'Invaliditet ne treba baš nikog spriječiti u ostvarivanju ciljeva'

Hrvatski atletičar i predstavnik na danas otvorenim Paraolimpijskim igrama Velimir Šandor (30) u Riju osvojio je broncu u bacanju diska u kategoriji F52. Naš diskaš iz trećeg je pokušaja bacio disk 18.24 metara što mu je omogućilo sjajan uspjeh.

Prva paraolimpijska medalja za nas u Riju: Šandor je brončani!

Njegova životna priča doista je inspirativna. U dvadesetoj je godini nastradao, no to ga nije sputalo u ostvarivanju nekih novih snova.

- Ljudi, izađite van iz nekih okvira i zidova. Svatko od nas ima snove i ciljeve. Invaliditet ne treba nikog sprečavati u ostvarivanju istih - poručio je uoči puta u Rio Velimir Šandor.

Osnovnu školu završio je u Pokupskom, a srednju školu u Zagrebu, elektrostrojarski smjer. Poslije srednjoškolskog obrazovanja zaposlio se kao vozač lako dostavnog vozila, radivši dostavu po Zagrebu.

Trenutno radi u istoj firmi kao administrator. Velimir je iz okolice Velike Gorice, iz Pokupskog, selo Opatija.

'Trebalo je nekako krenuti ponovo'

Šandor je nastradao 2006. godine, u svojoj 20. godini života. Vraćao se s nedjeljnog turnira u nogometu i teško je stradao u prometnoj nesreći. Nakon svega je zadobio dijagnozu tetrapareze, uz djelomične pokrete ruke i osjete u nogama, uz nešto malo pokreta.

- Ta nesreća mi je okrenula život za 360 stupnjeva i onda još jednom za 360 stupnjeva. U minuti se okrenuo sav svijet koji sam poznavao, što sam stvarao skupa s roditeljima. Tu je sve stalo. Bio je to totalni šok za mene, za sve moje, za okolinu, ali od nekud je trebalo krenut ponovno. Dignuti se i ustati i krenuti dalje, bilo mi je u mislima svaki dan. U prometnoj nesreći sletio sam autom u jedan jarak i nespretno udario u krov auta te slomio šesti vratni kralježak. Tri tjedna sam bio u Draškovićevoj u Zagrebu, a poslije toga sedam mjeseci u Varaždinskim toplicama - rekao je Velimir na inportal.hr krajem veljače ove godine.

U sportu je praktički cijeli život. Igrao je nogomet i košarku od malih nogu. Atletikom se počeo baviti 2009. godine, kad su završile Olimpijske igre u Pekingu, kad je Antonija Balek osvojila medalje.

- Gle nju! Ako može ona, mogu i ja - smatrao je osvajač bronce u Riju.

'Samo želim pokazati svima da mogu biti kao netko drugi'

Jako je posvećen treningu i radu na sebi. Odlazak na Olimpijske igre smatra velikim uspjehom, a što li će tek biti poslije rezultata u Brazilu...

- Puno mi znači sam trening, da radim na sebi, na izgrađivanju sebe. Da mogu nešto postići, svojim radom i trudom u bilo kojem pogledu. I izgraditi sebe kao osobu koja može pokazati ostalima da ja to mogu i otići na Svjetsko prvenstvo i na Paraolimpijske igre. Nemam uzora u sportskom smislu. Samo želim pokazati svima da mogu biti kao netko drugi. Moja vizija je jednog dana baciti svjetski rekord. Pa da to bude zapisano jedan dan - rekao je Velimir.

Za pet godina planira bacati svjetski rekord do kojeg mu nedostaju tri metra.