Nakon noćnih izlazaka suigrači su išli kod Modrića prespavati

Luka Modrić večeras bi trebao dobiti još jednu nagradu za najboljeg nogometaša svijeta, u Parizu se od 21 sat dodjeljuje Zlatna lopta u izboru France Footballa, njihov Ballon d'Or.

A životna je priča ovogodišnjeg dobitnika dirnula cijeli svijet. Od osam godina koliko je Luka Modrić živio u ratnom progonstvu, bježanja iz škole i s treninga zbog zračnih uzbuna, odbijanja iz Hajduka zbog niskog rasta... Težak put nastavio se i nakon što je Luka poslije završetka osnovne škole otišao u Zagreb. Pokojni Tomislav Bašić odveo ga je u Dinamo.

- Igrali smo zajedno u Dinamovoj školi četiri godine. Znali smo za njega iz Zadra, jer nedugo prije njegova dolaska igrali smo protiv Zadra finale prvenstva u Poreču. Kako smo prošli? Vidjelo se da je Luka odličan, ali ne može pobijediti sam, mi smo imali kvalitetniju momčad - ispričao je Marko Cindrić.

I otkrio kako Luka nije bio vezni igrač, a niti najbolji igrač u toj Dinamovoj generaciji.

- Kad je došao, bio je lijevo krilo. Tek je kasnije pomaknut u sredinu terena. Bio je odlično krilo! Mnogi ne znaju da je on i jako dobar dribler, što danas ne pokazuje toliko jer igra na drugačijoj poziciji. Ali tako eksplozivan i dobra driblinga čini dobro krilo.
I kad je došao, nije bio naš najbolji igrač. Trebalo mu je šest mjeseci da počne pokazivati kvalitetu kakvu je pokazivao u Zadru. Novi grad, prvi put bez roditelja, prijatelja, nova momčad, suigrači... i prvi put u sredini gdje nije uvjerljivo najbolji. Morao je krenuti od početka, opet se dokazivati. Ali njegov je karakter toliko jak da je vrlo brzo pokazao kvalitetu, na terenu i izvan, kao prijatelj i suigrač.

Cindrić se sjeća kako je Luka vukao momčad:

- S takvim karakterom, nije mogao odigrati loše dvije utakmice za redom. Čak i ako bi počeo utakmicu lošije, njegov ga je karakter gurao da bi na kraju utakmice bio među najboljima na terenu. Borio se do kraja i to je bila razlika njega i ostalih: bio je toliko jak u glavi, pun samopouzdanja...

Je li vukao momčad i kao vođa, autoritetom?

- Nikad nije vikao na nas nego nas je vukao svojim primjerom. Pa ako bi krenulo lošije, on bi počeo gristi u obrani i tako nama ostalima pokazao što trebamo raditi. Nikad nije bio glasan, nije puno pričao na terenu niti se žalio, a i kad je nešto rekao, ukazao nam je što ne radimo dobro. Što bismo prihvatili. Sa suparnicima? Ne, s njima nikad nije razgovarao, ali sa sucima je znao...

Modrić i izlasci? Nismo ga uspjeli prebaciti na našu stranu...

Na krilu je igrao godinu i pol dana.

- U mlađim reprezentacijama je oduvijek bio vezni, dok smo mi igrali 4-4-2, tako da on nije stalno bio uz aut liniju nego se također ubacivao u sredinu. Bio je miran, skroman, kad se šalilo, šalio se, ali nikad nije prešao neku granicu i pretjerao.

Bilo je to adolescentsko doba. Ali...

- Nisu ga zanimali izlasci na piće, tek bismo ga jako rijetko nagovorili da nam se pridruži i da ne razmišlja samo o nogometu. Ali on je znao da je došao zbog nogometa, treninga. Mislili smo da ga možemo nagovoriti da se promijeni, prebaci na 'našu stranu', ali nismo uspjeli, haha.

Modrić je u Zagrebu bio bez obitelji.

- Najprije je godinu dana živio u sobici na stadionu, gdje su danas svlačionice i uredi omladinske škole. Cimer mu je bio Barnjak, kasnije je došao i Eduardo da Silva. Potom su dobili unajmljen stan u blizini stadiona.

- Bilo je to i mjesto kamo bismo mi ostali dolazili kad bi nam bilo dosadno ili nakon nekog izlaska ako nam se nije dalo ići kući, pa bismo prespavali, igrali igrice, radili sve što rade mladi. I kako je stan bio blizu stadionu, često smo zakasnili na trening, haha!

Ipak, u Dinamu Luka nije odmah dobio šansu. U prvoj je momčadi na toj poziciji igrao još jedan projekt kluba i ogroman talent Niko Kranjčar. Pa je Modrić poslan na kaljenje u Zrinjski. U jednu od grubljih liga Europe.

- Te smo sezone Luka Modrić, Davor Landeka, Leonard Barnjak i ja došli na posudbu iz Dinama u Zrinjski, koji je želio pokrenuti suradnju s Dinamom, čiji je inicijator bio moj otac. U Dinamu je bila snažna konkurencija i ¸bili smo svjesni, svi pa i Luka, da ne možemo odmah igrati u prvoj momčadi. Znao sam njegove kvalitete i karakter i predložio ga ocu, ali naravno da nisam mislio da može toliko napraviti u karijeri - počeo je Ivica Džidić.

On je Dinamovom kvartetu bio i domaćin.

- Mi Hercegovci smo gostoljubivi i ja sam im bio, vjerujem dobar domaćin i prijatelj. Luka je živio odmah iza stadiona, s Landekom, a ja u obiteljskom domu.

Od ulaska na stadion do stana u kojem je živio Modrić su 123 stube. Koje je Luka svaki dan prolazio, često i više nego jednom.

- Stalno smo bili zajedno, ali nismo si dopuštali neke noćne avanture. On je bio u stilu 'Ako svi idu, idem i ja', znali smo proslaviti neke pobjede, ali kako nam te sezone baš nije išlo, bilo nam je neugodno i slaviti... Je li se zaljubio u Mostaru? Ha, bilo je nekih simpatija, ali ništa više od toga...

I baš kao u Zadru, Modriću je na pameti bio samo sport, nadmetanje.

Modrić je bio majstor u nogo-tenisu, nitko ga nije mogao dobiti

- Prije svakog treninga igrali bismo nogo-tenis. Bio je puno bolji od svih nas, nitko ga nije mogao dobiti. Da, 24 sata dnevno razmišljao je o nogometu, zato i jest najbolji na svijetu.

Ali i dolazak u Mostar značilo je novo dokazivanje.

- Bila je teška situacija, klub je imao 42-43 igrača u tri svlačionice i mi smo koristili onu treću, kao za najmanje važne. Bilo je upitnika iznad nas, posebno kad su vidjeli Luku. Zamislite 18-godišnjeg mladića u ligi u kojoj su važni samo agresivnost i duel, zaboravite sve ostalo. Tako da prve reakcije nisu bile pozitivne. Ali nakon prvih treninga i pripremne utakmice u Sarajevu gdje smo remizirali s jednom od najjačih momčadi lige Sarajevom, sve su negativne priče o Modriću prestale.

Zrinjski se te sezone borio za ostanak.

- Imali smo mlade igrače, velike oscilacije, a liga je bila takva da čim bi izgubio neku domaću utakmicu, odmah si pao u zonu ostanka.

I takva je momčad dala službeno najboljeg igrača lige!

- Nakon šestog ili sedmog kola došao je trener Stjepan Deverić, koji nas je vodio i u Dinamu. Čak smo u zimskim pripremama na turniru u Gabeli igrali finale protiv Dinama, sjećam se da sam ja čuvao Strupara, i pobijedili smo 4-1, što je bilo nestvarno! A Luka je imao toliko teško djetinjstvo da se prilagodio na sve. I kad god se sumnjalo u njega, on je uspio. Od odlaska u Zrinjski do odlaska u Real, uvijek je bilo nekih upitnika i uvijek bi dokazao da je najbolji. Imao je idealan put do uspjeha, nije preskočio ni jednu stubu.

A kako se prilagodio na loše terene i grube suparnike?

- Jako je puno imao grčeve. Jer uvijek je davao 200 posto, pa je na kraju utakmice trpio bolove. Nitko na stadionu nije htio da izađe iz igre, on bi pao, pa ustao, pa opet pao, na kraju su ga morali iznositi zbog grčeva. A ni tereni nisu bili onakvi na kakvima smo navikli igrati u Hrvatskoj.

Koliko Mostar obožava Modrića dokazuje veliki grafit u gradu, pet minuta vožnje udaljen od stadiona, koji je nastao nekoliko godina nakon što je Modrić napustio Zrinjski.

- Na kojem god stadionu igrali, Luka bi dobio veliki pljesak. Kad vidite nekog tako sitnog i malog da tako dobro igra, moraš mu pljeskati, volio ga ili ne. I danas je Luka broj 1 u Mostaru i svaki se njegov uspjeh slavi kao da smo postali prvaci BiH! Svi su ponosni i sretni da je dio karijere proveo ovdje. Ljudi mu se dive jednako kao kad je igrao ovdje i bio najbolji igrač lige. Možda čak i više...

I danas su u kontaktu.

- Ponosan sam što sam bio dio njegova života, da sam proveo toliko vremena s najboljim na svijetu. A ljudi ne mogu vjerovati koliko je Luka jednostavan. Kad se sretnemo, razgovaramo o starim danima, u kakvim smo se autobusima vozili na utakmice, na kakvim smo terenima igrali... Ma on je bio sretan ovdje, čak nije imao ništa protiv da ostane još jednu sezonu u Zrinjskom, jer Dinamo još nije bio siguran da je Luka dovoljno dobar za njih.

Pa ga je Dinamo poslao na još jednu posudbu. U zaprešićki Inter, kako bi bio bliže... Bilo je to 2004., kada je Inter zabilježio najbolji plasman u povijesti i bio doprvak. Mnogi su uvjereni da bi bio i prvak da Dinamo nije na zimu povukao natrag Modrića.

- Da, vjerojatno bismo u tom slučaju bili prvaci. Počeli smo senzacionalno, sa šest pobjeda, spojili smo iskusne igrače, s mladim lavovima Modrićem, Ćorlukom, Janjetovićem, Čalom... I tada mladi trener Srećko Bogdan koji se tek vratio iz Njemačke, bio je pun ideja i iskustva iz Bundeslige, što je prenio na igrače i igrali smo spektakularno - ispričao je Interov direktor Branko Laljak i naglasio:

- Nismo inzistirali na Modriću, ali imali smo u Dinamu špijuna, našeg bivšeg igrača Đuru Bagu, koji je sugerirao da u tom paketu svakako tražimo Luku. Nije bilo otpora, Dinamu se dopala ideja da nam pošalje te talente. Njima je to bilo korisno jer Dinamu smo radili pozitivnu i negativnu selekciju: igrači koji bi se dokazali kod nas, uspjeli su i u Dinamu, a oni koji nisu mogli igrati kod nas, nisu ni bili za Dinamo.

I opet – novo dokazivanje.

- Na početku priprema Luka nije imao mjesto u prvih 11, ali jedan bizaran detalj promijenio je njegovu poziciju. Naime, tad vrlo važan igrač Tomislav Dujmović dao je klub na arbitražu jer smo mu dugovali nekoliko tisuća maraka. Pa sam ja odlučio da on više neće biti u kadru momčadi i to je otvorilo mjesto Luki. Naravno da on ne bi dugo bio na klupi, ali ovako je upao u sastav možda mjesec dana ranije nego što bi inače. Bio je nenametljiv i skroman, a krhkost i tjelesnu inferiornost kompenzirao je nevjerojatnim autoritetom vještine s loptom. Na svijetu ne postoji egzaktnija stvar od nogometa, i kad haklate na ulici, u pet minute se vidi tko je najbolji. Tako je i on to pokazao nakon nekoliko treninga i kasnije su igrači uvijek njega tražili jer su znali da je kod njega lopta najsigurnija.

Modriću je dres bio prevelik, plesao je oko njega

Dvije se anegdote prisjetio Laljak:

- Kad su Čale i on odlazili, nisam im isplatio zadnju plaću od 5000 kuna. Tako da je povijesna činjenica da Luki dugujemo 5000 kuna, ne znam koliko je to danas s kamatama. A tada smo imali vrlo široke dresove, koji su plesali oko njega! Veličina S na njemu je izgledala kao XL!

Kad je Modrić odlazio, nije vladala tuga.

- Bili smo sretni jer znali smo da se događa Kranjčarev transfer u hajduk i da se Luka vraća u Dinamo sa stilom. Trener je bio Ilija Lončarević, za kojeg smo znali da će Luku napraviti boljim igračem. Bio je to Dinamov projekt i nama je drago što smo bili njegov dio, kotačić u Modrićevoj karijeri. Nitko nije ni sanjao da će dosegnuti ove visine, ali znali smo da je predodređen za velike stvari. I zbog njega se nešto veliko događalo u našem klubu.

A Laljkova je uloga u Lukinom životu i veća od samog nogometa:

- Tamo 90-ih radio sam u Dinamu kao financijski direktor i zaposlio sam majku Lukine žene Vanje. Da toga nije bilo, oni se ne bi sreli, ovako su se svakodnevno viđali u klubu i danas smo svi ponosni na veliku obitelj Modrić.