Razlika se smanjuje, Europa više nije samo košarkaški 'simpatična', a takvi sigurno nisu ni euruopski košarkaši. No ima silnih Euro-očekivanja, osobnih ili javnih, koja su se u NBA izjalovila u dosta'velikom stilu'
NBA PROMAŠAJI
Drukčiji od Dončića: Talenti koji nisu proigrali u Americi
Slovenski rookie Luka Dončić (19) oduševljava svijet. Još uvijek tinejdžer, u svojoj prvoj NBA-sezoni (nakon devet utakmica s malom minutažom) Dončić igra preko pola sata po utakmici, trpa prosječno 20.2 poena, dodaje 6.7 skokova i 5.1 asistenciju. Prosjek šuta mu je 45%, ako zadnja lopta odlučuje, ona ide njemu u ruke.
Dečko igra takvu košarku da ga, pomalo 'svetogrdno', uspoređuju i sa LeBronom u istoj dobi.
I dok slovensko čudo od košarkaša 'školuje Amere', mala reminiscencija dokazuje da je prošlost puna primjera onih koji su obećavali pa preko Atlantika 'pukli' i onih koji su dovedeni bez apsolutno ikakve pompe, a postali legende svjetske košarke.
Dražen, Divac, Kukoč...
Prvi je - najveći. Dražen Petrović. Otišao je otvoriti NBA-vrata Europljanima dok je Hrvatska bila u ratu. Rick Adelman ga je u Portlandu vidio kao povremeni dodatak Drexleru i Porteru. Adelman je bio košarkaški zadrt jer kad je Dražen prešao u Netse (koji su tada bili u New Jerseyu) igrao je tako da je: jedan od najvećih šutera svih vremena, Reggie Miller, rekao da je najbolji šuter u povijesti košarke - Dražen.
Toni Kukoč u NBA je otišao malo kasnije, uzeo tri naslova sa Jordanovim Bullsima, bio najbolji 6. čovjek lige. Vlade Divac odmah je pokazao vele-klasu u Magicovim Lakersima, jednako kao i Dino Rađa u najvećem sportskom klubu planete, Boston Celticsima.
I više nego ravnopravni sa USA-košarkašima bili su ili jesu Pau Gasol, Tony Parker, Dirk Nowitzki, Giannis Antetokounmpo, Marc Gasol, Kristaps Porzingis... Posebno zadnjih godina sve je više takvih primjera uspješnosti. Razlika se smanjuje, Europa više nije samo košarkaški 'simpatična', a takvi sigurno nisu ni europski košarkaši.
No ima, normalno, i drukčijih primjera. Velikih očekivanja, osobnih ili javnih, koja su se izjalovila u dosta 'velikom stilu'. Evo ih pet, kronološki poredanih:
Petorica neprilagođenih
- 2001. Vladimir Radmanović - Srbina su draftirala tadašnji Seattle SuperSonicsi (franšiza je danas u Oklahomi: OKC Thunder) kao 12. izbor prve runde. Krilo, odmah je uletio u All-Rookie drugu momčad lige, isto ljeto s Jugoslavijom postao svjetski prvak, još godinu dvije bio dobar, ali puna potvrda nikad se nije dogodila (bilo je i ozljeda). Na kraju je u 12 NBA godina promijenio sedam klubova i ostao - vrhunski košarkaš koji tu u Americi baš i nije potvrdio.
- 2002. Boštjan Nachbar - slovensko krilo (2.06 m) koje je oduševljavalo i navijače i stručnjake u Ljubljani, Mariboru, Laškom, Trevisu.... Uzeo ga je Houston kao 15. pick, ali Nachbar nikad nije otišao ponad 20 minuta i jedva 10 koševa po tekmi. Nakon po dvije sezone u Rocketsima, Pelicansima/OKC-u i Netsima vratio se u Europu pa u Moskvi, Kazanu, Efesu, Barci... Osvajao Euro-trofeje. U Americi: tek epizodist.
- 2003. Darko Miličić - posebna vrsta karaktera. Nedobrog. Čisti košarkaški: iz svjetski klasne srpske škole basketa, fizičke predispozicije: vrhunske (2.13/125). Pistonsi su ga uzeli kao drugi izbor drafta! A 'majstor' je u Detroitu složio prosjek od 6 poena, 4 skoka, i 1.3 blokade po utakmici. Jedva prolaznik. 2007. je nakon poraza Srbije od Grčke na EP-u primitivno i javno vrijeđao suce, diči se tetovažom Draže Mihailovića, probao je i s kick-boxingom, dobio batina u prvom i jedinom meču. Sad je poljoprivrednik. Uzgaja jabuke. Nije postao NBA-klasa zato što je užas od osobe.
- 2006. Andrea Bargnani - Talijana je Toronto prije 12,5 godina 'hladno' uzeo kao: prvi pick prve runde drafta! Znači, doveli su igrača na kojem će graditi uspjeh kluba u narednih deset godina, igrača kojeg se uspoređivalo s Dirkom Nowitzkim. Bargnani nije bio promašaj, jedne je sezone čak otišao do 21.4 poena po tekmi, ali niti u Torontu niti kasnije u New Yorku i Brooklynu nije bio ništa ni izbliza slično prvom picku NBA-drafta. Da ne bude zabune: to se događa i klincima koje budu draftirani sa američkih collegea, ali Bargnani je dosada najveća zabluda u europskoj mega-veličini.
- 2016. Dragan Bender - ima još vremena, tek su mu 22 godine i daj bože da proigra kao nitko nikad, ali zasad... I jedan Hrvat je na listi velikih, a (barem zasad) neispunjenih očekivanja. Phoenix Suns uzeli ga prije dvije i pol godine iz Maccabija kao četvrti pick prve runde. Dosad: 5.1 poen, 3.5 skokova i 1.2 asist prosječno po utakmici. Malo, definitivno premalo za 2.16m visokog centra koji je draftiran na broju 4. Dosad najbolje što je pokazao dogodilo se u travnju prošle godine kad je protiv šampiona GS Warriorsa zabio 14 poena i imao 14 skokova. Njegovi Sunsi su izgubili 100-117.
Ovakve će se priče događati sve rjeđe jer Europljana je svake godine sve više u NBA društvu, a mnogi dolaze bez velikih očekivanja, jednostavno zato što jednako dobro kao Amerikanci mogu biti solidni 'role-playeri'.
I usput, od svih spomenutih još je jedini Bender aktivan. I dovoljno mlad da dokaže kako jest bio vrijedan četvrtog izbora na draftu.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
