Komentar: Olimpijski duh je u Londonu dobio i manekena...

Čak ga i Ivano Balić u šali zove Stari, jer jedini je u reprezentaciji stariji od njega. No Venio Losert, o njemu je riječ, ovih se dana ne prestaje smijati. Čovjek očito dječački uživa u svakom trenutku...

Sve zato što je dio nečega najvećega što postoji u sportu. Ne zato što su Olimpijske igre najzahtjevnije ili zato što je na njima najteže doći do medalje. Ne, najveće su zbog olimpijskog duha. Takvo nešto ne postoji nigdje drugdje. Ako netko ne vjeruje, ako misli da su to prazne priče ili “pumpanje” atmosfere, neka pogleda Venija Loserta. I sve će mu biti jasno.

Čuvši da će nositi hrvatsku zastavu na otvorenju Igara u Londonu, bio je izvan sebe. Fraza “sretan kao malo dijete” u njegovu je slučaju prestala biti fraza i postala stvarnost.

- Nije me briga hoće li ostatak momčadi ići na otvorenje, ja sigurno idem - rekao je Venio dok je izbornik Goluža još dvojio hoće li rukometaši izaći u svečanome mimohodu.

I vrlo plastično objasnio je kako doživljava Olimpijske igre. I taj olimpijski duh, čiji je maneken ovih dana. Jer smijao se i tijekom ogleda protiv Koreje. Obrani, uzme loptu, nasmije se i doda je Baliću. Uživa i baš ga briga što semafor kaže da je 15 razlike...

I ne osjeća se tako samo Losert, sportaš bez ijedne mrlje u karijeri. On to samo najbolje “nosi”. I zato su suze, radosnice ili one druge, ovdje normalne. Jer Igre su doista najveće.