Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata

'Pa mogao sam biti novi Jarni, ali rekli su mi da sam premali'

None Foto: Matija Habljak, Sanjin Strukic, Davor Javorovic/PIXSELL

Počeo je trenirati u podrumu, tata ga odveo na prvi trening i svi su vidjeli klinca koji obećava. Ali nisu ni sanjali da će biti prvak. Ovo je priča o Tinu Srbiću, najboljem hrvatskom gimnastičaru

Tin Srbić (22) tek je tri tjedna ranije navršio 13 godina, no u Nedelišću je krajem 2009. bio najveća zvijezda. Osvojio je sedam zlata, uzeo je sve što je mogao u konkurenciji mlađih juniora na prvenstvu Hrvatske.

Bio je najbolji u višeboju i svim ostalim spravama u finalu. I tad su mnogi zapamtili dečka, koji će osam godina kasnije postati i svjetski seniorski prvak na preči - kraljevskoj gimnastičkoj disciplini. A u travnju 2019. godine uzeti i Europsko srebro...

Šampion iz podruma

S četiri godine prvi sam put ušao u gimnastičku dvoranu. Odveo me otac koji je poznavao jednog trenera. Prve dvije godine trenirao sam u podrumu, u maloj dvorani Sokola, no to je bila još uvijek igra. Međutim, treneri su primijetili moj potencijal i prebacili me u glavnu dvoranu - rekao je zagrebački gimnastičar.

A kad se popeo iz podruma u prizemlje stigli su i rezultati. I onih sedam zlata na jednom natjecanju.

- U početku sam trenirao višeboj, no posljednje četiri godine više sam se usredotočio na preču - kaže Tin.

Kao i svi gimnastičari, i on je puno puta padao i ozljeđivao se.

- Ne bojim se padova. Radite li vježbu sa strahom onda to neće dobro završiti. Posljednji put ozbiljnije sam se ozlijedio kada sam imao šest godina. Slomio sam desnu ruku - rekao je Srbić.

GNK Dinamo - HNK Hajduk SREBRO NA PREČI Srbić viceprvak Europe: Ovo mi je bila najbolja vježba u životu!

Premda je još uvijek vrlo mlad, tek mu je 22, gimnastički svjetski prvak spoznao je puno toga o ženama.

- Razumjeti žene nije misterij. Kad si u krivu ispričaš se, a kad je ona u krivu, opet se ispričaš - napisao je na svom Facebook profilu.

Ipak, nije mu bilo lako. Zbog bolesti oca ponekad mu gimnastika nije bila u prvom planu.

- To je bilo vrijeme kad sam morao odrasti preko noći - rekao je jednom.

Razmišljao odustati od gimnastike

Razmišljao je nerijetko i odustajanju od gimnastike. Međutim, uvijek je pronašao motiv da nastavi trenirati.

- Da, ponekad mi dođe da odustanem, ali onda se sjetim da ima puno ljudi, kojima želim pokazati da su u krivu - kaže Tin, koji je oko hrvatske gimnastike iznimno optimističan:

– Hrvatska gimnastika je na visokoj razini, posebno muška. Od 2008. godine, kada je Filip Ude osvojio srebro na Olimpijskim igrama u Pekingu, stalno imamo medalje s velikih natjecanja. U usporedbi s nekim gimnastičkim velesilama, ostvarujemo dobre rezultate. Samo se čekao neki rezultat koji će sve pokrenuti. Kada je Ude osvojio olimpijsko srebro, svi su shvatili da se može – rekao je ranije Tin za Novi list, a nije bio u krivu.

Tada je nastavio priču o svojim roditeljima, koji su mu velika podrška.

Otac Saša i majka Karin bavili su se akrobatskim rock'n'rollom, no ljubav prema plesu nije otišla do Tina:

EUROPSKI VICEPRVAK Tin Srbić se vratio u Zagreb: Ljudi, izgubili su mi medalju!

 – Nikada nisam previše volio plesati. Pogotovo ne akrobatski rock'n'roll, to mi je bilo malo čudno. Tata je bio sudac, pa mi je davao da dižem ocjene. Jedino to mi je bilo fora. No, baš i nisam čovjek od plesanja i pjevanja. To možda radim samo kada je neka fešta.

'Mogli su imati novog Jarnija'

Tata ga je odveo i na nogomet, tamo su Tinu rekli da je premalen.

- Igram odmalena, ljevak sam i jako volim nogomet. Mogao sam igrati lijevog beka, pa nemamo pravog još od Roberta Jarnija, ha, ha, ha - našalio se Tin, ali na pitanje o roditeljima, odmah se uozbiljio.

– Roditelji su se maksimalno žrtvovali za mene. Svaki dan su me vozili na treninge i doma u Dubravu. Mama je moj heroj. Otkad znam za sebe ona radi sve za nas. Ne znam što drugo reći nego da je mama moj heroj – istaknuo je onda Tin.

Tin je inače bio i jedan od najboljih na fakultetu strojarstva.

Najteži ispit iz termodinamike položio je, a na svako prvenstvo sa sobom nosi - knjige! 

- Dugo sam učio za taj predmet, ipak knjiga ima 400 stranica. No lako je nju pročitati, treba je i razumjeti. Kada diplomiram bit ću inženjer industrijskog menadžmenta, no nastavit ću se baviti gimnastikom - istaknuo je Tin.

A kao i danas, i tada su OI u Tokiju bile najveća želja...

 

Komentari (6)
  • Dolazi mlada nova generacija sportaša koji osim talenta za sport imaju i znanja i završavaju fakultete za razliku od bivših a i današnjih nogometaša koji "leže na novcima" a neznaju složiti jednu normalnu rečenicu. Dečko bravo i nastavi samo tako, a iznad svega svaka čast na poštivanju roditelja 🙋🙋

    15. 4. 2019,   22:12
  • Jedva cekam Olimpijske igre...najdraze natjecanje

    15. 4. 2019,   22:35
  • To mi sve zene govore...

    15. 4. 2019,   22:59