Nesuđeni košarkaš nekada nije imao ništa, a danas napada vrh

Kada je tog 15. kolovoza 2015. godine u Samokovu u Bugarskoj oko vrata stavio zlatnu medalju, Filip Hrgović najavio je velike stvari. Stao je rame uz rame s velikanom hrvatskog boksa i sporta Mate Parlovom osvojivši zlato na Europskom amaterskom boksačkom prvenstvu. Hrga je tada postao naš prvi europski šampion nakon Parlova.

Bio je to dan u kojem je Hrgović od malog bucka sazrio u boksačkog gorostasa. Onaj mali bucko iz osnovnjaka sakriven u njegovu sjećanju stajao je ponosno pred hrvatskom zastavom.

- Tko je mogao zamisliti da ću jednog dana biti europski prvak - pomislio je dok mu je predstavnik EUBC-a stavljao medalju oko vrata.

Pogled mu je pobjegao prema nebu. Negdje tamo gore gledao ga je i pokojni djed Stipe. Njegov životni uzor, čovjek koji je bez razreda škole svojoj obitelji priskrbio sve što je mogao "rintajući najgore poslove u Njemačkoj". Filip Hrgović sazrio je u muškarca.

Košarka prva ljubav

Otac Petar je Sinjanin, no rođen je i odrastao u Livnu. Inženjer je prometa i zaposlen u Hrvatskim autocestama. Majka Iva je domaćica. Rođena Zagrepčanka porijeklom iz Dervente diplomirana je kineziologinja s dvadeset godina radnog staža u banci. Obitelj Hrgović živi u Sesvetama gdje je Filip išao i u osnovnu školu, premda se uvijek referira na to da je "dečko iz Dubrave" gdje je proveo djetinjstvo.

Rado se prisjeća dječačkih dana za koje kaže da su mu najdraže razdoblje života.

- Bio sam nestašan, zaigran, bar takvo mišljenje ja imam o sebi. Bio sam zaigran, ali naivno dijete, svi smo radili neke gluposti, ali uvijek sam ja nekako nadrljao - rekao je Hrgović.

Odrastao je u mnogobrojnoj obitelji. S dvojicom braće, starijim Ivanom i mlađim Matijom, te dvije sestre Ivanom i Martom, trebalo je nekako izaći na kraj. Danas je sve na svojem mjestu, ali nekad je ipak bilo drugačije.

- Kao klinac nisam to primjećivao, niti sam se osjećao zakinutim u odnosu na svoje vršnjake. No, danas sam svjestan da je u našoj kući sigurno bilo financijski stresnih razdoblja. Trebalo je tu silnu djecu nahraniti, odjenuti, odškolovati… Od očeve plaće i majčine porodiljne naknade sigurno nismo živjeli u raskoši niti su se djeci kupovale tenisice od devetsto kuna, no ne pamtim da mi je išta nedostajalo. Rano sam počeo i sam zarađivati, ali mama i tata ne žele ništa od mene, takvi su oni - nepokolebljivi, uporni, snažni i ustrajni. Nisu mi ostavili kuću, auto i firmu, nego mnogo više od toga. Životni stav i ponos na svoju obitelj - dodao je naš najbolji boksač.

Kao i mnogi klinci njegove dobi, Hrgović je bio aktivan i strastven sportaš. Danas je visok 198 centimetara i u prosjeku teži oko 105 kilograma. Na školskom igralištu bio je među višim klincima što i ne čudi kada se u obzir uzme kolika gromada od čovjeka je njegov otac Pero.

Prije boksa trenirao je košarku. Dječačke dane proveo je u Sportskom centru u Dubravi.

-  U toj dvorani sam kao klinac provodio cijele dane trenirajući košarku prije nego što sam zbog problema s leđima i koljenima prešao na boks.

Tako je karijeru započeo danas, uz Tonyja Yoku, najperspektivniji mladi teškaš svijeta. Boksački klub "Leonardo", na čelu s Leonardom Pijetrajem otvorio mu je svoja vrata i utabao put u boksačke visine.

Razbio arkadu Hayeu

Mike Tyson, Evander Holyfield, Rocky Marciano ili Floyd Patterson. Ili, pak, Muhammad Ali?

- Ipak sam zadivljen ukrajinskim boksačem Vladimirom Kličkom, koji je deset godina proveo na samom vrhu i ostao normalan, pristupačan čo­vjek. Sparirao sam mu i dobro ga upoznao kad se pripremao za borbu s Ircem Tysonom Furyjem, od kojeg je u 40. godini izgubio titulu svjetskog prvaka - pojasnio je Hrga tko je za njega istinski idol.

Dva puta bio je u kampu Vladimira Klička dok je najbolji teškaš postameričke boksačke ere u teškoj kategoriji vladao kraljevskom kategorijom plemenite vještine.

No, ukrajinski velikan nije jedini s kojim je Hrga sparirao. Mali je broj boksača, koji su u dobi kao Hrgović odrađivali sparinge s tada najjačim boksačima svijeta! Ili 'dali batine' velikanu poput Davida Hayea.

- Sparirao sam i Britancu Davidu Hayeu. Kad se 2013. pripremao za borbu s Furyjem razbio sam mu arkadu zbog čega je zaradio šest šavova i odgodio meč. Taj moj udarac stajao ga je pet milijuna funti, koliko je bio njegov dogovoreni honorar. Uvjeren sam da me zbog toga još mrzi.

Neporažen

Nakon olimpijske bronce u Riju, Hrgović je započeo profesionalnu boksačku karijeru pod promocijom Sauerland. Promotorska kuća iz Njemačke jedna je od najboljih u svijetu, a ugled koji ima garantira Hrgoviću sve potrebno na putu do svjetskog vrha.

U pomalo neprijateljskim okolnostima rastao se sa svojim trenerom Leonardom Pijetrajem kod kojeg je i stasao pa angažirao trenera Yousefa Hasana.

U pet profesionalnih mečeva, Hrgović je ostvario pet pobjeda. Redom su padali Raphael Zumbano Love, Pavel Šour, Tom Little, Sean Turner i posljednji Filiberto Tovar. Samo jedan meč otišao je do sudačke odluke dok su četiri završila nokautom.

I u pobjedi jednoglasnom odlukom sudaca protiv Seana Turnera, Hrgović je pokazao zreo nastup i taktiku na razini. Uskoro bi zaista trebao stajati pri samom vrhu svjetskog boksa.