Pet desetljeća virtuoza Žutog: Driblinzi koji lome, ljubav i bol

Dečki, Robi danas slavi 50. rođendan! Sjećaš se kad je zarolao i po terenu pobacao one jadne Estonce, popadali smo od smijeha, kao i oni od njegova lažnjaka. A onaj gol Celticu za ulazak u Ligu prvaka? Ili Jamajki na Svjetskom prvenstvu? Ma kaj god, vi ste premladi, ne sjećate se kako je igrao za Zvezdu, pa bil je najbolji igrač svijeta! A čuo sam i da je igrajući u Realu jednom suparniku driblingom - slomio gležanj!

Sam spomen Roberta Prosinečkog u društvu nogometnih zaljubljenika brzo je zapalio raspravu. Prebiranje po sjećanjima, anegdotama... uz uzdah: Ah, Robi... kakav majstor!

- Ja sam jednom, kao mladi novinar studentskog lista, došao na intervju s njim, ali bez kazete za diktafon. Umro sam od srama, ali on me pričekao da odem po papir i olovku i sat vremena mi strpljivo diktirao odgovore - prepričao je kolega.

Petnaestak godina Prosinečki je oduševljavao na nogometnim terenima, nastavio je kao trener. Cijelo je vrijeme ostao skroman, pošten, čak i naivan. Barem u ljubavi prema Dinamu.

- Za mene je Dinamo ljubav i bol - rekao je u jednom intervjuu o voljenom klubu, koji ga je na samom početku karijere potjerao u Zvezdu, vratio ga 1997. za pohod na Ligu prvaka - jedini put da su na predstavljanje nekog igrača došle stotine navijača - pa ga opet šutnuo niz maksimirske stube i ostao mu dužan velik novac.

Treneri su mu brojali popušene cigarete, suparnici driblinge, a suigrači sekunde kad je lopta došla do njega. Vrijeme koje su imali da se izbore za poziciju da ih satelitski navođeno Robijevo dodavanje pogodi i pronađe u mrtvoj šansi.

Neki su mu znali i prebrojavati krvna zrnca, neki i zamjerali odlazak u Zvezdu za trenera, povratak u klub u kojem je doživio najveću slavu i najljepše trenutke (kad ga se Dinamo riješio!), ali nogometni ga je puk zavolio. I ta ljubav ne prestaje.

- Najdraža mi je pobjeda u životu ona nad Njemačkom na SP-u 1998., i ona za broncu protiv Nizozemske - otkrio je.

Jedan od najvećih nogometaša u povijesti na ovim prostorima, Veliki Žuti, toliko je puta odao priznanje i ljudima s kojima nije bio u ljubavi. Poput Ćire Blaževića ili Johana Cruijffa. I Zdravka Mamića, kojeg je otvoreno kritizirao, ali u trenucima presude rekao je:

- Sada bi ga svi cipelarili, ja neću. Moji se stavovi znaju, napravio je puno lošeg za naš nogomet. To kako se ponašao u sudnici doista je cijela tuga hrvatskog društva.

Uživa u igri Messija, očaran je Guardiolinom Barcelonom, a povijesni uspjeh svoga Dinama i plasman u europsko proljeće dočekao je kao izbornik BiH.

- Loptu na zemlju, igramo od noge do noge, želim da se moje momčadi nadigravaju - trenerska mu je filozofija. Onako, za raju.

Promarširao je Ligom nacija i izborio plasman u A skupinu. Vratio se kući iscrpljen, bolestan...

Nažalost, pola desetljeća života dočekao je uz (velike) zdravstvene probleme, završio je na operaciji crijeva, nije bezazleno...

- Ma, 'lomio' je on i teže suparnike, nema straha! - dobacio je netko s ruba stola.

Na proljeće ga čekaju kvalifikacije za Euro 2020., Džeko, Pjanić i društvo znaju da su u rukama neponovljivog nogometnog znalca, igrača 'za raju'. A tek mu je 50, koliko je još nogometnih pobjeda pred njim...

Sretan rođendan, Robi!