Dražen nije zaslužio da ga se valja po blatu hrvatske košarke

Nesreća, kažu, ne dolazi sama. Pa tako valjda ni jedna besmislica ne ide sama. Barem iz usta Dina Rađe.

Nakon što je javno prozvao Roka Ukića (valjda jedinog igrača kojega za to ne možeš prozvati!) da se nije htio žrtvovati za reprezentaciju, sada je dirnuo i u Draženovo ime.

- Nije lako živjeti u sjeni i biti 'samo' brat velikog Dražena Petrovića - rečenica je kojom je Rađa reagirao na kritiku koju mu je uputio Aleksandar Petrović.

Sjajan argument, Dino...

E pa, društvo, sad ste doista pretjerali!

Možemo raspravljati o tome je li hrvatska košarka dotaknula dno ili može još niže, možemo tražiti tko je (najviše) kriv, možemo kritizirati, ali dirati u Dražena Petrovića, uplitati ga u sve ovo, nedopustivo je! I neoprostiv je potez Dina Rađe. Stojko, koji je bio najbolji Draženov prijatelj, to dobro zna...

Rađa ne da na sebe. Pa ni kad predsjednik saveza (i njegov izravni šef) Stojko Vranković pozove košarkašku obitelj da konstruktivno riješe probleme međusobnim razgovorima, u istom vapaju pridruže mu se Mirko Novosel i dio igrača, Rađa se opet upeca žustro braneći svoj kult ličnosti. I žustro se zakopa u sferu blaćenja. Pa kroz to blato provlači čak i nešto sveto kao što je ime Dražena Petrovića.

Da, Aco nema dlake na jeziku, nikad je nije imao. I taština je velika. Pa će s guštom, kad ga već pitaju, reći što misli, pa i o Dini Rađi, s kojim je ispisivao najljepše stranice hrvatske košarkaške povijesti. Što argumentima o Rađinom Stručnom savjetu, što irelevantnim pričama kako je, eto, Dino prije 20 godina dolazio na utakmice. Tek toliko da podbode. Onome tko ga je smijenio s mjesta izbornika.

A onda opet nastupa Rađa... Nije on Dražena omalovažio niti ga htio uvrijediti, ali čemu ga uopće spominje?! Čime je Dražen zaslužio uopće se dovoditi u vezu s ovim što je hrvatska košarka danas? I kamo ju je - jednako kao za igračke karijere 90-ih u visine - dobrim dijelom doveo sam Rađa.

Dražen ne zaslužuje da ga se valja po blatu hrvatske košarke. Ili onoga što je od nje ostalo. On je zaslužio živjeti kao svetinja.

U svetinje se, Dino, ne dira. Pogotovo se preko njih ne peru svoji grijesi.