Kao da je bilo jučer, sve je isto, isti osjećaji koji nikad nisu prestali. Nema dana da se ne sjetim tih trenutaka sa SP-a, a pogotovo danas, kad je godina dana od najljepše večeri u hrvatskoj nogometnoj povijesti...
'Nema dana da se ne sjetim te pobjede i moga gola karijere...'
Jedan dan, isti datum i dvije najveće pobjede u povijesti hrvatskog nogometa. Da, 11. srpnja mogli bismo slaviti kao ‘Dan vatrenih’.
Prije 21 godine, 1998., toga je dana Hrvatska pobijedila Nizozemsku i osvojila svjetsku broncu, a prošle godine Englesku i ušla u finale Svjetskog prvenstva. Oba puta 2-1, oba puta za nezaboravno slavlje.
- Kao da je bilo jučer, sve je isto, isti osjećaji koji nikad nisu prestali. Nema dana da se ne sjetim tih trenutaka sa SP-a, a pogotovo danas, kad je godina dana od najljepše večeri u hrvatskoj nogometnoj povijesti - rekao je za RTL junak te moskovske večeri Mario Mandžukić, strijelac gola za pobjedu u 109. minuti.
I tada je rekao da mu je to najdraži gol u karijeri.
- Naravno da jest, najdraži ikad i najljepše emocije nosim s te utakmice. Sve mi je još friško u glavi.
A pogotovo doček...
- Taj doček ćemo zauvijek pamtiti. Bili smo umorni, ali kad je sudac odsvirao kraj, opet smo izvukli snage da se veselimo i skačemo i sat vremena nakon utakmice, zajedno s navijačima. Pratili smo kakvo je slavlje bilo na ulicama u domovini i među Hrvatima diljem svijeta, te se osjećaje ne može opisati riječima - zaključio je Mandžo.
Bili su to nevjerojatni dani za hrvatski nogomet i fantastičan uspjeh, a i dan danas nismo svjesni da smo zaista bili u finalu.