NEMA STRAHA Ma Francuza me uopće nije strah, a ni Nikole Karabatića se više nemamo zašto plašiti, stručno komentira Mihael Mandić (11), brat hrvatskog reprezentativca Davida Mandića
IGRA SREDNJEG VANJSKOG
Mali Mandić: Brat mi je uzor, zbog njega i ja igram rukomet
Stvarate li nekog novog Mandića, nonšalantno smo upitali u Izviđačevoj rukometnoj školi u Ljubuškom, ne očekujući ozbiljan odgovor na naše neozbiljno i kurtoazno pitanje.
- Već ga imamo! - rekli su nam.
Riječ je o Mihaelu Mandiću, bratu reprezentativca Davida Mandića.
- Mihael je 2007. godište, deset godina je mlađi od Davida, a već sad izgleda isto kao on. Uz to je uporan, redovit na treninzima i potpuno posvećen rukometu, kao i stariji mu brat - kazao nam je njegov trener Slaven Tomić, koji trenira s “vojskom” Izviđačeve djece.
Sve smo osvojili
Iako mu je tek 11 godina već skoro pola života bavi rukometom.
- Ovamo djeca dolaze već s pet-šest godina. Čim krenu u školu. Imamo tri škole rukometa u tri područne škole u Ljubuškom. Svake subote međusobno se natječu u mini rukometu i dosta je vatreno na tim turnirima, a u mini rukometu su osvajali mnoge turnire u BiH i Dalmaciji. S 11 godina prelaze u veliki rukomet - kazao nam je Tomić.
- Sve smo osvojili u mini rukometu i sad smo prešli u veliki - govori Mihael, koji igra na poziciji srednjeg vanjskog i tu bi, kaže, volio ostati. Uzor mu je brat.
- Pa kad sam s bratom počeo dolaziti na treninge, nisam ni znao za druge rukometaše osim njega. On je dobro igrao i bio mi je uzor - kazao je mlađi Mandić.
Ima nas diljem svijeta
Stariji brat je također trenirao, ali je davno odustao. Došao je po Mihaela nakon treninga, a Mihael priželjkuje da Hrvatska bude prvak svijeta. Gleda sve rukometne utakmice.
- Francuza me nije strah. Karabatića su doveli za drugi krug. Misle da ćemo se mi preplašiti kada ga uvedu, ali njega se više ne treba bojati - zaključio je Mihael Mandić, koji bi za desetak godina, ako nastavi bratovim stopama, trebao biti na velikom natjecanju s reprezentacijom.
Uz Davida Mandića, u PPD Zagrebu su još dva izdanka iz ove akademije: Hrstić i Ereš, dok je Šarac u RK Celju. Oni su proizvod Rukometne akademije koja je osnovana 2006., na 50. obljetnicu kluba.
Tu je još petnaestak igrača i igračica koji su počeli u ovoj akademiji i koji danas igraju u Kataru, Austriji, Njemačkoj, Turskoj, Francuskoj…
Mnogi danas igraju u klubovima iz BiH. Ima i onih koji nisu počeli u Ljubuškom, ali su ondje stekli punu afirmaciju, poput braće Burić iz PPD Zagreba.
Imaju viziju kako se s novom generacijom za dvije godine opet dignuti do vrha. Ne treba ni sumnjati jer među 230 djece koja treniraju mora biti novih alilovića, šega, buntića, mandića…
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
