Na Poljudu svi žive za klub, a u Maksimiru tek odrađuju posao

Svaki prelazak mladih igrača između najvećih rivala Hajduka i Dinama pod posebnom je prismotrom, a procjena je li neki igrač ''otet'', ili je jednostavno klub iz kojeg je otišao procijenio kako nije dovoljno dobar da ga zadrže, stvar je kuta gledanja, odnosno navijačke pripadnosti. U svakom slučaju kada su u pitanju mladi igrači, malo je onih koji su u zadnjih desetak godina transferom iz Hajduka u Dinamo, ili obratno, napravili velike karijere. Nikola Moro jedan je od rijetkih koji bi mogao biti izuzetak od ovog pravila, pitanje je što će biti s braćom Baturina, ali primjeri Vasilja, Habiba, Glasovića, Grčića, Karduma... otkrivaju da se Dinamo baš i nije usrećio šopingom na Poljudu, baš kao što se ni Hajduk nije usrećio 'krađama' Čuline, Novaka, Pasaričeka, Čančara...  No to ih nije spriječilo da iz redova najvećeg rivala Dinama na Poljud dovedu Karla Miljanića, Juricu Pršira i Darija Špikića, jedinog koji je do sada debitirao za prvu momčad. Trener Oreščanin dao je Špikiću deset minuta protiv Intera. 

Zašto ste se odlučili na prijelaz iz Dinama u Hajduk?

- U Dinamu su mi dugo obećavali prvu momčad, a kako nisu ispunjavali obećanje, nisam se više vidio u toj sredini. Ponudili su mi ugovor ali nisam se dobro osjećao pa sam svjesno otezao s potpisivanjem. Dva puta odlazio sam u Bergamo na pregovore s Atalantom, a onda se javio voditelj Hajdukove Akademije Krešimir Gojun. 

Što vam je Gojun obećao?

- Objasnio mi je kako se u Hajduku radi s mladima, kakvi su planovi za razvoj mladih igrača, i odlučio sam se doći. No nakon priprema sam ozlijedio koljeno, pukao mi je stražnji križni ligament, pa sam cijelo ovo vrijeme igrao za B momčad i čekao priliku. Eto, debitirao sam i zahvalio bih se treneru na ukazanoj prilici. 

Jeste li poznavali Oreščanina ranije, iz Dinama?

- Bio mi je trener dva mjeseca u pionirima, a onda je prešao u juniore. Znamo se i drago mi je da mi je on trener, zbog toga što ima odličnu komunikaciju, puno priča s igračima, dobar je čovjek i psiholog.

Sigurno ste očekivali da ćete vi i Pršir ranije debitirati za seniore?

- Naravno da jesmo, no ja sam se ozlijedio, Jurica je odmah po dolasku dobio mononukleozu, pa je sezona prošla... Ali hvala Bogu, sad smo opet zdravi.

Kako vam je izgledao debi na Poljudu?

- Stvarno je bilo lijepo istrčati na Poljud, pred navijače, drugačije nego kad igramo za B momčad. Prekrasno iskustvo.

Kako ste se osjećali kad vam je trener rekao da ulazite?

- Na početku je bilo malo nervoze i iščekivanja, nisam znao hoću li ući ili ne, ali kad je rekao da se spremim, nervoza je brzo nestala.

Je li vas obitelj gledala s tribina?

- Mama, brat i sestra su gledali kući na TV, otac je bio na tribinama.

Navijaju li sad svi za Hajduk?

- Mama je odrasla i pohađala srednju školu u Splitu, ona je jako povezana sa Splitom, a sada svi naravno navijaju za mene i Hajduk. 

Je li stigla koja čestitka od bivših suigrača iz Dinama nakon debija?

- Kako ne, puno mi ih je čestitalo. S nekima sam ostao u kontaktu, s nekima se baš često čujem, poput Ćuže, ali dosta nas je i otišlo iz Maksimira, poput Kulenovića. Podrška smo jedni drugima.

Jeste li pratili igre Hajduka ranije?

- Jesam, ali intenzivnije tek od kad sam došao u kombinaciju da pređem na Poljud.

Koja je najveća razlika između Dinama i Hajduka?

- Ovdje je ljudima puno više stalo do kluba nego gore. U Dinamu zabiješ pet golova i nikome ništa, a ovdje imam dojam da i čistačice žive za uspjehe kluba, da im je stalo da bude što bolje. U Dinamu to baš i nije slučaj, tamo ljudi dođu, odrade svoj posao, i to je to...

Kako je tekla vaša dosadašnja karijera?

- Počeo sam u Udarniku iz Kurilovca, dva mjeseca bio sam u Gorici i odmah su me zvali  iz Maksimira. U Dinamu sam prošao sve kategorije, najčešće sam igrao za starije generacije.

Najavljivali su vas kao novoga Pjacu?

- Idol mi je Neymar, ali pokušavam od prvoga dana biti svoj a ne kopirati bilo koga.  

Koja je vaša idealna pozicija?

- Prošao sam sve kategorije kao krilo, svejedno, lijevo ili desno, iako sam dešnjak. Mogu podjednako dobro igrati na obje strane terena. 

Dojam s tribina je da bi morali biti efikasniji, dosta ulazite u prilike, ali ne zabijate baš puno golova?

- Moram raditi na svemu, pa i na realizaciji. Naravno, napadač sam, moram zabijati golove, što više to bolje... 

Što vam je draže, gol ili asistencija?

- Naravno, gol...

Cilj do kraja sezone?

- Osigurati Europu, to je cilj kluba, od prve momčadi do pionira. A moj osobni cilj je skupiti što više minuta.

U idućoj sezoni?

- Ustaliti se u prvoj momčadi Hajduka sa što više nastupa i golova, i ako Bog da osvojiti prvenstvo. Naravno, nastaviti igrati i za reprezentaciju. Do sada sam bio u svim uzrasnim kategorijama, trenutno sam u U-20 koja je prijelazna stepenica za U-21. 

Kako ste se snašli u gradu Splitu?

- Isprva mi je bilo teško, otišao sam po prvi put od kuće, bio sam usamljen, zbog toga što je Pršir zbog bolesti tek nedavno preselio, pa sam se i ozlijedio... Sada je sve puno bolje, navikao sam se već na klimu i grad, a pomogli su mi i stric i kum koji žive u Splitu, pa sam s njima provodio većinu vremena. Živim na Mejama, u slobodno vrijeme prošetam, odem do shopping centra... U Splitu mi je lijepo, sve je nekako laganije i opuštenije, osim u klubu, tu je kao što sam već rekao pritisak puno veći.

Prepoznaju li vas navijači u gradu?

- Još uvijek ne...