Klasnić: 'Imam svakodnevne rituale poput ovisnika o drogi'

Hrvatski nogometaš u redovima Mainza Ivan Klasnić dao je intervju za Berliner Zeitung u kojem je između ostaloga progovorio o svom zdravstvenom stanju, kao i novom klubu Mainzu...

Jedno od pitanja na koje je Klasnić odgovorio bilo je ono kako je presađivanje bubrega (iz 2007.) utjecalo na njegov svakodnevni i profesionalni život, budući i danas mora uzimati posebne lijekove koji pomažu tijelu protiv odbacivanja bubrega.

- Imam svakodnevne rituale poput ovisnika o drogi. Svako jutro u devet i navečer u devet uzimam svoje pilule. Ujutro više nego navečer. To je za mene postala rutina. Smijem se sam sebi svako jutro i kažem si: "Dobro jutro, ovo je sada tvoj doručak."

* Da li je to gorak smijeh?

- Ne, zaboravio sam na bolna vremena. Zahvalan sam svojim roditeljima na onome što su učinili za mene (prvo mu je bubreg darovala majka, pa otac, op.a.).

O utjecaju operacija na njegov profesionalni život, Klasnić kaže:

- Bilo je puno ljudi koji su govorili da ću se morati ostaviti profesionalnog nogometa. Ja sam uvijek imao vjere. Kako bilo, nikad nisam bio trkačko čudo. Sa mnom se ne može pobijediti na maratonu, ali imam nos za golove.

* Bivšeg Werderovog liječnika dr. Götza Dimanskog tužili zbog propusta i tražili ste odštetu od 1.5 milijuna eura, a na kraju ste odbili i ponudu od 350.000 nagodbe. Zašto?

- Kod mene se ne vrti sve oko novca. Znam jako dobro da novcem ne možeš kupiti sve. Ja sam zaradio puno novca i time sam zadovoljan. Ali ako je netko pogriješio, onda za svoje pogreške treba odgovarati i iza njih stajati. U suprotnom sudovi moraju odlučiti. Puno noći nisam spavao zbog toga i patio sam. Proces će se nastaviti uskoro, a ja imam vremena.

* Na upit o svom periodu provedenom u Mainzu, za kojeg je ove sezone skupio tek dva bundesligaška nastupa po 15 i 5 minuta, hrvatski je napadač rekao:

- Otkako sam u Mainzu nisam imao sreće. Prvo sam se otvoravo hranom, onda sam istegnuo mišić, pa ozlijedio palac. Sada više nemam problema s palcem, iako ga i dalje osjećam kada je hladno. A tako nisam uspio niti trenirati nekoliko tjedana pa mi nedostaje kondicije.

* U dobi od 32 godine mnogi razmišljaju o umirovljenju. A vi?

- Ja sam tek započeo ponovo.