Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata

Kronika debakla: Pukli smo kad su pali bastioni naše košarke...

None Foto: FIBA

Nema više malih klubova poput splitskog Dalvina, gdje su počeli Rađa, Joke Vranković, Ante Grgurević. Nema entuzijasta iz zagrebačke Industromontaže, u kojoj je Mirko Novosel pronašao Zorana Čuturu...

Gasi svjetlo, motaj kablove i ajmo doma. Pukli smo u Poljskoj, i to po svim šavovima. “Katastrofa, dno dna, nezamislivo...” To su termini koje koriste sami čelni ljudi košarkaškog saveza, onda znate koja je ura.

A da bismo shvatili što nam se uopće događa i zašto hrvatska košarkaška reprezentacija zadnjih godina gubi redom: na Svjetskom prvenstvu 2014. od Senegala 77-75, na Europskom prvenstvu od Češke 21 razlike (80-59), na Olimpijskim igrama u Riju od Nigerije 14 razlike (90-76), pa u ovim kvalifikacijama za SP najprije od Nizozemske 68-61 pa od Rumunjske 58-56.

Sad i u Poljskoj 79-74...

Dakle, da bismo shvatili gdje je sve pošlo po zlu, morali bismo sići stepenicu niže. Na klubove.

Trnsko - početak kraja

Pođimo od Trnskog. Klub koji je odgojio dugogodišnje sadašnje ili bivše reprezentativce poput Marija Hezonje, Ante Tomića, Krune Simona, Luke Žorića, Marka Tomasa, pa i Darija Šarića na početku karijere, ranije i Josipa Sesara, lani je ispao iz prve košarkaške lige.

Potom je odustao i od “druge lige” jer nema prebijene pare i igrat će “treću košarkašku ligu”. Uništen i potpuno devastiran kvartovski klub, koji je uvijek imao svoju publiku, malu dvoranu i barem tri-četiri igrača iz svog omladinskog pogona upropašten je u samo šest-sedam sezona, nakon što je prvi put postao prvak Hrvatske, 2011.

- Žalosno da i ne možemo pomoći, kad ti se govna uvale u klub (čitaj život) zbog novaca, a sposobne i ljude sa znanjem potjeraju u kut. Šteta isto što Pepsi nije bio tad u klubu, baš bih volio vidit da njemu netko dođe filozofirati - napisao je prije nekoliko dana na Facebooku Mario Hezonja.

Ajmo dalje - Cibona.

Cibona - upropaštena

Od 2010. do 2013. nekadašnji dvostruki europski prvaci imali su - pazite sad ovo - 28 europskih poraza u nizu! Dvadesetiosam!

Klub je u međuvremenu, zahvaljujući nesposobnom rukovodstvu, doživio financijski kolaps (nekoliko puta). U jednom trenutku klubu je te 2010. čak bila isključena i struja zbog duga od 150.000 kn! Od potpune propasti spasio ga je Grad Zagreb.

- Nisam se napio! Cibona je dužna 120 milijuna kuna. Bojim se da je dug puno veći od ovih 60 milijuna kuna - grmio je kad su počeli katastrofalni europski rezultati zagrebački gradonačelnik Milan Bandić.

Nekoliko godina i nekoliko financijskih injekcija kasnije, u planu predstečajne nagodbe Cibone iz 2015. stajalo je da klub duguje ukupno 40,5 milijuna kuna.

- Predstečajna nagodba obuhvatila je dug od 40 milijuna kuna i s potpisima vjerovnika svela ga na 17 milijuna, što je 30-ak tisuća eura mjesečno - rekao je tad prvi čovjek kluba Aco Petrović, čija je obitelj posuđivala “vukovima” i novac iz Draženove zaklade, navodno je bila riječ o 2,3 milijuna kuna.

Između rujna 2011. i siječnja 2014. Cibona je čak i od nogometnoga kluba Dinamo posuđivala novac, i to šest puta, pa je i maksimirski klub potraživao više od tri milijuna kuna.

U međuvremenu, Cibona je zbog očajne financijske situacije u klubu “za kikiriki” ostala bez dragulja, današnjeg reprezentativca i NBA igrača Ante Žižića, potom i bez još mlađeg Ivice Zupca, kojeg je menažder Miško Ražnatović zbog neisplate plaća prije drafta i odlaska u Lakerse odvukao u Srbiju, u Mega Leks...

Za Žižića je Cibona, prema neslužbenim izvorima, navodno dobila 900.000 eura od turske Darusafake, za Zupca pola milijuna kad je otišao u NBA. Ali to je bio sitniš za dva takva igrača, dva talentirana mlada “tornja” kakva u tom trenutku nije imala niti jedna momčad u Europi! Novac je bio samo kap u moru jer dug je cijelo vrijeme rastao.

Tad je nekako ruke od svega digao i Aco Petrović, koji je vodstvo kluba prijavio Uskoku i odmah potom zatražio da mu se vrati 53.000 eura privatnog novca koje je bio posudio da bi klub mogao poslovati.

- Da, otišao sam tamo gdje se to obično prijavljuje. Kad su mi neke stvari postale sumnjive, otišao sam na adresu na koju se obraća svatko tko ima spoznaje o sumnjivom djelovanju. Uostalom, i u Ustavu Republike Hrvatske piše da, ako imate spoznaja o nekim stvarima koje se ne čine normalnim, svatko to treba prijaviti. Kad mi se zatvorio krug saznanja o tome što se radi u Ciboni, ja sam otišao i prijavio - potvrdio je Aco za Večernji list u ožujku prošle godine.

Do danas se Cibona nije oporavila niti se zna što je bilo s Acinom prijavom direktora kluba Domagoja Čavlovića.

Idemo dalje - Zadar.

Legenda o Efes Pilsenu

Priča ide ovako... Gostovao jednom davno, tamo krajem 80-ih godina, jedan turski klub u Zadru. Zvao se Efes Pilsen. U to vrijeme Turci nisu imali blage veze o košarci, dolazili su doslovce učiti igrati. Bio je to Kup Radivoja Koraća i Zadar je pobijedio prvu utakmicu 123-84. Dakle, 39 razlike. Uzvrat su igrali juniori.

A danas? Danas je Zadar onaj Efes Pilsen iz 80-ih, a Turci su (i ne samo Turci) za nas košarkaška velesila. Evo, za nekoliko dana u Zadru počinje Zadar Basketball Tournament, na kojem gostuje, između ostalih Fenerbahče, koji bi današnjega Zadra pobijedio vjerojatno i više od onih 39 razlike.

Prije tjedan dana Zadrane je ovršio čak i MUP u iznosu od 140.903 kune. Klub je 2015. bio dužan više od 22 milijuna kuna. Zadnji reprezentativac kojeg je Zadar dao je Rok Stipčević. Ima 32 godine.

Split: Nikog nije briga

Ajmo dalje - KK Split.

Dok su Hajduk godinama spašavali čak i demonstracijama Torcide ispred Banovine, ne bi li se klubu odobrio kredit, trostruki košarkaški prvak Europe godinama propada naočigled svih. I to kao da u Splitu nikog nije briga... Pokušavao je nekoliko godina i Dino Rađa, uspješno kao što spašava košarkašku reprezentaciju. Znači - neuspješno.

U travnju je objavljeno da je KK Split isplatio sve obveze prema bivšim igračima i trenerima i klub je (valjda) spašen...

Pepsi i Učo Pulanić

I tako je, s propašću KK Zagreba, Cibone, Zadra i Splita, malo po malo propala i hrvatska košarka. U Trnskom više nema Pepsija Božića, u Zadru Uče Pulanića, u Splitu Petra Bezelja, prvog trenera kod kojeg je Dino Rađa kao 14-godišnjak brojio dvokorake.

Nema više malih klubova poput splitskog Dalvina, gdje su počeli Rađa, Joke Vranković, Ante Grgurević. Nema entuzijasta iz zagrebačke Industromontaže, u kojoj je Mirko Novosel pronašao Zorana Čuturu...

Uostalom, pogledajte još jednom onaj niz: Senegal, Nigerija, Češka, Rumunjska... Zar zbilja mislite da je to slučajno?

Komentari (50)
  • Početak kraja je dolazak Rađe i njegove bagre... To je ejdna bitanga sa stavom: "zašto bi morali ići na svjetsko prvestvo". Nakon te izjave ga je trebalo prognati iz hrvatske košarke

    19. 9. 2018,   09:23
  • Ne treba više ništa pisati o našoj košarci,dijagnoza je već odavno utvrđena i nakon svakog teškog poraza,a ima ih puno(Češka,Senegal,Rusija,ove kvalifikacije same po sebi) uvijek se piše isto...i tako traje cijeli taj tjedan,a nakon toga svi ti problemi se skrivaju pod tepih i tako sve do idućeg teškog poraza(kojega sada ipak dugo neće biti jer su SP,a time i OI završena priča).

    19. 9. 2018,   09:33
  • Ima li netko stariji da napiše suvisli članak? Propast je počela simbolično, a i dijelom stvarno jednim porazom, protiv Australije 1996. ili 1998.... ne znam ni ja više koje godine, niti jesu li bile OI ili SP. Taj poraz se vremenski podudara s padanjem i kasnijom propašću tri istinska bastiona hrvatske košarke, Zadrom, Splitom i Šibenikom... Propast tih košarkaških centara je uzrokovana prije svega i najviše svekolikom sportskom i političkom centralizacijom Hrvatske, skupljanjem svega što vrijedi u tzv. metropolu, a od tada smo imali valjda deset ovakvih "doticanja dna"...

    19. 9. 2018,   11:30