Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata

Nitko ne hoda brže od nje: Sve mi je lakše uz narodnu glazbu

None Foto: Renato Branđolica

Brzoj hodačici pjevanje i šetnja psa pomažu u ostvarenju dobrih rezultata. Ona i Bruno Erent prvi su hrvatski hodači s nastupom na utrci 50 km na velikom natjecanju. Izgubila je oko tri i pol litre tekućine

Pedeset kilometara, udaljenost duža i od maratona. E, to je ove sezone dvaput prehodala Zagrepčanka Ivana Renić (22), a na Europskom prvenstvu u Berlinu postavila je novi hrvatski rekord od 4:35:39 sati.

Brzo hodanje olimpijska je disciplina koja iziskuje visoku fizičku, ali i psihičku spremu, pogotovo na udaljenosti jednakoj onoj od Zagreba do Karlovca.

- Kako izdržim tako dugu utrku? Pa počnem si pjevati neke pjesme u glavi pa mi hodanje brže prođe. Ali inače volim duže staze, volim i takve treninge pa mi nije problem dulje hodati. Sve je stvar kondicije, treninga i upornosti, i može se. Najdraža pjesma za motivaciju? Volim si zapjevati narodno. Ali uglavnom si vrtim pjesme koje motiviraju, ponekad su to i strane pjesme - kaže Ivana, kojoj je brzo hodanje bila rezervna opcija.

- Atletikom sam se počela baviti u četvrtom razredu osnovne škole. Tata me odveo na trening trčanja i tamo sam ostala do 16. godine. Kako u trčanju nisam imala zapaženih rezultata, trenerica Dalija Janić odvela me kod Krešimira Jurlina u Atletskom klubu Agram da vidi kako mi ide hodanje. Kako sam došla, tako sam i ostala sve do danas - govori nam Ivana, koja se ubrzo predstavila sjajnim rezultatima.

- Već na prvom Prvenstvu Hrvatske imala sam dobro vrijeme, s obzirom na tek godinu dana treninga na pet kilometara. Izborila sam Svjetsko prvenstvo do 18 godina, nakon toga i Eurospko prvenstvo za mlađe seniorke na 20 kilometara. Vidjeli smo da su izašle norme za 50 kilometara pa je trener predložio da odemo i na tu utrku, vjerovao je da mogu srušiti tu normu - kaže Ivana.

Upornost se isplatila. Na prvoj utrci na 50 kilometara Ivana je ispunila normu i plasirala se na Europsko prvenstvo, gdje je oborila svoj i državni rekord. Sad prebacuje fokus na kraću dionicu od 20 kilometara koja se trči na Olimpijskim igrama.

- Mogu li još i brže? Vjerujem da mogu, uz upornost i treninge. Cilj su mi, naravno, Olimpijske igre. Ako ne ove 2020., onda one iduće u Parizu četiri godine poslije. Kako tamo neće biti pedesetke, probat ću rušiti normu na 20 kilometara - rekla je.

Mnogi ljubitelji sporta sjetit će se prijenosa utrka brzog hodanja u kojima suci paze na svaki korak atletičara. Jedna noga, naime, u svakom trenutku mora im biti na zemlji.

- Ključno je povući kuk iza sebe. Dakle, ne smije ići van kad se hoda. Kad povučete kuk, onda će i koljeno ići prema natrag. Bitno je da se rukama brzo krećete i nagnete se naprijed prilikom hodanja da održite ravnotežu između gornjeg i donjeg dijela tijela - podijelila nam je savjete Ivana Renić, kojoj je fokus u životu samo na atletici. Kako i ne bi bio kad iziskuje toliko vremena...

- Treniram dvaput dnevno od ponedjeljka do petka i jednom subotom. Treninzi su dosta raznoliki kako se ne bih ozlijedila, a i trebam imati neku drugu podlogu osim samog hodanja jer mi je bitna i snaga te da mogu dobro i istrčati - kaže Ivana, koja sljedeće godine ima u planu upisati Kineziološki fakultet. Pješke će vjerojatno ići na predavanja, kao što danas putuje i na treninge...

- Do stadiona Mladosti imam tri kilometra, stignem za 25 minuta običnim hodom. Ako malo produžim korak - kaže nam Ivana.

Na treninzima brzog hodanja, osim o fizičkoj spremi, mora voditi brigu i o fiziološkim potrebama jer tijekom utrka ne smije na zahod.

- Na treningu se vidi koliko trošiš znoja, toliko dobiješ i tekućine. U Berlinu sam tako popila tri i pol litre vode, izotoničnih napitaka i gelova - otkrila je Ivana koja se, korak po korak, približava svjetskoj eliti.

  • VELIKA POTPORA Htjela bih zahvaliti treneru Krešimiru Jurlinu, trening-partneru Bruni Erentu i roditeljima na podršci, kao i Atletskom klubu Agram, rekla je Ivana.
  • 12. MJESTO osvojila je Ivana Renić na EP-u u Berlinu. Normu za nastup na utrci od 50 kilometara ispunilo je svega 19 djevojaka, a Hrvatica je popravila osobni rekord.
  • PREHRANA Jedem raznoliko, ugljikohidrate tipa rižu i tjesteninu te puno salate. Pred utrku pojedem više jer tijelo treba izdržati pet sati, ali ne sir i mlijeko. Inače je slatko zabranjeno.
  • RAZONODA UZ KUĆNOG LJUBIMCA U slobodno vrijeme volim šetati psa, pa i on nekad mora brzo hodati. Povučem ga za uzicu i zajedno držimo ritam, našalila se Ivana.

KVIZ: Koji je sport s loptom za vas? 

Komentari (39)
  • Novinaru priznaj da si razočaran......Baš je imao dobre namjere "popularizirati" brzo hodanje sa stavljanjem narodne glazbe u naslov kako bi s time privukao 200,300 komentara,ali zasada vidim da članak i nejde prema željenom smjeru.Više sreće drugi put.....

    25. 8. 2018,   08:48
  • Ma stanite malo primitivni pljuvači, želite li reći da Hrvatska nema divnu harodnu glazbu?! Ne slušam ju često, ali TKO mi može reći da nisu dalmatinska, međimurska, zagorska, istarska ili linđo ugodne za slušati. Neusporedivo je milija i sa ljepšim tekstom nego one komšijske naricaljke (joj ubit ću se ako me ostaviš). Usudim se ustvrditi da rijetko koja narodna glazba ima tako lijep tekst kao dalmatinska i međimurska!

    25. 8. 2018,   16:21
  • Joj,kada na trčanju vidim i čujem ove likove što slušaju narodnu, dođe mi da ih šutnem iz trka nogom u guz..

    25. 8. 2018,   09:17