Francuska nas se bojala, a i sudac danas zna da je pogriješio, da penal za Francuze nije postojao. Dalić i ja igračima dopuštamo da odluče što će nakon utakmica. A bio sam uvjeren da ćemo izgubiti od Rusije...
MALE TAJNE 'VATRENIH'
Olić: Broz može zarađivati i od pikada, Luka je dobar u pingiću
Karijeru sam završio u ljeto 2017. i zapravo sam se htio odmoriti godinu dana, samo provoditi vrijeme s obitelji. Međutim, neposredno prije doigravanja za Svjetsko prvenstvo protiv Grčke dobio sam poziv Zlatka Dalića, koji me pitao želim li biti njegov pomoćnik. Nisam razmišljao ni sekunde...
Podsjetio se na početak ruske bajke Ivica Olić (39) u velikom intervjuu za Goal i SPOX.
A na pitanje što mu prvo pada na pamet kad se sjeti prošloga ljeta i ruske bajke, kaže:
- Kohezija našeg tima. Nikad nisam iskusio ništa slično. Kada je toliko ljudi zajedno dva mjeseca, problemi su zapravo neizbježni. Ali kod nas nije bilo ni jednog spora. pa to ne možeš postići ni sa svojom ženom!
Potom je otkrio dio Dalićeve 'taktike':
- Dopustili smo igračima da sami odluče što će raditi nakon utakmice. Ali oni su uvijek htjeli zajedno jesti, a zatim ostali satima zajedno. Razgovarali su, slušali glazbu, igrali igre ili činili neke gluposti.
Kakve su se igre igrale?
Broz je čudo, nakon nogometa može na pikado
- Neki su igrali Playstation, ali većinu vremena provodili su na pikadu. Ima nekoliko stvarno dobrih igrača, osobito Marcelo Brozović. Njemu pogoditi 180 (maksimalan broj bodova koji možete pogoditi s tri strelice, nap. a.) nije slučajnost. On ima samo 26 godina, ako ovako nastavi, može zaraditi novac i u pikadu nakon nogometne karijere! Dosta se igrao i stolni tenis, tu je bilo izjednačenije. Iako je Brozović i u tom sportu jedan od najboljih, no Dejan Lovren i Luka Modrić su također dobri.
POGLEDAJTE VIDEO
Pokretanje videa...
00:03
Pokretanje videa...
00:27
Pokretanje videa...
00:10
Ne znam ni sam kako su to uspjeli
Kako ste pripremali igrače kad su tako izdržali tri utakmice u produžecima?
- Ne znam ni sam kako su to uspjeli! Nakon remija protiv Danske, ušao sam u svlačionicu i vidio puno sasvim gotovih igrača. Tada sam bio siguran da nećemo imati šanse u četvrtfinalu. Ali potom smo ponovno pobijedili na jedanaesterce protiv Rusije i ponovila se ista slika. Ali smo protiv Engleske napredovali. Što je turnir duže trajao, više su vremena igrači provodili na klupama za masažu.
Tada je došao finale protiv Francuske...
- U toj utakmici nismo imali što izgubiti jer smo već postigli više nego što je itko očekivao. Prvo poluvrijeme je bilo naše najbolje na turniru! Osjećao sam da nas se Francuska boji. Ali tada su dobili penal za 1-2, penal koji nije postojao. To nam je oduzelo snagu. Sudac (Nestor Pitana iz Argentine, nap. a.) gledao je snimku deset puta. To znači da nije bio siguran. Danas shvaća da je to bila pogrešna odluka. Sudac je odlučio finale tom odlukom.
A onda je stigao veličanstven doček...
- Nisam mogao spavati noć poslije finala. Sutradan ujutro smo se vratili u Zagreb. Nisam mogao ni sanjati ono što se tamo dogodilo. Od zračne luke do centra ulice su bile pune. Od djece do 90-godišnjih umirovljenika, svi su bili tamo. Usrećili smo čitavu naciju. Nikada neću zaboraviti te slike, to su definitivno najbolji trenuci u mom životu. Ali nismo oduševili samo sunarodnjake, nego gdje god sam putovao - bilo u Italiju, Francusku ili Njemačku - ljudi su mi rekli da su ljubitelji Hrvatske. Razvili smo simpatije milijuna ljudi.
Dok ste bili igrač, Hrvatska je često putovala kao favorit na turnire, ali se razočarana vraćala.
- Ti neuspjesi ostaju vječna rupa u mojoj karijeri. Uvijek smo imali velike igrače, ali ne i momčad. To doista nisam shvatio sve do Svjetskog prvenstva 2018.
I njegova je generacija mogla ostaviti dublji trag, na Euru 2008. u četvrtfinalu je izgubila od Turske na jedanaesterce. Ivan Klasnić je zabio u 119. minuti za 1-0, Semih Sentürk u 120. izjednačio, u raspucavanju su promašili Modrić, Rakitić i Petrić.
- To je bio najgori trenutak u mojoj karijeri. Siguran sam da smo mogli osvojiti naslov s tim igračima. Nakon toga mjesec dana nisam mogao gledati nogomet! Mrzio sam sve što ima veze s nogometom. Nikad se nisam tako osjećao, ni prije ni poslije.
Svijet je zadivljen kako Hrvatske sa samo četiri milijuna stanovnika ima takva sportska postignuća, sportaše svjetske klase u različitim sportovima. Kako je to moguće?
- Zapravo, to je čudo, ali kod nas je sve moguće. Čak imamo i olimpijske prvake u skijanju, iako u Hrvatskoj može biti snijega mjesec dana godišnje. Možda je naša genetika posebna. Imamo posebnu borbenu prirodu. To je i zato što u Hrvatskoj nemamo najbolje uvjete za treniranje.
Kako to mislite?
- Do 16. godine samo sam se igrao na ulici i nitko me ništa nije naučio. Morao sam se boriti kroz nju. Iako su uvjeti danas nešto bolji, još su uvijek neusporedivi s Njemačkom.
Sport mi je bio jedina šansa
Zavidite li djeci koja danas odrastaju u boljim uvjetima?
- Ne, uopće. Vidim veliku razliku. Kao dijete imao sam samo jednu stvar u glavi: nogomet. Nakon nastave igrao sam se na ulici toliko dugo dok nije došla majka i rekla mi da idem kući jer nije ostalo ništa za jesti. Danas djeca uvijek imaju na umu deset različitih stvari u isto vrijeme, jer imaju mnogo više mogućnosti.
Znači, uvijek ste htjeli postati nogometaš?
- Nije bilo izbora. Sport mi je bio jedina šansa, bilo mi je ili uspjeti u sportu ili nemate što raditi kao tinejdžer niti posao kasnije. Ponosan sam što sam iskoristio ovu priliku.
Kakav je život pomoćnog trenera hrvatske reprezentacije?
- I dalje živim u Hamburgu, putujem s momčadi, gledam naše igrače u klubovima i razgovaram s njima. Na stadionu sam svake subote i nedjelje. U tjednima Lige prvaka također u utorak i srijedu, ali bih ih ionako gledao pa to i ne smatram poslom.
Mario Mandžukić završio je reprezentativnu karijeru. Tko će ga naslijediti?
HSV nikad ne bih odbio
- Nažalost, nemamo napadača koji ima osobine i slične Mandžukićevim. U napadu smo testirali Andreja Kramarića i Antu Rebića, ali oni nisu prave devetke. Nedavno su priliku dobili Ivan Santini i Bruno Petković.
Koji su vaši osobni planovi za budućnost?
- Zlatko je nakon SP-a imao mnogo ponuda, ali želi nastaviti do Europskog prvenstva 2020. godine. To mi odgovara, jer mogu steći više iskustva u radu s igračima svjetske klase i istodobno mogu položiti ispite i dobiti licencije za treniranje. Kako bih radio kao glavni trener, još uvijek mi nedostaje pro licenca. Nakon Eura 2020. odlučit ću što dalje.
Želite li postati trener u Bundesligi?
- Naravno. Kao dječak želite postati igrač u Bundeslige i, kao bivši igrač iz Bundeslige, biti trener u Njemačkoj. No, nažalost, to je još teže nego postati igrač. Postoje stotine igrača koji su igrali u Bundesligi, ali samo je 18 trenerskih poslova. Da biste dobili posao, trebate posebne vještine kao trener.
Jedan posao ne bi mogao odbiti, čak i ako nije 1. Bundesliga...
- Ako bi me HSV pitao, naravno da bih pomogao, u bilo kojoj ulozi. HSV mi je kao hrvatska reprezentacija: nikada ne bih mogao reći ne. Moje srce pripada HSV-u. I moji sinovi, usput rečeno, se ne razlikuju.
A koliku povezanost osjećate s Bayernom, s kojim ste od 2009. do 2012. godine ostvarili razne uspjehe?
- Bayern mi je dao priliku da osvojim trofeje i igram europski nogomet. Kao malo dijete bio sam ljubitelj Bayerna, kao i većina Hrvata. Bayern je najpopularniji klub u Hrvatskoj. Vjerojatno zato što su Zagreb i München udaljeni nešto manje od 500 kilometara.
No, početak nije bio lak, kad ste 2009. došli u isto vrijeme kad i novi trener Louis van Gaal.
Van Gaal od nervoze nije mogao ni jesti
- Potpisao sam prije nego što je postalo jasno da će Van Gaal doći. Prvo što mi je rekao bilo je: "Imam dovoljno napadača, možeš se odmah vratiti." Uostalom, Miroslav Klose, Luca Toni i Mario Gomez bili su pod ugovorom. Tada sam odgovorio: "Upravo sam došao i želim se boriti za svoju priliku." Nakon tri tjedna priprema, rekao mi je: "Ako nastaviš tako, igrat ćeš." Mnogi treneri kažu da nije važno ime, nego samo izvedba na treninzima i na terenu, ali Van Gaal je jedan od rijetkih koji to zapravo i provodi.
Kako je utjecao na vas?
- Isprva me malo uplašio. Nikada neću zaboraviti kako bi, ako nismo bili posve usredotočeni tijekom treninga, postao toliko nervozan da nije mogao ni jesti. Samo zato što je jedan trening bio loš. Ali ako je sve prošlo dobro, znao se i šaliti.
Niko Kovač trpi kritike na klupi Bayerna...
- Niko zaslužuje biti trener Bayerna. Siguran sam da će u sljedećih nekoliko godina osvojiti još naslova s Bayernom. S Frankfurtom je postigao gotovo nemoguće. Kad je preuzeo trenersku klupu, bilo je gotovo jednako neuredno kao u Hamburgu. A otišao je kao pobjednik Kupa. On je donio stabilnost i omogućio da se igra lijep nogomet.
Igrali ste skupa u reprezentaciji, kakav je Niko lik?
- Niko je Nijemac u hrvatskoj koži. Već kao igrač bio je sto posto profesionalan, a sada to zahtijeva od svojih igrača. Mislim da nikada nije kasnio u karijeri. Tada smo u večernjim satima često igrali remi u hrvatskoj reprezentaciji. Trener je naredio da budemo u krevetu u 23 sata, a Niko je uvijek bio jedini koji je ustao u 22.55 i otišao u svoju sobu. Svi ostali tumačili su vrijeme na hrvatski način: ostaneš do 23.10 i vidiš što se događa... Kada sam došao u reprezentaciju 2002. godine, Niko je već bio starosjedioc. Igrao je kao šestica i bio je zapravo trener na terenu. Razmišljao je i ponašao se kao trener. Ako jednog dana dobijem posao prvog trenera, prvo ću nazvati Niku za savjete.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
