'Jugoslaven sam, a Hrvati me ne bi cijenili da sam im prodao'

Veselina Vujovića ne treba posebno predstavljati domaćoj rukometnoj publici. Bilo to u Hrvatskoj, Srbiji ili Sloveniji, Vuja je dobro poznata faca.

Osvojio je kao igrač sve što se moglo osvojiti, a u siječnju 2017. 'digao' je i broncu sa Slovencima i to baš protiv Hrvatske u čudesnom preokretu naših susjeda.

No, 2006. je optuživan kako je utakmicu posljednjeg kola druge faze Europskog prvenstva htio prodati Hrvatima o čemu je govorio u intervju za sportklub.rs

- Ako sam već prodao Hrvatima utakmicu, to znači da me oni nikada ne mogu cijeniti kao čovjeka. Ako si prodao svoje ljude onda ćeš sigurno i njih prodati. Mislite li da bi mene Zagreb kao nagradu za tako nešto angažirao da budem njihov trener? To je apsurdno! Žao mi je što je do toga došlo i što je na moju karijeru bačena takva ljaga. Ja sam takav karakter, pravio sam probleme, svađao sam se sa sucima, bio sam kažnjavan... Takav sam cijelog života, ali prodati svoju ekipu i svoje ljude... To je za mene ravno smrti - odriješit je.

- Razgovarao sam sa pametnim ljudima kada su se te stvari pojavile u medijima i rekli su mi da prosječan čitatelj ili gledatelj takvu vijest pamti dva dana i da je ta vijest kao jedan pernati jastuk kojeg iznesete na terasu i prospete perje. Ako probate demantirati, to je kao da skupljate svako to perce, to je Sizifov posao i nemoguća misija pa je najbolje ne komentirati. Neka prosječan gledatelj procijeni - govori Vujović.

Hrvatska Europsko prvenstvo otvara protiv Srbije 12. siječnja u Splitu.

- Srbija je odlična reprezentacija i ako budu fizički spremni izdržati napore, mogu puno napraviti. Samo se bojim da prva utakmica protiv Hrvatske im ne obilježi cijelo prvenstvo. Oni su igrači trenutka, igrači euforije i u stanju su pobijediti bilo koga na svijetu, ali isto tako mogu izgubiti i od prosječnih reprezentacija. Dobro ih znam, zreli su i nadam se da će odigrati dobro prvenstvo.

Otkrio je kako mu je bilo kada je stigao na klupu PPD Zagreba.

- To što sam rođen u Crnoj Gori, a radio  u svim ostalim državama i što živim u Šapcu čini me još većim Jugoslavenom. I danas kada čujem himnu 'Hej Slaveni' prođu me trnci. Nigdje nisam imao neugodnosti. Kada sam otišao u Zagreb razmišljao sam kako će me publika dočekati... Na prvoj utakmici bilo je korektno, aplauzi toplo-hladno jer je došao netko tko je u rukometu ostvario puno toga. Ali kada smo te sezone s Barcelonom igrali za prolazak u 'final four', kada sam ušao u dvoranu gdje je 17 tisuća ljudi ustalo da me pozdravi...