Sada je već u zenitu karijere, a nogometni put nije mu bio nimalo lagan. U mladosti je bio ličilac i zidar kako bi prehranio obitelj, a majka je htjela da nauči stolarstvo
Filmska priča Arévala Ríosa: Od zidara do sudionika SP-a
Navikli smo da u reprezentacijama nogometno egzotičnih zemalja viđamo 'fušere', no jedan je slučaj u dvostrukom prvaku svijeta posebno zanimljiv javnosti. Radi se o defanzivnom veznom igraču Urugvaja Egidiju Arévalu Ríosu.
Sada je već u zenitu karijere (na leđima su mu 32), a nogometni put nije mu bio nimalo lagan. U mladosti je bio ličilac i zidar kako bi prehranio obitelj, a majka je htjela da nauči stolarstvo.
Poslije debija u prvom sastavu Paysandú Bella Viste sa 17 godina mogao je početi isplaćivati dugove, a nakon nekoliko sezona stigao je interes i većih nacionalnih klubova. Poslije četiri sezone igranja u Bella Visti, 2006. konačno je stigao i poziv za nacionalni dres, odakle je izborio kartu za inozemstvo i odlazak u meksički Monterrey.
Skromni Ríos niti dolaskom na međunarodnu scenu nije uspio u potpunosti riješiti financijsku situaciju, pa je na treninge dolazio autobusom. Prešavši u redove slavnog Peñarola, prijevoz je potražio kod suigrača jer nije naučio voziti.
– Nemam e-mail adresu. Ne zanimaju me računala i knjige – iskreno je Urugvajac jednom priznao novinaru pokazavši jednostavnost koja ga je odlikovala tijekom čitavog života.
Tijekom 14 godina karijere promijenio je čak 13 klupskih adresa, a s Peñarolom je 2010. osvojio naslov nacionalnog prvaka. Za reprezentaciju je odigrao 52 utakmice. Najviše će pamtiti ulazak u polufinale SP-a u JAR-u 2010. te naslov južnoameričkog prvaka sa 'celesteom'.
Danas brani boje meksičkog prvoligaša UANL-a, a u Brazilu će treći put zaigrati na Mundijalu. Dokaz je to da nogomet često ne bira putove.