Hrvatski taekwondo poharao je Europu! Medaljaši su stigli kući

Ovih dana slušate da je nevrijeme poharalo Hrvatsku i Europu, a jedina je prava istina da je hrvatski taekwondo poharao Europu ovih dana, i to vrlo žestoko, na način kako to davno nitko nije napravio u hrvatskom sportu, pohvalili su se iz Hrvatskog taekwondo saveza.

Kako i ne bi kad se reprezentacija s Europskog prvenstva u Kazanu u Rusiji vratila s osam medalja, uvjerljivo najviše ikad, od kojih su tri bile zlatne. Više medalja samo je dohvatio domaćin, a Hrvatska je završila ispred velesila ovoga sporta poput Španjolske, Velike Britanije, Turske, Francuske, Njemačke...

Veselo društvo, uz izuzetak Marije Štetić (Dubrava, bronca -57kg) i Piera Marića (Casper, bronca 74kg), koji su imali drugi let za Hrvatsku, sletjelo je u zagrebačku zračnu luku Franjo Tuđman u ponedjeljak, gdje su ih dočekali obitelj, prijatelji i brojni predstavniici medija.

Poseban iskorak u Rusiji napravili su naši muški reprezentativci koji su dosad bili u sjeni kolegica, ali sada su osvojili dva zlata i jednu broncu.

- Već sam neko vrijeme u reprezentaciji i nikako doći do nekog većeg rezultata. Počeo sam se pitati u čemu je problem, ali napokon je došao taj trenutak. Super je osjećaj i mogu reći da sam to očekivao. Dugo sam radio i prošao puno krvi, znoja i suza da bih došao do toga. Ovo je tek početak i drago mi je što smo napokon mi muški bolji od cura - rekao je Lovre Brečić iz Marjana, koji je bio najbolji u kategoriji do 63 kilograma, svladavši u polufinalu sunarodnjaka Denija Andruna Razića iz Osvita, koji se okitio broncom.

- Zadovoljan sam. Ostvario sam dvije pobjede i u trećoj borbi izgubio od Lovre. Ovaj put on je bio bolji i čestitam mu na tome. Odradili smo dobar posao i drago mi je što su prvi put dečki bili bolji od cura. Dogovora za zlato nije bilo, haha. Tukli smo se za stvarno, pobijedio je i svaka mu čast na tome - rekao je Razić.

Najsjajniju medalju osvojio je još jedan predstavnik splitskog Marjana, Toni Kanaet, u kategoriji do 74 kilograma.

- Bilo mi je lakše jer sam prije dvije godine bio u finalu, ali sad sam bio iskusniji i nisam htio da mi se ponovi isto (poraz, op.a.). Malo sam jače stisnuo i na kraju sam uspio uzeti zlato. Nije bila tako teška borba kako sam očekivao, teži je bio polufinale, a kasnije sam se još više opustio. Pokazujemo iz natjecanja u natjecanje da smo dobra momčad, još smo mladi i puni potencijala - kaže Kanaet.

Prvo zlato na prvenstvu donijela nam je Kristina Tomić, članica zagrebačkog kluba Osvit, u kategoriji do 49 kilograma, gdje je godinama dominirala Lucija Zaninović.

- Već godinama hrvatski ženski taekwondo bio je dominantniji od muškoga. Drago nam je što je sada i muški procvjetao u pravo vrijeme na pravom mjestu. Svi smo oduševljeni i presretni. Ja sam svoje odradila prvi dan i trudila se dati najbolje što mogu podršku svojim kolegama. Izgleda da su i dalje svi bili dovoljno fokusirani na svoj cilj. Vjerovala sam da mogu, ali nije bilo lako. Stvarno mi je drago da sam potvrdila tu titulu Lucijine nasljednice i da prošlogodišnja medalja sa Svjetskog prvenstva nije bila jedina koja se dogodila, nego da je ovo bila potvrda da sam još tu. Pritisak? Nema toga, radimo dalje i kako bude - rekla je Tomić.

Kristina Beroš iz Dubrave (-62kg) i Iva Radoš iz Metalca (-73kg) također su stale na pobjedničko postolje osvojivši brončanu medalju.

- Postavili smo novi rekord novim generacijama. Atmosfera je bila odlična, ovo nikad nisam doživjela. Još na početku priprema izbornik je rekao da je najvažnija atmosfera i timski duh, ta energija kojom jedni druge podižemo. To je zapravo cjelokupni rad svih nas. Ja sam zadovoljna jer mi je ovo prvo seniorsko veliko natjecanje. Svi žele zlato, i najgori dođe sa željom da bude prvi, ali i ovo je dobro - rekla je Beroš.

- Pohvalila bih cijelu ekipu jer bez njih nijedna od medalja koju smo uzeli ne bi bila tu. Zadovoljna sam jer sam cijelu prošlu godinu bacila na ozljede. Nikako nisam mogla ući u kontinuitet treninga, ali, hvala Bogu, ove je godine sve išlo po planu. Medalja je tu, zadovoljna sam, znam da mogu više. Ali ovo je jedna stepenica prema Tokiju. Treba se veseliti svakoj medalji, svakom bodu jer znamo što nam je cilj. Gdje je najveća borba? Kao što je trener rekao, mi smo jedni drugima prijatelji i podrška, a ne konkurencija. Jedino tako ćemo uspjeti i to smo ovim turnirom i pokazali. Bili smo jedni drugima podrška, kad god je nešto nekom trebalo, svi smo skakali i zato i jesmo došli do ovog rezultata - kazala je Radoš.

Mnoštvo razloga za ponos imao je predsjednik saveza Anto Nobilo.

- Sretan sam i ponosan na ovaj povijesni rezultat hrvatskog taekwondoa, tim više što dolazi točno u mjesecu kad slavimo 50 godina tog sporta. Ovo je još samo jedna potvrda onoga što mi stalno govorimo, ali nas nitko očito ne sluša: taekwondo je najuspješniji pojedinačni sport u Hrvatskoj. Mislim da ćemo u tom stilu, nakon 50. godišnjice, dići taj sport na višu razinu. Naša je namjera da u sljedeće četiri godine postanemo i svjetska velesila, sad smo europska. Naši su momci drugi ekipno na cijelom EP-u, a do jučer nisu imali nekih velikih rezultata. Nadam se da će se stvoriti uvjeti da se za par godina ovdje skupimo radi istog rezultata i na svjetskoj razini - rekao je Nobilo.

- Ljudi vele da se velike stvari događaju rijetko i da u njima treba uživati. Danas je upravo takav dan, a hrvatski taekwondo je danas najbolji reprezentant taekwondoa u Europi, a nadam se da će uskoro takav biti u svijetu - poručio je Josip Čop, glavni tajnik Hrvatskoga olimpijskog odbora.