poznao te igrače i znao je što im treba. Treba im čvrsta ruka i disciplina, a on je to imao u malom prstu. Pripreme su bile užasne, igrači su znali trčati po dva sata po livadi, a onda otići u hotel po tenisice i nastaviti novi trening u dvorani. I tako točno 45 dana. 

-  Mi smo bili skup zvijezda koja je trebala takvog čovjeka da se tako čvrsto postavi. Morao je tako reagirati, pokazati da je autoritet. Bio je jako direktan, ako to ne budeš napravio, ići ćeš kući. Imali smo strahopoštovanje, a upravo to strahopoštovanje i njegovo rukometno znanje nas je dovelo do zlata - kaže Patrik Ćavar.

Bila je to nevjerojatno talentirana generacija, fantastični igrači na svakoj poziciji. Desnog i lijevog vanjskog igrali su u to vrijeme možda i najbolji šuteri Europe Zlatko Saračević i Iztok Puc, na desnom krilu bio je Irfan Smajlagić, na lijevom krilu najbolji strijelac turnira Patrik Ćavar, na pivotu Božidar Jović i Alvaro Načinović, na golu Venio Losert i Valter Matošević, njegov sin Nenad Kljaić i još mnoge igračine.

- Ja i Iztok Puc bili smo 1996. jedni od najboljih šutera u Europi, a on nam nije dao da pucamo, zabranio nam je. Njegova teorija bila je da Ćavar i Smajlagić moraju imati postotak šuta 90 posto, a ja 50. Ja sam bio šuter koji je trebao samo dodavati - govori Saračević.

Trebalo je to sve uklopiti, a Kljaić je bio kao stvoren za to. Koliko je to bila 'luda' generacija, svjedoče događaji čim su došli u olimpijsko selo. Dečki su u sobi skinuli aparat za dojavljivanje požara kako bi mogli zapaliti cigaretu, a u tome trenutku upalio se alarm. Odmah je došla policija i vatrogasci. Bilo je tu svakakvih spački, i to samo jer im je bilo dosadno. Ali te situacije su od njih napravile još veće igrače i stvorile to zajedništvo.

- Mi smo na tu Olimpijadu došli kao banditi, svatko na svoju stranu. A on je zapravo bio još veći bandit. Govorio nam je da ne znamo igrati, i to sve samo kako bi nas motivirao. Kada smo skužili svi o kakvom treneru se radi, jednostavno smo se svi podredili i igrali kao momčad. Ta motivacija kod njega je bila sve. Kada smo se pripremali za Olimpijske igre, rekao nam je da ćemo plivati nazad u Hrvatsku, ako ne budemo prvi  - kaže nam legendarni Sarač.

rukomet

Hrvatska je prvu utakmicu igrala protiv Švicarske. Švicarci su bili u samom vrhu svjetskog rukometa  i bio je to pravi test za nas. Na poluvremenu su nas vodili sedam razlike, prijetio nam je pravi kaos. Ali onda veliki preokret u drugom dijelu i Hrvatska je pobijedila 23-22. Nakon toga uslijedile su pobjede protiv Kuvajta i SAD-a. Za prolazak dalje Hrvatska je morala u sljedećem kolu pobijediti jednu od najboljih rukometnih reprezentacija u povijesti, Rusiju. 

Trenutak za povijest

Bila je to jedna od onih utakmica za pamćenje, borba za svaku loptu gdje se ne kalkulira. Izmjenjivala su se vodstva na svakoj strani, a onda je Velimir Kljaić pokazao zašto je najbolji trener na svijetu.

Jedan od najboljih rukometaša u povijesti Dimitrij Torgovanov bio je tada nepogrješiv sa sedam metara i Rusi su izboril novi. A tada je Kljun nešto osjetio. Maknuo je s gola Venija Loserta i stavio Valtera Matoševića te mu rekao: 'E stari, nemam ni ja pojma gdje će pucati ali moraš ovo obraniti'.

Je li mu obranio? Naravno da jest! Kako i ne biste kad vam to kaže takva trenerska klasa. Bila je to napeta utakmica do samoga kraja, Rusi su pri rezultatu 24-24, 40 sekundi prije kraja imali još jedan sedmerac. Kljaić je znao da opet mora nešto smisliti i opet je prišao Matoševiću.

- Ma stoj ovdje bezveze samo da drugi misle da nešto pričamo - govorio je Velimir dok ga je Valter u čudu gledao. I naravno, Matošević je još jednom obranio Torgovanovu za veliki delirij na klupi. Ostalo je još bilo pola minute do kraja, a onda je Božidar Jović iz odbijanca pospremio loptu u mrežu za veliko slavlje i prolazak u polufinale.

-  Treba imati pojedince i momčad koja hoće, a ne koja mora. Nitko kod mene nema povlastice. Oni koji se dokažu igraju sigurno. Ovi igrači su prije bili razmaženi i iskvareni, ali svaki od njih je u duši sportaš, i oni su pokazali da su pravi. Bilo je svakakvih razgovora i ukora, ali meni je jako drago da smo ovo napravili - rekao  je slavodobitno legendarni kljun nakon pobjede.

Naklonio nam se i Richardson

Hrvatska je u zadnjoj utakmici skupine izgubila od Švedske, a onda su u polufinalu išli na snažnu Francusku i razmontirali ih za veliko finale. Francuzi su bili toliko nemoćni, a našem treneru i reprezentaciji divio se i veliki Jackson Richardson.

- Igrali su nevjerojatnu obranu, uništili su nas. Pa mi nismo znali kako da igramo protiv njih, mučili smo se za svaki gol. Uspjeli su stvoriti povijest OI u Atlanti, postali su glavna priča. Bili smo užasno razočarani - rekao je jedan od najboljih igrača u povijesti, Jackson Richardson. 

Kljun je, kao i naši igrači, bio užasno praznovjeran. Hrvatska je svaku utakmicu dolazila druga u dvoranu, a onda je nastao problem. Finale protiv Šveđana se bližilo, a organizatori su poslali poruku da mi moramo doći prvi u dvorani. Ispala je prava panika, naši nisu ni slučajno htjeli ući prvi u bus, a Šveđani nisu znali što se događa. Na kraju je Hrvatska ipak ušla druga i svi su igrači sjeli na svoja mjesta. Kljaić je bio zadovoljan i pripreme za finale su se mogle nastaviti.

On je bio takav čovjek. Ono što je on zamislio, jednostavno se moralo ostvariti. Imao je u sebi tu nevjerojatnu viziju i lidersku crtu koja se isticala. Znao je što reći u pravom trenutku i motivirati. Bez toga Hrvatska sigurno ne bi došla do zlata. 

- U finalu protiv Švedske smo igrali na godišnjicu Oluje, i to nas je toliko napalilo da Šveđani nisu imali šanse protiv nas, iako su bili toliko jaki. Pa mi bez njega ni ne bi osvojili zlato - priznaje Saračević.

Šveđani su nas se jako bojali, iako je to bila snažna momčad koja nas je već pobijedila na turniru. Erik Hajas, Staffan Olsson, Wislander, Magnus Andersson, Magnus Wislander, samo su neki od igrača koji su predvodili tadašnju reprezentaciju. Naši su odigrali bez imalo respekta i golom Perkovca otišli na poluvrijeme sa 16-11. Hrvatska je na kraju pobijedila 28-26 i veliko slavlje je moglo uslijediti. 

Naši su skočili jedni drugima u zagrljaj, a Kljun je zaplakao od sreće. Bio je to trenutak za pamćenje, trenutak koji će zauvijek ostati zapisan u povijesti hrvatskog sporta. I dan danas kada se sjetimo toga, naježimo se, jer to je bila prava filmska priča. 

- Ja sam rekao da ćemo plivati ako ne osvojimo zlato. Svi su se nadali, ali ja sam bio siguran. Sretan sam jer je ovo prva zlatna medalja od hrvatske samostalnosti, što će ostati zauvijek zapisano - rekao je Velimir Kljaić. 

Nevjerojatan doček bio je u Zagrebu. Prvo na Maksimiru, a onda i na Trgu Bana Jelačića. Bilo je to veliko veselje u Hrvatskoj, dani ponosa i slave. 

Kljaić je na klupi reprezentacije ostao do 2000., a paralelno je vodio i RK Zagreb. Pod njegovim vodstvom Zagrebaši su posljednji put igrali finale Lige prvaka i to tri godine zaredom kada su svaki put gubili od nevjerojatne Barcelone. Naš prvak tada je bio na vrhuncu, no Španjolci su bili neprikosnoveni. 

Uvijek je bio pozitivan

Napustio je hrvatski rukomet i odlučio se na egzotične destinacije. Prvo je vodio Kuvajt, pa Egipat, gdje je danas Venio Losert trener golmana. Nakon toga se vratio u Njemačku gdje je bio trener u Hannoveru, Gummersbachu i Lübbecke, gdje je i 2008. završio trenersku karijeru.

Bio je on tu i dalje kao savjetnik reprezentacije, i sam je govorio da će svakome vrlo rado udijeli savjet. No onda je stigla još jedna borba, no nažalost ne ona za medalju. Legendarni Kljun obolio je od raka pluća.

Unatoč bolesti, on nije gubio pozitivu. Ostao je isti kakav je uvijek i bio, iako je znao da mu se bliži kraj. Zadnji turnir hrvatske reprezentacije koji je pogledao je onaj na Euru Austriji 2010. kada smo izgubili od Danske u finalu. 

-  Nisam loše. Nekidan sam baš ženi rekao: ‘Stara, našli su mi škampa’. Ništa joj nije bilo jasno, kaže mi da ne pričam gluposti, da je večera već na stolu. A ja ne znam bolji način da joj kažem da imam rak na plućima - rekao je tada Kljaić pa dodao:

- Čuj, bilo bi lijepo živjeti još desetak godina, ali zadovoljan sam kako sam proživio život. Ni za čim ne žalim.

Kako je vrijeme prolazilo, Kljun je posustajao, a umro je 12. kolovoza 2010. godine. Bio je to dan žalosti u Hrvatskoj jer nas je napustila istinska legenda, čovjek koji je promijenio hrvatski sport zauvijek.

- Ne mogu baš reći da mi je uzor, jer nitko ne može biti kao on,. Ali uvijek kada imam neku nedoumicu, gledam kako bi on reagirao na to i točno tako i odlučim. On je imao nevjerojatan utjecaj na moj život. Bila mi je čast provesti karijeru i život uz takvu ljudinu - kaže Saračević.

Velimir Kljaić bio je čovjek kakvog želite u svom životu. Uvijek spreman na šalu, pun šarma, ali nevjerojatne discipline i autoriteta. Uvijek je bilo neko strahopoštovanje prisutno od strane igrača prema njemu, ali da nije bilo toga, Hrvatska ni ne bi osvojila zlato protiv Šveđana. Ostat će zapamćen kao jedan od najvećih trenera kojeg je Lijepa naša vidjela jer je sa svojom osebujnošću i karizmatičnošću ostavio nevjerojatan trag koji neće nikada izblijediti...

 

 

Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.

Komentari 7
VIDEO

'Ne bih mogla biti s čovjekom koji malo zarađuje. Pa 10.000 eura mjesečno bi bilo dovoljno'
SUPRUGA IGRAČA UKRAJINE

'Ne bih mogla biti s čovjekom koji malo zarađuje. Pa 10.000 eura mjesečno bi bilo dovoljno'

Ana Zubkova supruga je ukrajinskog reprezentativca Aleksandra Zubkova. Bivši je model, završila je farmaceutsko-biokemijski fakultet, ali posljednjih godina posvetila se obitelji. I fotografiranju za Instagram

Fifa objavila novu ljestvicu. Evo gdje se nalazi Hrvatska i naši protivnici na Euru u Njemačkoj
STANJE DO EURA

Fifa objavila novu ljestvicu. Evo gdje se nalazi Hrvatska i naši protivnici na Euru u Njemačkoj

Belgija je na trećem mjestu preskočila Engleze, dok prve dvije pozicije i dalje drže Argentina i Francuska
Dani Alves, osuđen za silovanje, izašao iz zatvora pa partijao s društvom do jutarnjih sati...
ZGROZIO ŠPANJOLCE

Dani Alves, osuđen za silovanje, izašao iz zatvora pa partijao s društvom do jutarnjih sati...

Brazilac je uspio skupiti milijun eura jamčevine, a posljednjih dana pričalo se kako mu je novac posudio Memphis Depay, igrač Atletico Madrida