'Ma sve je dobro dok ne opališ glavom u dasku za skokove...'

Mlada Zadranka prva je hrvatska skakačica u vodu koja je izborila nastup na Olimpijskim igrama. S plaže u Rio. Gotovo da je tako. Skokovima u vodu osigurala je i stipendiju na sveučilištu u Miamiju, prošle jeseni upisala je psihologiju.

- U Americi se čude kad im kažem da sam treninge odrađivala na plaži. A smiju se kad čuju da mi je svaki dan bio drugačiji. Zbog plime i oseke znala sam jedan dan skakati s jednog metra, a drugi dan s pola metra - nasmijala se Marcela, koja u Miamiju radi s Randyjem Abelmanom, jednim od najboljih svjetskih trenera.

Pazi glavu, blizu je daska

Skakati je počela u drugom razredu osnovne škole.

- Tata me naučio skakati na glavu, a na prvi trening otišla sam nakon što sam dobila letak za skokove u vodu. Ljeti smo bili na plaži Kolovare, a zimi u dvorani. U dvorani se rade gimnastički elementi. Koristimo se i trampolinom, ispred njega stavi se daska, kao na tornju, pa se izvode elementi, no bez skakanja na glavu, nego na leđa ili trbuh. Zime se toliko navikneš na te skokove da to automatski napraviš na Kolovarima. Uh, da samo znate koliko boli kad u more doskočite na leđa ili trbuh - kaže nam Marcela.

Učila je na pogreškama, ali nikad nije teže stradala.

- Od samog skoka u vodu ništa vam se ne može dogoditi, no problem je kad udarite u dasku. Pogotovo glavom, to je jako opasno. Međutim, mislim da je u povijesti samo jedan skakač smrtno stradao. Mnogo sam puta u dasku udarila rukama i nogama te je bilo prilično bolno uz modrice, no nikad nisam ništa slomila. Tek koje šivanje - istaknula je Marcela.

Nitko ne skače nakon 30.

Kod skokova u vodu ocjenjuje se odraz, let, odnosno izvođenje elemenata, ulaz u vodu i ukupni dojam. Taj zbroj se množi s faktorom težine skoka.

- Ocjenjivanje je prilično subjektivno i to mi se ne sviđa. Zapravo, najviše se gleda ulaz u vodu. Što voda manje prska, to je bolje. Ako to izvedete odlično, suci će vam progledati kroz prste za pogreške u nekim drugim fazama skoka. Skokovi nisu poput atletike gdje imate štopericu i zna se tko je najbolji - kaže mlada Zadranka, koja će karijeru, kao i većina skakača, završiti prije 30. godine.

- Da, tijelo se jako izrauba tijekom godina. Tu su problemi s leđima, zglobovima, koljenima, ramenima... - govori Marcela.

Novac u skokovima u vodu nije velik i većina skakača od natjecanja ne može živjeti.

Od skokova u vodu dobro se zarađuje jedino u Meksiku, ali tamo se skače s litice

- U Meksiku su skakači dobro plaćeni, pogotovo oni koji skaču s litica. I Kinezi imaju dobre uvjete, a Rusi za pobjede dobivaju automobile i kuće. Olimpijski pobjednik u skokovima s tornja iz Londona 2012. je Amerikanac, no njemu to zlato nije donijelo baš nikakav novac i sponzore - kaže Marcela.

Ona je tu s razlogom...

Prije dvije godine posjetila je salon za tetovažu, a istetovirala je natpis “Everything happens for a reason” (Sve se događa s razlogom).

- Sve se u životu, i dobro i zlo, događa s nekim razlogom, koji je poznat samo Bogu - istaknula je Marcela Marić.

Sport koji troši

Tijelo se prilično brzo ‘izrauba’, najveći su problemi s koljenima, zglobovima, leđima, ramenima..., kaže naša skakačica u vodu.

More kao beton

Prvih pet godina trenirala sam skokove u vodu na plaži, a skakati u more je gotovo kao da skačete na beton. More je, naime, puno tvrđe nego voda u bazenu, rekla je naša olimpijka Marcela Marić (21).