Najveći mali klub na svitu: Ima više navijača nego stanovnika

U Velikoj koncertnoj dvorani Spomen doma u Pazinu Nogometni klub Pazinka na divan je način, istrijanski emotivno, a s mjerom, proslavio svoj 70. rođendan.

Sedam desetljeća ljudski je vijek u kojem čovjek proživi sve radosti i tuge pa je tako bilo u ovih prvih 70 godina Pazinke koja je vidjela i Prvu ligu ('93 i '94) sa gotovo više navijača na stadionu nego što grad ima stanovnika, gledala svoju djecu kako početkom '90-ih idu u rat braniti Krasnu zemlju i Lijepu našu, padala iz Prve u Četvrtu ligu, smijala se i plakala i cijelo vrijeme ostala - ljubav svog Pazina.

Od 1948-e do danas... Pazinka. Kako joj sami tepaju: najveći mali klub na svitu.

Mi smo sa sponzorima zadovoljni

Predsjednik Dragan Šipraka rariten je klupski čelnik. Čovjek je: zadovoljan prilivom novca.

- Četvrta smo liga, slijedeće godine očekujemo igrati rekonstruiranu Treću ligu jer imamo sve uvjete za tu razinu. A onda: biti najmanje u sredini tablice te postati stabilni trećeligaš. Prošli smo sve, od najniže Županijske do Prve lige i grad je uvijek živio s ovim klubom. Mi smo klub središnje Istre. Tako je 'vajka bilo, tako je danas i tako će i ostati. Imamo 150 djece u klubu, predivnu energiju i entuzijazam. Sve pohvale sponzorima koji nas podržavaju. Da, zadovoljan sam s financijskom podrškom! Nisu laka vremena i na svakoj smo kuni zahvalni - rekao je Šipraka.

Na proslavi su bili najvremešniji živući igrači: Mauro Kuhar, Milan Gržetić, Janko De Rossi i Silvio Matić, a sretna je okolnost iz Kine i Katara na vrijeme do Pazina dovela negdašnjeg igrača i trenera Miloša Hrstića te šefa struke prvoligaške Pazinke Luku Bonačića.

Uz Hrstića i Bonačića Pazinku su među ostalima trenirali Srećko Juričić i Željko Turina, a iz najvećeg malog kluba na svitu potekle su klase Stojan Osojnak (kasnije legenda riječkog i jugoslavenskog nogometa) te Tulio Gržetić koji je godinama igrao u Serie A, u Fiorentini.

Plava legija

Pozornicom Koncertne dvorane pazinskog Spomen doma defilirali su najmlađi i najstariji klupski članovi, od onih koji tek pune devet godinica do onih starijih od Pazinke. A svi gromoglasno pozdravljani od svih gledatelja i posebno glasno - iz galerije. S vrha dvorane svom je Pazinu i Pazinki skandirala: Plava legija. Navijačka skupina koja je ove godine napunila: trideset godina.

Svaku minutu od ta tri desetljeća u Plavoj je legiji Nenad Ardalić 'Arbo'.

- Pravi, ajmo reć' organizirani navijački đir u Pazinu je počeo 1988., ali desetljećima prije se oko Pazinke okupljala ekipa koja je bila navijačka, oni kibici uz ogradu, stalno uz klub. Krajem '80-ih se u cijelom nogometnom svijetu dogodila ta neka eksplozija navijačke subkulture, a mi se u Pazinu možemo pohvaliti da smo jedna od prvih navijačkih grupa u Hrvatskoj. Plavu legiju smo osnovali samo dvije godine nakon što su osnovani BBB, godinu dana nakon osnutka Armade, iste godine kad je, primjerice, utemeljena osječka Kohorta. Klasika tog doba: narančaste 'spitfajerice', masovke na gostovanjima... Sjećam se, gostovanje u Kraljevici, a nas na tribinama - 300. Cijelu glavnu tribinu smo zauzeli. A policajaca: dva-tri. Nisu znali ča bi z nami! - smije se 'Arbo'.

- Prokleti rat je prekinuo tu divnu priču jer gotovo svi smo sa radnih mjesta i s tribina otišli u Hrvatsku vojsku. Oko 2010. je stvar preuzela mlađa ekipa, nova jezgra, a 2016. smo napravili 'veliki revival' i sad smo opet prava Plava legija i letimo s Pazinkom. Tko zna koliko visoko. Možda opet i do Prve lige! Ma znate ča, Pazin je čudo neviđeno. Još uvijek smo deseti klub Prve lige po prosjeku gledatelja na domaćim utakmicama. Grad ima 5.300 stanovnika, a kad bi nam došli Dinamo, Rijeka, Hajduk... Na tribinama 4.500 ljudi. To je k'o da Dinamo igra pred 900 tisuća ljudi! - sa smijehom nam je svoju kratku 'štoriju' o Plavoj legiji završio Ardalić.

Desnica, Pršo, Pamić, Gabrić...

Plavo-bijeli pazinski dres u dvije prvoligaške sezone 1993. i 1994. nosili su: nogometni čarobnjak Damir Desnica, glasoviti Dado Pršo, žminjski div Igor Pamić, Zoran Škerjanc, Tonči Gabrić, Bakir Beširević, Mauro Tomišić...

U pazinskoj koncertnoj dvorani: sat i pol guštanja, hodom kroz sjećanja na najveće uspjehe, radosnim smijehom zbog puste pazinske mladosti koja je ponosno i puna energije defilirala pozornicom, čestitanja, susreta prijatelja koje je život odveo na doslovno drugu stranu planete, ali će zauvijek imati zajedničku ljubav... Najveći mali klub na svitu!