Dvije verzije za novi San Siro: Katedrala ili Prstenovi Milana?

Možda i najpoznatiji nogometni stadion na svijetu, milanski San Siro (ili službeno 'Giuseppe Meazza', prema velikom Interovom nogometašu koji je kratko nosio i Milanov dres) za tri-četiri godine otići će u, kako je dragi kolega Mišo Cvijanović znao napisati, dobra spominjanja.

Danas su u središtu Lombardije predstavljana dva završna projekta-kandidata za novi San Siro: 'Katedrala' američkog kandidata Populous i 'Prstenovi Milana' talijanskih tvrtki Manica i Sportium.

'Katedrala' je neobičnija, originalnija premda se mnogima sviđa tradicionalnija izvedba 'Prstenova'. U obje verzije, Inter i Milan će nakon sedam desetljeća dijeljenja San Sira dobiti novi zajednički stadion kapaciteta 60.000 natkrivenih sjedećih mjesta.

Troškovi izgradnje samog stadiona procjenjuju se na 650 milijuna eura (preko milijarde zajedno sa pripadajućim objektima i okolišem), a procijenjeno je kako bi renoviranje postojećeg stadiona trajalo duže, donijelo veće financijske gubitke te na kraju značilo i novo zdanje s manjim kapacitetom nego što će ga imati novi stadion.

Kako god bilo, sa novog će se stadiona čuti 60% buke manje nego sa Meazze, a i ne bi trebao visinom dominirati svojim okruženjem. Za koju se god verziju odlučili, Nerazzurri i Rossoneri imat će 'najzeleniji' stadion u Europi (grijanje, hlađenje, recikliranje kišnice....).

Sama izgradnja trebala bi biti gotova u naredne tri, najviše četiri godine, a i nakon dovršetka ostalo bi 3.5 tisuće novih te dugoročno održivih radnih mjesta što posljedično znači i novi život cijelom kvartu i okruženju (gradilo bi se u neposrednoj blizini postojećeg stadiona).

Alessandro Antonello, jedan od Interovih čelnika, pojasnio je odluku:

- San Siro je kultni stadion na kojem su odrasle generacije i generacije te osvojeno na desetine trofeja, ali... Više ni po čemu ne odgovara modernih europskim standardima. Ni komforom, ni sigurnošću. Novi stadion bit će čudesan, a sam po sebi donijet će novi život cijelom jednom dijelu našeg voljenog grada.

Sjećanja i emocije ostaju, ali vrijeme ide i nosi nove, bolje priče. Nije trošak nego - investicija. Nešto o čemu bi se trebalo razmišljati i u Lijepoj našoj.