Leteća Barbara: Rukama lovi vjetar, a nogama kroti valove

Volim more i vjetar. Gušt mi je skakati i raditi trikove, rekla nam je Barbara Vujičić, 26-godišnja Zadranka sa zagrebačkom adresom. Svaki vikend od proljeća do jeseni višestruka državna prvakinja u kitesurfingu bježi iz velegrada u Nin.

Tamo na pješčanoj plaži Ždrijac uživa u dva omiljena prirodna elementa: rukama hvata vjetar, a nogama kroti valove. Zimi ne “kajta” jer joj smeta odijelo koje mora navući na sebe zbog hladnoće. Našli smo je u subotu na omiljenome mjestu. Čekala je da se vjetar digne kako bi je ponio.

- S obzirom na to da imam 50 kila, treba mi samo 12 čvorova da me ponese, ali mi je zato limit negdje 35 čvorova. Na jače se ne usudim. Odgledala sam bura i bura, onako sa strane, znajući da je to prejako za mene. Inače ne volim vjetrove poput bure i juga, koji pušu na refule. Više mi paše kad pušu konstantno, recimo maestral od 15 čvorova mi je idealan. Uvijek pratim prognozu. I kad kažu da neće biti vjetra, dođem pa čekam, optimistična sam. Nekad mi se posreći - kaže “morska zmajašica” Barbara.

Kitesurfingom počela se baviti prije 12 godina, sa samo 14, među prvima u Hrvatskoj. Otac joj je bio surfer, pa je najprije probala windsurf, ali očev prijatelj Danijel “donio” je tu novinu, u kojoj su se okušali i ona, i otac, i brat. Uz očeva prijatelja, učio ju je i brat, koji je ubrzo izgubio interes, pa je većinu “fora” naučila na YouTubeu.

- Počeli smo baš tu na Ždrijacu. Godinama sam bila jedina žena koja se time bavila. Za razliku od windsurfinga, wakeboarda i alpinističkog penjanja, kojima sm se bavila neko vrijeme, kitesurfing me zadržao. Svirala sam i klavir, ali sam ga zanemarila pa mu se, evo, odnedavno vraćam i nakon sedam godina pauze ponovno hvatam tehniku i brzinu, koju sam u međuvremenu izgubila, a zimi plešem jazz dance, umjesto treninga - kaže nam ova svestrana djevojka, koja nakon završenog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta programira aplikacije za Android i iPhone. Uz to je trostruka državna prvakinja u kitesurfingu, a ima i 10-ak priznanja na nižim razinama u istom sportu. A prvi put se prijavila tek prije četiri godine.

- Moji su me uvijek podržavali u tome i ponosni su na moje uspjehe. Isprva sam se natjecala s dečkima, no sad ima i nekoliko djevojaka, pa nas na državnoj razini bude obično po tri, tako da i nije neka strašna konkurencija. Tad se dodjeljuje samo prva nagrada, jer nas za tri medalje mora biti barem pet, a to se još nije dogodilo - kaže Barbara.

Njezin sport nije jeftin. Početnička oprema stoji oko 2000 eura, a sastoji se od malenog jedra, konopa, pojasa i daskice za jedrenje. Njezin kite je na napuhivanje, pa ga je teže dignuti u zrak, ali kad padne u more, ne potone.

Najviše je privlače “free style” figure, i to ne one visoko u zraku nego one niže, blizu valova. Trikovi se izvode tako da se otkopča pojas koji drži jedro pa se vratolomije izvode dok se jedro drži isključivo snagom mišića.

- Početnicima je to teško, ali meni više ne. Uvijek učim neke nove trikove pa sam stalno učenica. Osjećaj je predivan. Volim osjetiti snagu vjetra u rukama, boriti se s njim. Tad mislim isključivo na figuru koju izvodim. Ne misliš na to što ćeš sutra skuhati za ručak ili kako riješiti problem na poslu. Radiš to i ništa drugo, tu si prisutan u trenutku i ta te prisutnost resetira na ‘tvorničke postavke’. U tome je sva ljepota. Ljeti uopće ne izlazim, dođem s plaže doma i idem leći prije roditelja. Zato sam ujutro kao nova i odmah trčim za kitesurfom - kazuje nam prvakinja, koja početak ljeta čeka doslovno kao ozebao sunce.

- Uvijek jedva čekam kraj lipnja jer otad sam svaki vikend doma. Znam nekad u petak već u 12 poći s posla, a u 15 biti u Ninu na plaži. Jedva čekam godišnji, uzmem tri tjedna u komadu i uživam - kaže Barbara.