Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata

'Filip nije bio u pritvoru, htio sam biti s njim u Kazahstanu'

None Foto: Matija Habljak/PIXSELL 3

Petar Hrgović tvrdi da je razlazu s Leonardom Pijetrajem kumovao incident iz 2012. godine kada je, prema riječima tate Hrgovića, trener njegovog sina Filipa ostavio samoga u pritvoru u Kazahstanu

Filip Hrgović (26) u nedjelju je u Washingtonu nokautom za 60 sekundi pobijedio Gregga Corbina (38) i tako se na sjajan način predstavio u svom debitanstskom meču na američkom tlu. Filipov sportski put prepun je zanimljivih detalja, priča je to o uspjehu borca koji je u sport ušao kroz košarku, koji je bio toliko umoran od nekoliko treninga koje je morao odrađivati dnevno da je priliku za odmor imao tek u - školi, ali i priča o razlazu s trenerom s kojim je surađivao od svojih boksačkih početaka.

Filipov otac, Petar Hrgović tvrdi da je do narušavanja odnosa s Leonardom Pijetrajem došlo zbog različitih pristupa treningu, a svemu je kumovao o incident iz 2012. godine kada je, prema riječima tate Hrgovića, trener njegovog sina ostavio samoga u pritvoru u Kazahstanu.

- Filip se vraćao u Hrvatsku iz Kazahstana s Leom i Hrvojem Sepom nakon nastupa u Svjetskoj boksačkoj ligi. Prije leta podigli su novac na banci, a Filipu nitko nije rekao da ga treba prijaviti na carini. Leo ga je ostavio na aerodromu i vratio se kući, a Filipa su zadržali u pritvoru mjesec dana! Dečka koji je mucao engleski jezik. Oduzet mu je novac i putovnica i praktički je bio u kućnom pritvoru u kampu gdje su bili boksači, bez prava na kretanje. Vratio se kući dva sata prije Nove godine, i to uz teške veze njihovih boksača i olimpijaca. Nikad neću zaboraviti poruku koju mi je tada poslao: "Tata, Leo me izdao". General je ostavio vojnika i otišao i to kasnije nikako nije mogao opravdati. A kakve biste odnose mogli imali nakon toga - ispričao nam je u velikom intervjuu prije nekoliko mjeseci Pero Hrgović.

Potrebu da dodatno razjasni čitavu situaciju iz te davne 2012. godine ima i Leonard Pijetraj. On se oglasio priopćenjem, a prenosimo ga u cjelosti:

Zaista ne uživam u ovakvim raspravama, ali prisiljen sam reagirati kad vidim da se moje ime u javnosti spominje u zlonamjernom i neistinitom kontekstu. Ovaj put, valjda u nemogućnosti da smisli neki pametniji razlog, moj prekid suradnje s njegovim sinom i ponajboljim hrvatskim boksačem nakon Mate Parlova, Petar Hrgović objasnio je incidentom koji se 2012. godine dogodio u Kazahstanu.

I kad je već krenuo objašnjavati, otac Filipa Hrgovića mogao je ispričati istinu, potpunu istinu i ništa osim istine. No, da je to učinio, onda me ne bi mogao oblatiti i oklevetati. Od događaja kojeg Petar Hrgović opisuje prošlo je sedam godina i prvi put od muškog dijela obitelji čujem da mi se zamjera bilo što vezano za Filipovo zadržavanje u zračnoj luci u Almatiju zbog neprijavljivanja većeg dolarskog iznosa.

Jedina koja mi je išta o tom slučaju spomenula bila je Filipova majka i to tek prošle godine kad smo se sreli na ulici. Objasnio sam joj da Filip tada, nažalost, morao ostati u Kazahstanu dulje nego smo se nadali, ponajprije zbog tamošnje spore birokracije. Međutim, njen sin nije bio ni u kakvom kućnom pritvoru, mogao se slobodno kretati, mogao je čak i napustiti Kazahstan, ali bez novca. Filip je odlučio čekati da se provjera završi i da mu vrate novac. To se i dogodilo i potom se vratio kući.

Hrvoje Sep je živi svjedok tog događaja. Na aerodromu je kroz kontrolu prije ulaska u zrakoplov prvo prošao Sep, pa potom ja, a Filip je išao zadnji. Shvatio sam da nešto nije u redu i vratio se do Filipa. Počela je rasprava oko novca kojeg su pronašli, koja je potrajala zato što su službenici slabo ili nikako govorili engleski jezik. Sep je već ušao u avion.

Službenici su nam potom objasnili da Filip može u avion, ali bez novca. A ako ga želi zadržati, mora ostati u Almatiju dok se ne ispita porijeklo novca. Filip me pitao hoću li ostati s njim i odgovorio sam mu: „Naravno, idem samo javiti Sepu da nas dvojica ostajemo“. Svi putnici već su bili na svojim mjestima i čekalo se samo nas. Kad sam Sepu rekao da Filip i ja ostajemo u Kazahstanu, a on je odgovorio da u tom slučaju ostaje i on. Krenuli smo prema vratima zrakoplova.

Zaustavila nas je stjuardesa i rekla da se vrata upravo zatvaraju i da više ne možemo van. Počeo sam se na vratima raspravljati sa stjuardesom. To je vidio policajac, koji je stajao na pristupnoj rampi, te naložio stjuardesi da nam prevede kako nas vodi ravno u pritvor ako stupimo nogom izvan aviona. Sep i ja smo shvatili da moramo ustuknuti, jer bismo mogli samo izazvati još veći problem. Bilo je to vrijeme napetosti i straha od terorizma, sigurnosne mjere u Kazahstanu bile su na najvišoj razini, a komunikacija s većinom Kazahstanaca bitno je otežana jezičnom barijerom.

Odmah sam nazvao Filipa i objasnio mu što se dogodilo, potom sam još prije polijetanja obavijestio naše tadašnje poslodavce iz Astana Arlansa i zamolio ih za pomoć. Svi smo očekivali da će problem biti riješen za najviše dan ili dva, no Filip je morao ostati tjednima. Sigurno nije pomoglo ni to što je u zračnoj luci pred policajcima udario rukom i probio zid od knaufa na službenim prostorijama.

Iz Zagreba sam svakodnevno bio u kontaktu s ljudima iz Astana Arlansa i kazahstanskog veleposlanstva u Zagrebu. Svi su me uvjeravali da će sve biti u redu, ali i da zbog kazahstanske birokracije i procedure ne znaju kad će Filipu vratiti novac. Stalno sam bio u kontaktu s njegovom obitelji. Jedino što sam još mogao učiniti je vratiti se u Kazahstan i čekati zajedno s Filipom. Da sam zaista vjerovao kako se nalazi u opasnosti ili većim problemima, ja bih to i učinio.

Međutim, mama Hrgović nije imala odgovor na pitanje zašto nitko od obitelji nije krenuo put Almatija ako su i tada zaista smatrali da se njihov sin nalazi u teškim nevoljama i da sam ga „izdao“. Rekao bih da je prava istina u tome da je Petru Hrgoviću trebao neki „razlog“, kako bi objasnio zašto je Filip napustio BK Leonardo. Pet godina nakon incidenta i još šest godina prije, tata Hrgović me tapšao po leđima i govorio kako sam najbolji i najpošteniji trener. Ni on, ni Filip nisu spominjali događaj iz Almatija.

U međuvremenu je Filip nokautirao Kubance i Ruse, osvojio europski naslov, te konačno u Rio de Janeiru stigao i do olimpijske bronce. Tako je Filip Hrgović postao najbolji hrvatski boksač nakon Mate Parlova, a ja jedini trener u povijesti hrvatskog boksa koji je borca vodio od njegova prvog dodira s boksom do olimpijske medalje. Pritom je zahvaljujući svom talentu i trudu, ali i mojim pregovaračkim sposobnostima, još kao amater zaradio oko pola milijuna dolara.

Kao i obično, kad se pojavio novac, pojavili su se i problemi. Nakon što sam dogovorio posao s promotorima oko profesionalnog angažmana i trebalo je samo staviti potpis na unosan ugovor, Filip se „sjetio“ da sam ga 2012. godine „izdao“.

Ne bih žalio ni za čim, niti pisao ovakve dopise, ali ne znam što da odgovorim kad moja vlastita djeca pročitaju rečenice Petra Hrgovića i pitaju: „Tata, jesu li to oni ljudi zbog kojih te 12 godina nikad nije bilo doma, zbog kojih smo 12 godina išli sami na more, zbog kojih si propuštao naše rođendane, naše prve školske dane i rođenje našeg najmlađeg brata?“. Zbog njih sam morao reagirati.

Leonard Pijetraj

Komentari (10)
  • Bas me zanima dal ce sad novinari pitati za komentar i sepa

    28. 5. 2019,   18:29
  • Neka ih bude sramota jer da nije bilo tebe nebi nista niti bilo od hrge.zalosno je sta novac radi od ljudi,a i iskreno malo je prenapuhan i za one koji ne citaju kako treba nisam rekao da nije dobar borac nego da je malo prenapuhan ili bahat kako god ocete.

    28. 5. 2019,   18:39
  • Preskara nije posjetio u bolnici, a hrgu je ostavio

    28. 5. 2019,   20:20