Luka otkrio Španjolcima: Htio bih zabijati puno više golova...

Luka Modrić, vezni igrač Real Madrida, u subotu će u Kijevu igrati finale Lige prvaka protiv Liverpoola. Pobjedom bi došao do svog četvrtog pehara Lige prvaka, što još nije pošlo za rukom niti jednom hrvatskom nogometašu.

U Madridu je, u klupskom sportskom kampu, u razgovoru za novine El País govorio o svom karakteru, što mu se sviđa kod suigrača u Real Madridu i gdje se vidi u budućnosti.

'Real mi je ispunio snove'

Miodrag Paunović, vaš prvi trener u nogometnoj školi u Zadru govorio je da ste bili  sramežljiv dječak, miran i neprimjetan. Kakav je danas Luka Modrić?

- Teško mi je govoriti o sebi samome...Nastavljam biti miran i jako povučen. Jedino mjesto gdje nisam sramežljiv je nogometni teren. Ondje sam drugačiji.

Zašto?

- Ondje se transformiram jer imam strast za nogometom. U njemu uživam svaki dan, na svakom treningu i svakoj utakmici. Ne volim gubiti. Kada gubim, a stvari ne idu dobro, ovdje mi kaži da sam poput octa (u Španjolskoj izraz za nepodnošljiv).

Tko vam to kaže?

- Moji suigrači.

Kako se postiže nogometna zrelost?

- S vremenom, trenirajući, igrajući utakmice i posebno zahtjevom kojeg postavlja ovaj klub.

Iziskujete li sami od sebe puno?

- Da, nikada nisam zadovoljan. Uvijek želim više. Nije lako ali kada želim nešto napraviti, onda to želim učiniti na najbolji mogući način. Ne volim ostati na pola puta. U svakoj se utakmici suočavaš s novim situacijama a to ti također pomaže da postaneš zreliji i da naučiš nešto.

Izvana se čini da ste bolji iz godine u godinu te da vaš napredak nije završio. Od kuda dolazi ta glad?

- To je dio moje osobnosti, dio mene samog i profesionalnosti. Uvijek smatram da nešto moram pokazati.

Zašto?

- Zato što nikada nisam zadovoljan. U Real Madridu sam sve postigao no uvijek želim više pa se niti na jednom treningu, niti na jednoj utakmici ne opuštam. Ne vrijedi mi ono što sam ranije napravio. Uvijek želim pokazati da mogu napraviti nešto više. U nogometu, opustiš li se malo, teško se vratiti na istu razinu. Tako da dokle traje (igračka karijera) bit ću takav. Uvijek sam bio iskren prema samom sebi pa ću biti prvi koji će primijetiti dan kada više neću biti na razini kojeg traži ovaj kluba. Također smatram da mi sve stvari koje su mi se dogodile kao dječaku u Hrvatskoj ne dopuštaju da omekšam.

U čemu ste postali bolji u Real Madridu?

- U puno stvari, no teško mi je govoriti o samome sebi te reći da sam bolji u tome ili tome..Iskusniji sam. Ovdje, osim toga, napreduješ samo zato što treniraš s najboljim igračima na svijetu.

Čini se da ste napredovali u postavljanju tijela kako bi ste sačuvali loptu u posjedu.

- Točno. Kada sam počeo igrati izbjegavao sam postavljati tijelo u duelima.

'Puno sam ojačao fizički'

Zbog straha?

- Ne, možda zbog svog stila igre. Stvar je u tome da sam fizički ojačao jer sam tijekom posljednjih pet godina puno vježbao izvan kampa Valdebebas s jednim osobnim trenerom, prije i nakon treninga. Prilično se održavam i želim popraviti nedostatke.

Imate nedostataka?

- Imam ih, imam ih...uvijek se nastoje sakriti stvari koje ne radiš dobro.

Koliko očiju imate na terenu?

- Dva oka.

Ne lažite, čini se da ih je više.

- To je nešto što prirodno imam na terenu, moj instinkt na terenu, nešto što se ne može naučiti. Ne može se naučiti vidjeti stvari unaprijed i znati gdje će biti suigrač.

Jeste li vi motor ove ekipe?

- Lijepo je čuti kada mi to kažu. Osjećam se važnim u Real Madridu te sam uvijek spreman pomoći, u bilo kojoj stvari. Volim davati sve od sebe kako bi momčad igrala, natjecala se i pobjeđivala.

Kada ste došli ovdje 2012. mnogi novinari su se pitali hoćete li uspjeti pronaći mjesto u prvih jedanaest. Što mislite, zašto se toliko sumnjalo u vas?

- Možda zato što me nisu poznavali dok sam bio u Engleskoj. Tottenham za kojeg sam igrao nije ovaj današnji Tottenham, a sigurno su svi više gledali utakmice Manchestera, Arsenala i Chelsea. Ja nikada nisam niti najmanje sumnjao u svoj uspjeh ovdje. Zbog toga sam napravio sve moguće da dođem u Real Madrid. Nije bilo lako, no došao sam jer sam znao da će to biti prilika da pokažem svoju kvalitetu. Trebao mi je korak dalje pa sam se uspeo tako na višu razinu, kako bih postao bolji i ostao na toj razini. Prvih šest mjeseci su mediji bili kritični prema meni no ja nikada nisam sumnjao u sebe.

Jeste li imali osjećaj da ovdje nećete imati vremena za učenje?

- Ovdje su zahtjevi nevjerojatni. Čim stigneš svi žele da si odmah u vrhunskoj formi a meni je puno trebalo. Zbog toga smatram da sam fizički puno napredovao, a također i po pitanju brzine. Zato sam i danas još uvijek ovdje. No nema veze, to što se govorilo u medijima, nije utjecalo na mene. Razmišljao sam samo o onome što trebam napraviti te znao da će prije ili kasnije sve doći na svoje mjesto. Hvala Bogu sve je ispalo jako dobro.

Kažu da učite i usvajate sve brzo. Kako to šaljete od glave do nogu?

- To je također nešto prirodno. Nešto što mi je dao Bog i na čemu sam mu zahvalan. To se ima ili nema. A na onom u čemu moram biti bolji, moram nastaviti raditi.

Postoji li nešto što nemate?

- Aaaaaaa... Da. Volio bih zabijati više golova premda nisam opsjednut time. Postoje važnije stvari, barem za mene. Ali da, u tome bih volio biti bolji...Ako nije kasno jer ću napuniti 33 godine!

Kako je igrati uz Tonija Kroosa?

- Posebno. Od prvog dana kada je došao povezani smo. Imamo različite zadaće ali se dobro nadopunjujemo. Za mene je jedan od najboljih na svijetu, uz njega uživam u svakoj utakmici. Njegova osobnost je slična mojoj, zbog toga mislim da imamo dobar „feeling“.

Kada se svi pozivaju na karakter i pandže, kao recimo lani u polufinalu protiv Atlético Madrida, vi se uvijek pozivate na nogomet i loptu. Zašto?

- Pandže i karakter su također bitni i mi ih imamo, ali bez kvalitete i lopte... Meni se kao igraču sviđa imati loptu. Zbog toga uvijek govorim da je važno biti dobar s loptom. Nogomet je to što volim raditi.

'Izvan terena sam dosadan'

Što vam donosi lopta?

- Radost. Kada imam loptu jako sam zadovoljan.

Koga ste obožavali kao mali?

- Bobana, prvog kapetana Hrvatske. I Francesca Tottija. Bobana zato što je nosio kapetansku vrpcu kada je Hrvatska radila nevjerojatne stvari, u jednoj delikatnoj situaciji za zemlju, kada se osamostalila. Sviđa mi kakav je on kao osoba i njegov nogomet.

Što bi ste ukrali Kroosu i Casemiru?

- Kroosu mirnoću i hladnokrvnost pri dodavanju. Nevjerojatan je, što god da se dogodi nikada nije nervozan. Ja sam također miran ali on je puno mirniji od mene. Casemiru bih ukrao snagu.

Tko je osoba koja vam je najviše pokazala stvari iz nogometa?

- Moj otac. Vodio me na teren svaki dan, sve mi je pokazao, uvijek je htio provoditi vrijeme igrajući nogomet sa mnom. Tražio je od mene da napravim ovo ili ono te mi je govorio što mogu učiniti u svakom natjecanju. Također i Tomislav Bašić koji je umro prije nekoliko godina. On je uvijek vjerovao u mene, bio je jedan od rijetkih koji je znao da ću doći na ovu razinu. Ne samo da je to govorio meni, nego svima. Svima je govorio da sam najbolji i da radim čuda. Bio mi je trener u Zadru, kada sam imao između 10 i 13 godina. Jako mi nedostaje, volio bih da sve ovo može proživljavati sa mnom.

O čemu ste sanjali kao mali?

- O onome što mi se događa upravo sada. Sanjao sam da dođem daleko. Za mene je postojao samo nogomet. Gledam tenis i košarku ali nikada nisam htio raditi drugu stvar osim igrati nogomet. Kada je Hrvatska bila treća na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj (imao je 13 godina) sanjao sam da sam tamo, a danas sam kapetan Hrvatske. Ostvario mi se također i san da igram za veliku ekipu, zbog toga svakodnevno uživam. Nikada nisam zadovoljan ničime, kao što sam rekao ranije, iziskujem stalno više od sebe pa koliko trajalo.

Doživljavate li to kao opterećenje?

- Uopće ne, uživam u tome. Naravno da nije lako uvijek biti dobar jer ne ispadnu stvari svaki dan kako želiš, to je nemoguće. No nastojim biti takav i živim tako.

Postoji li nešto što vas brine prije velikih utakmica?

- Ništa me ne brine. Uvijek se pripremam na isti način.

Jeste li praznovjerni?

- Jedino praznovjerje je to što uvijek prije zagrijavanja prvo obuvam lijevu kopačku i skidam ovo (pokazuje mali križ kojeg nosi oko vrata). To je poklon mojih roditelja za moj 18 rođendan.

Kakav ste otac?

- Mislim da sam dobar otac. Volim šetati i igrati nogomet sa svojom djecom.

Što radite u Madridu kada niste na terenu?

- Volim ići u restorane, uživati u lijepom vremenu ovog grada, okružiti se prijateljima i obitelji. Ići na košarkaške utakmice. Ništa više, ništa spektakularno, gledati filmove doma...Čini se jako dosadno to.

Kako i gdje se vidite za deset godina?

- Uf, ne znam, još uvijek ne razmišljam o tome.

Kova mu je favorit

Puno vas nogometaša to kaže, da je vaše razmišljati iz dana u dan.

- Zaista je tako, razmišljam o idućem danu, onome što mi preostaje u  nogometu i kako da uživam u tome. Volio bih ostati povezan s tim svijetom kada prestanem igrati, samo je potrebno vidjeti na koji način. Trenutno si ne postavljam ta pitanja. Vidjet ćemo koliko mi još igračke karijere ostake, nadam se da još nekoliko godina.

Vidite li novog Modrića?

- Smatram da je svaki  nogometaš poseban na svoj način. Kako se izražava, igra i kakav je. To je kao da me pitate hoće li biti drugog Inieste, bit će to jako teško. Uvijek će biti dobrih nogometaša, ali da bude isti kao netko drugi, jako teško.

Tko vam se (od igrača) sviđa trenutno?

- Isco, Iniesta, Kovačić i Kroos.