'Moj mlađi brat Lovre spasio me od sigurnog kraja karijere'

Da je netko kojim slučajem na početku sezone uplatio novac na okladu kako će Monaco nakon dvadesetak kola Ligue 1 biti čvrsto prikovan za dno ljestvice u zoni klubova koje ispadaju iz lige, danas bi bio bogat čovjek. Dobro, možda ne bogat po standardima Elene Ribolovljeve, bivše supruge vlasnika Monaca Dmitrija Ribolovljeva koja je iz braka s ruskim tajkunom izašla bogatija za par milijardi eura,  ali poprilično bogat. Jer klub koji je u zadnjih par godina igrao završnicu Lige prvaka, osvajao naslov prvaka Francuske pored neprikosnovenog PSG-a..., koji u svojim redovima ima igrače poput Subašića, Falcaa, Fabregasa, Golovina, Lopesa, Glika, Raggija..., teško da je itko mogao vidjeti niže od borbe za Europu. 

No, dogodilo se. Splet nesretnih okolnosti, prodaja nekoliko važnih igrača, brojne ozljede, među ostalima i Subašićeva..., potom i smjena sjajnog trenera Leonarda Jardima, koga je naslijedio legendarni igrač Monaca Thierry Henry, doveli su klub na rub ispadanja u Drugu ligu. I kad je već vrag odnio šalu, društvo sa Stade Louis II, posulo se pepelom, vratilo Leonarda Jardima, opravio se Subašić i još nekoliko važnih igrača, i Monaco je opet prodisao.

Prvi put od početka sezone vezali su dvije pobjede bez primljenoga gola, za što je naravno najzaslužniji sjajni Subašić, koji je skinuo penal Memphisu Depayu, čime je podsjetio na sjajne obrane na SP prošloga ljeta. 

- Ma kakvi, ništa se ne može mjeriti s Rusijom. To što je bilo ljetos ostat će zauvijek nenadmašno, od rezultata, do emocija. Jedino još na Play stationu mogu napraviti nešto više – nasmijao se dobro raspoloženi Subašić, koji je  umalo skinuo penal i protiv Montpelliera. 

- Ušla je za par milimetara, jedva su je i gol tehnologijom vidjeli unutra. Uhvatio sam je s pola ruke, ali se zarotirala i od vratnice ušuljala u gol. Šteta, da sam i taj skinuo, sad bi imali dva boda više. No i ovako je dobro, gdje smo bili prije par kola, ovo je mila majka. 

Subašića na golu Monaca nije bilo praktično od početka sezone, pokušao je po jednom u kupu i Ligi prvaka, ali nije izdržao... 

- Isprva se nije točno znalo ni što mi je, boljelo me ali liječnici nisu precizno znali zbog čega. Grozan osjećaj, nisam se mogao odraziti, nisam moga udariti loptu. Na koncu se ispostavilo da mi je napukla kost na spoju s tetivom, a takve ozljede traže dosta mirovanja i dug i kompliciran proces oporavka. U najtežim slučajevima čak i operaciju. I meni su predlagali operaciju, no Bog mi je poslao Lovru Kalinića, mog mlađeg brata, koji mi je spasio karijeru. On me uputio na splitskog liječnika Zorana Tocilja, kod koga sam išao na injekcije i terapije. Da sam poslušao savjete i otišao na operaciju, bilo bi baj – baj nogometu, jer pauza nakon operacije potraje i deset mjeseci, a nakon toga bi bilo pitanje tko bi me želio i bi li se uopće više vratio nogometu – otkriva nam Subašić i dodaje: 

- Ključno je bilo prepoznati ozljedu, jer je to uglavnom atletska ozljeda, nema ih puno u nogometu, i zbog toga je dosta liječnika ni ne zna odmah prepoznati. Hvala Bogu da sam poslušao Kalu i otišao dr. Tocilju, koji mi je odmah rekao što je po srijedi.

Protiv Engleske i Francuske branio je uz jake bolove

Ozljedu je prvi put osjetio na zagrijavanju za utakmicu s Rusijom. 

- Tijekom istezanja osjetio sam da je nešto kvrcnulo, odmah me oblio hladan znoj, pozvao sam fizioterapeuta Bojana Radanovića koji me izmasirao, zalijepio traku, i sve je bilo dobro do zadnje minute regularnog dijela utakmice, kad sam opet osjetio istu bol dva puta. Zasjeklo me i boljelo, ali sam rekao izborniku da ću stisnuti zube i da čuva zamjenu ako se ozlijedi neko od igrača. I eto, par minuta kasnije Šime je morao iz igre zbog koljena.

Uoči Engleske i Francuske Subašić je radio posebne vježbe i terapije, koje su mu pomogle da može braniti. 

- Očito ozljeda nije još bila toliko ozbiljna, a i držao me adrenalin i injekcije, pa sam branio unatoč boli. 

Malo je nedostajalo da ga SP košta nastavka karijere, baš kao što se Slaven Bilić nakon '98 u Francuskoj, kada je igrao pod injekcijama zbog boli u kuku, praktično nikad više nije vratio na taj nivo. 

- To je razumljivo, SP je, ideš preko boli jer te nosi adrenalin, i tek kasnije zbrajaš štetu. Nije u pitanju bila samo tetiva i kost, bilo je tu bolova i u koljenu... I ne samo ja, eto, i Šime, Strina, Pivarić...dosta igrača osjeća posljedice velikog broja utakmica na Svjetskom prvenstvu.

Iako je pauza bila duga, a proces oporavka spor, Subašić nikad nije pomislio na kraj karijere. 

- Dr. Tocilj mi je sve objasnio i zbog toga sam bio miran. Znao sam da će kost zacijeliti i da ću opet braniti. Nikad nisam imao težih ozljeda, vodim miran i zdrav život, miran sam u glavi, sto posto u nogometu koji je moja ljubav i kruh i vjerujem da mogu još dugo braniti.

Važno je spasiti Monaco, a ne potpisati bolji ugovor...

Nakon povratka sa SP, čelnici Monaca obećali su Subašiću novi ugovor s dodatnim bonusima i većim primanjima. Ugovor koji priliči najstarijem igraču kluba koji se okitio srebrom sa SP. No, sve je palo u zaborav....

- Istina je da su obećali, ali ja sam im rekao da me ne zanima novac, nego dodatna godina dana ugovora. Tu sam već sedam godina i smatrao sam to korektnim. No nakon moje ozljede i svih problema u koje je klub upao, povukao sam se i nisam inzistirao. Nije bilo vrijeme za takve razgovore dok je klub u problemima, jer klub je ispred svih nas. Vidjet ćemo što će biti, puno je promjena, otišao je sportski direktor, predsjednik radi kompletnu reorganizaciju kluba... 

Glavom je platio Henry, sada je ponovno Jardim prvi trener. 

- Niti je Jardim bio kriv, a niti Henry. Tako se dogodilo, previše promjena i ozljeda, a kad krenu porazi, nitko ne pita koga nema. Eto, Henry mi je bio trener, imao sam ga čast upoznati, a nisam imao priliku braniti za njega. To je život i nogomet...

Pojasnio je i zbog čega je godinu ugovora pretpostavio boljim primanjima i bonusima. 

- Ja sam u Monacu sretan i zadovoljan, dajem sve od sebe da se izvučemo iz ove situacije, a vjernost se ne može kupiti novcem. Barem ne dugoročno. Tu sam zbog toga jer se dobro osjećam, jer igram, jer sam zadovoljan. Da sam trčao za novcem i ugovorima, otišao bi prije četiri godina, a mogao sam i nakon Svjetskog prvenstva. No mene to nije zanimalo, u Monacu mi je dobro, imam puno prijatelja, a sada imam i cilj, izvući klub iz ove situacije. 

Priznaje da mu je polusezona na tribinama najgore iskustvo u karijeri. 

- Katastrofa, sjediš na tribinama, klub gubi a ti mu ne možeš pomoći. Dobro, u kakvoj smo bili situaciji teško da bi i ja pomogao, ali taj osjećaj nemoći je grozan. Sve je bilo u nekom sivilu, uvukla se nesigurnost u nas, previše prodanih igrača, previše mladih... Sve se što smo stvarali godinama se srušilo za čas... Svaka je utakmica bila muka. Kad sam došao prije 7 godina, bili smo 19. u Drugoj ligi, a sada 19. u Prvoj... Izvukli smo se tada, vjerujem da ćemo opet. Još je 12 utakmica, šef je rekao da nam je cilj biti među tri momčadi po osvojenim bodova u zadnjih 16 kola. Rekao je da se ne zamaramo što je bilo prije, da gledamo samo naprijed. I to je poanta svega. 

Mnogi su mislili da Subašić bojkotira i ne želi igrati zbog novog ugovora ili odlaska u novi klub...

- Bilo je puno upitnika ali sam im svima kazao da ću im poslati sliku na kojoj se vidi lom, pa su brzo odustali. Nikad nisam skrivao od ljudi u klubu ni od trenera što se događa. Tko mi je vjerovao, vjerovao je, i to mi je bilo najvažnije.

Karijeru želi završiti u Monacu

Subašić je već odavno najavio kako bi volio karijeru zaključiti u Monacu. 

- To sam odavno rekao i to još uvijek stoji. Želja mi je braniti do kraja karijere u Monacu. Idemo najprije izvući klub iz ove situacije, pa ćemo vidjeti što i kako dalje. Nisam najbolji golman na svijetu, ali dajem sve od sebe...

Na pitanje hoće li ostati Živjeti u Monacu nakon karijere samo se nasmijao.

- A od čega, ha, ha, ha, znate li vi kakve su cijene ovdje...

Do kraja sezone Danijel će postati i otac, supruga Antonija je u visokom stupnju trudnoće, no na pitanja o obitelji Danijel samo odmahuje rukom. 

- Nikad nisam pričao o privatnim stvarima, pa neću ni sad pred kraj karijere. Sretni smo, Bog je dao da sve ide po planu i to je najvažnije. 

No zato je uvijek spreman pričati o reprezentaciji. 

- Kreću kvalifikacije, grupa nije teška, ali je svaka utakmica teška na svoj način. Danas svatko igra nogomet i ako nisi maksimalan, odmah si u problemima. Pogotovo jer će se sada svi paliti na nas. Vjerujem u izbornika i igrače da oni to mogu izvući bez problema, a onda na EP opet krenuti u bitku za jedna dobar rezultat....