Olimpijska idila Tina i Ane: Oni prevale po 800 km zbog ljubavi

Ne, nije to bila ljubav na prvi pogled. Ne vjerujem u to, osim kad su u pitanju cipele. Visok i plav? Nije, ali za mene je najbolji odabir. On ima 170 a ja 164 centimetra i, kad imam cipele na petu, taman smo, nasmijala se Ana Đerek (19). 

Ana je hrvatska olimpijka u gimnastici, nastupila je u Riju prošle godine, bila je i na prošlotjednom SP-u u Kanadi, a ujedno je u vezi s Tinom Srbićem (21), novim svjetskim prvakom na preči. 

- Upoznali smo se u reprezentaciji prije četiri godine. Ali prvo smo se dopisivali i razgovarali dva mjeseca. Osvojio me lako, inteligentan je i uporan - kaže Ana. 

- Iskreno, do tada uopće nisam znao da postoji, no eto, malo po malo... - istaknuo je Tin. 

Problem je jedino što im je veza na daljinu. On je u Zagrebu a ona u Splitu. 

- Posjećujemo se vikendom, a dogovaramo se nekoliko dana unaprijed. Oboje putujemo autobusom, nije sad to tako strašno, povratna karta je 160-170 kuna - kaže Ana. 

Možda nije puno, ali se nakupi. Nije to tako ni jeftino. 

- Da, no nije to svaki vikend. Nekad zna proći dva mjeseca da se ne vidimo - istaknuo je Tin. 

Premda se i ne vide često, veza Splićanke i Zagrepčanina nikako nije nezanimljiva. 

- Velika je razlika u temperamentu. Ona je puno opuštenija, ali i brbljavija. I prilično je glasna, zna se čuti na drugoj strani Trga, pa je znam stišavati. Ponekad se i naljuti - kaže novi svjetski prvak. 

Dok on sanja o Porscheu, ona sanja o sobi koja bi bila samo za odjeću. 

- Nije da baš volimo šoping. Uostalom, brzo nas noge počnu boljeti - kaže Ana, no Tin je otkrio drugu stranu priče. 

- Čim u izlogu vidi nešto što joj se sviđa, mora to imati. Pa sad je u Kanadi nakupovala tri ili četiri kilograma robe. Ja? Ja sam više za tenisice, imam sedam ili osam pari. Ne previše. 

Zbog Dinama i Hajduka se ne svađaju. 

- OK, Hajduk je Hajduk, no iskreno, nogomet me ne zanima. Kad on gleda utakmicu, ja se igram na mobitelu. Dobro je što on mirno gleda, ne udara šakom o stol niti viče - nasmijala se Ana. 

Zapravo joj više smeta što Tin ne pleše. 

- Šteta je što nije na roditelje, koji su bili uspješni plesači akrobatskog rock’n’rolla. Ja bih učila salsu ili neke druge plesove, no njega to ne zanima - istaknula je. 

Željela je doći ove jeseni u Zagreb na studij, no upisala je učiteljski studij u Splitu. 

- Kad sam već prošla na prijamnom, bilo je logično da ostanem. Nadam se da ću nakon karijeri i raditi u struci. Niti Tin niti ja zasad nemamo plan ostati u gimnastici i biti treneri - kaže Ana, koja također ne trenira u baš sjajnim uvjetima, kao Tin. 

- Da, on vježba u zgradi staroj 134 godine, a ja na spravama iz 1979. Ali uspjeli smo, ja sam postala olimpijka a on svjetski prvak. Nadam se da će nam se jednom uvjeti popraviti da možemo biti još bolji - istaknula je Ana. 

Tin je svojoj Ani puno pomagao u matematici tijekom srednje škole. 

- Vidio sam da ima matematiku i na fakultetu, pa ću još biti potreban. Ma ona je previše samokritična, zna puno više nego što misli - kaže Tin.