Lovre Kalinić: Franko i ja skupa idemo osvojiti naslov prvaka...

Bilo je dosta utakmica kojih ću se vrlo rado sjećati, bilo je i onih koje bih najradije što prije zaboravio, ali sve u svemu, kad sve zbrojim i oduzmem, bila je ovo dobra polusezona, ocijenio je Lovre Kalinić svoju prvu inozemnu polusezonu, odigranu u belgijskom Gentu.

Možda je Lovre ipak malo prestrog kad je u pitanju ocjena onoga što je odradio u prvih šest mjeseci na golu Genta. Jer, činjenica je, bio je najskuplje pojačanje u povijesti Hajduka, Gent se njegovim dolaskom probudio i gotovo izborio Ligu prvaka, bio je ljubimac navijača od prvoga dana...

Uoči i nakon svake utakmice skandirali su njegovo ime. Kad se tome dodaju i dva vrlo solidna nastupa na golu reprezentacije, ocjena bi mogla biti i nešto bolja od "dobar". Barem "vrlo dobar". 

- Može, slažem se. U svakom slučaju, nemam razloga biti nezadovoljan. Objektivno, mogli smo napraviti i puno više, da smo u posljednjem kolu pobijedili Brugge, igrali bismo Ligu prvaka. A opet, kad se uzme u obzir odakle smo krenuli, moramo biti zadovoljni i ovime što smo postigli, ali i iduće sezone ciljati puno više. Osobno, najradije se sjetim prolaska Tottenhama u Europskoj ligi te  navijača koji su skandirali moje ime i kad nisam branio dobro, što mi je dalo dodatnu snagu i samopouzdanje. Ali znate kako je, nikad ne može biti idealno - kaže Kalinić, kojem će u pohodu na naslov prvaka Belgije naredne sezone pomoći Franko Andrijašević.

- Drago mi je da je došao u Gent, znamo se 'sto godina'. Obojica smo iz Solina, odrasli smo 300 metara jedan od drugoga, igrali smo skupa i u Hajduku, i o njemu mogu reći sve najbolje. I kao igraču, i kao osobi. Drago mi je da sam ljudima u klubu mogao reći sve najbolje o njemu, ali i njemu sve najbolje o klubu. Pričali smo na okupljanju reprezentacije, znao sam da ima još neke ponude, rekao sam mu da je Gent idealna sredina, u kojoj može napraviti iskorak u odnosu na Rijeku. 

Franko nije jedino pojačanje koje je Gent doveo, stigli su i senegalski centarfor Mamadou Sylla, veznjaci Damien Marcq, Ricardo Avila i Lior Inebrum...

- Želja kluba je naslov prvaka, napravit ćemo sve da se to na koncu i ostvari. Dovedeno je nekoliko igrača, sad se moramo uigrati i posložiti. Vjerujem da ćemo napraviti taj iskorak koji se od nas očekuje. Iako, i konkurenti se pojačavaju. 

Stigla su brojna pojačanja, ali lako bi se moglo dogoditi da najveće pojačanje Genta iz prošle sezone - ode. Nije tajna da Lovru želi nekoliko engleskih klubova, navodno su spremni platiti i 20 milijuna eura odštete Gentu. 

- Drago mi je da interes postoji, ali puno puta sam se u životu opekao s propalim transferima da bih skakao na svaku najavu. Ugovor me za Gent veže još četiri sezone, klub je gospodar situacije, imaju sve karte u svojim rukama, i sve dok me oni žele zadržati, nema smisla ni razmišljati, a kamoli pričati na temu ponuda i transfera. Ako u klubu odluče prodati me, vidjet ću što i kako dalje, sigurno ćemo se lako dogovoriti. Transferi su sastavni dio života nogometaša, ako se dogodi, dobro, ako ne, opet dobro. Nije da sam baš nezadovoljan u Belgiji, nije da negdje žurim...

Vrata Premiershipa ostala su mu prije dvije zime zatvorena zbog nedovoljnog broja reprezentativnih nastupa, ali i to se u zadnje vrijeme promijenilo. Izostanak Subašića otvorio mu je priliku, koju je Kale iskoristio. Istina, kvalifikacijski ogled protiv Islanda ne pamti baš po dobrome, neočekivani poraz je kompromitirao izglede za siguran plasman u Rusiju, no ipak...

- Taj nesretan gol pred kraj utakmice protiv Islanda nas je baš pogodio. Gledao sam kako protivnički igrač puca, gađao je moju lijevu stranu, dolje nisko, i bio sam je spreman obraniti. Ali lopta mu je zakačila rame i u neočekivanom luku pala između mene i Pivarića, koji je bio uz stativu. Peh, nesreća... Baš kao protiv Mađarske, pa i Turske, lopta se odbije od živog zida i promijeni smjer... Na neke stvari baš ne možeš utjecati. Što je tu je, valjda je kraj tim nesrećama.  

Ipak, poraz boli. 

- Nije ugodno, pogotovo jer ga nismo zaslužili. Remi je bio realan ishod, ni jedni ni drugi nismo zaslužili pobjedu, iako smo mi imali bolje prilike... Ništa, treba ići dalje kao da se ništa nije dogodilo, ne može jedan poraz promijeniti sve dobro što smo napravili do sad. Sigurno da atmosfera nakon poraza nije onakva kakva je bila ranije, ali vjerujem da mi to možemo izvući. I dalje smo lideri i favoriti skupine, sve karte držimo u svojim rukama i vjerujem da ćemo na koncu izboriti plasman na SP. 

Na podršku kolege Subašića uvijek može računati. 

- Rekao mi je da samo nastavim raditi ono što sam radio u zadnje tri godine i da nema straha... On mi je velika podrška, jako puno mi znači to što imamo sjajnu atmosferu među nama golmanima, što nema zavisti, što svi znamo svoje mjesto i maksimalno poštujemo jedan drugoga. 

Odlazak u Belgiju nije nimalo promijnio Lovrinu rutinu kada je u pitanju HNL, svaki dan i svaki telefonski poziv započinje pitanjem o novostima u Hajduku. 

- Svima nama koji smo ponikli na Poljudu Hajduk je prva misao, tako da to nije ništa čudno. Od kad sam otišao, često se čujem sa suigračima, najviše s Nižićem, s kojim sam i generacijski najbliži. Drago mi je da su dobro okončali sezonu, a još mi je draže što momčad ostaje na okupu. Velika je to stvar, vidite što je napravila Rijeka, imala je kontinuitet i uzela dvostruku krunu. Hajduk je napokon u situaciji da može graditi momčad bez problema, što ranije nije bilo slučaj jer se moralo prodavati, i vjerujem da su na dobrom putu da naprave momčad koja će konkurirati za vrh. 

Lovre je kratki odmor proveo na dalmatinskim otocima te u krugu obitelji i prijatelja. 

- Bilo je krato, ali lijepo, a sad krećem u nove pobjede. Na početku sezone jedina je želja da budem zdrav i odradim sezonu, a sve ostalo doći će samo po sebi. Sedam dana smo na uigravanju, generalka je protiv Nice 13. srpnja, vrlo brzo će i prvenstvo, i reprezentacija...