Prisjetite se čudesnog dočeka uz mali 'milijun' fotki i videa

Godina na isteku ostat će posebno upamćena u hrvatskoj povijesti. Hrvatska nogometna reprezentacija osvojila je srebro na Svjetskom prvenstvu u Rusiji, no ono što se dogodilo nakon što su došli u Zagreb, zaista je teško opisati.

Ludnica je u Hrvatskoj trajala tih ljetnih mjeseci, a nogometaši su uspjeli ujediniti narod, barem na mjesec dana. Donosimo vam pregled svih utakmica Vatrenih i nevjerojatnih dočeka koji su bili organizirani za igrače diljem Lijepe naše.

Optimizam u Hrvatskoj nije baš bio na visokoj razini uoči početka Mundijala. Naravno, postajala je poskrivećke nada da se može nešto ostvariti, no ispadanje na Euru u Francuskoj od Portugala bio je hladni šamar koji je prestao boljeti tek nakon Rusije. Zato se s oprezom otišlo na SP te s nadom da možemo proći skupinu.

Hrvatska - Nigerija

Hrvatska je otvorila Svjetsko prvenstvo 2-0 pobjedom protiv Nigerije u Kalinjingradu 15. lipnja pred više od sedam tisuća Hrvata koji su dominirali na tribinama kao što su Modrić, Rakitić i društvo dominirali veći dio utakmice protiv Nigerijaca.

Podrška je bila zaista nevjerojatna, a i sam nigerijski izbornik je izjavio da se osjećao kao da se igralo u Hrvatskoj.

Zlatko Dalić izveo je superofenzivni sastav s Perišićem i Rebićem kao krilnim napadačima te Kramarićem i Mandžukićem. Rakitić i Modrić bili su dva zadnja vezna. Rizik se itekako isplatio, Hrvatska je pokazala fantastično lice i nagovijestila da može daleko.

Potpuno smo zaustavili nigerijske orlove koji nam nisu stvorili ozbiljnije šanse, a Dalić si je stvorio slatke brige s izborom igrača. Poletna i atraktivna igra protiv Nigerijaca bila je samo najava za ono što će se dogoditi par dana kasnije.

Hrvatska - Argentina

U utakmicu s Argentinom Hrvatska je, naravno, ušla sa statusom autsajdera, no Dalićevi momci brzo su to anulirali.

Prvih 45 minuta cijela je Hrvatska bila na rubu, imali su albicelestei itekako dobrih prilika, no pokoji neočekivan promašaj i dobre intervencije Subašića zadržale su utakmicu bez pogodaka.

A onda? Rapsodija!

U drugom poluvremenu golijada je započela greškom protivničkog vratara Caballera koju je Rebić istovremeno i odlično i nepromišljeno iskoristio i doveo nas u vodstvo. Lukin pogodak bio je za anale, a Raketin gol u nadoknadi? Tek točka na 'i' i pokazatelj koliko su "vatreni" demoralizirali i uništili moćnu Argentinu Lea Messija.

Hrvatska - Island

Ovu utakmicu Zlatko Dalić je iskoristio kao priliku da odmori neke od stožernih igrača te da priliku rezervama kako bi se i one uigrale.

A one su priliku dobro iskoristile! Sjedili su tu na klupi Rakitić, Lovren, Subašić, Mandžo, Rebić i još pokoji starter, a u prvih 11 našli su se, među ostalima, Milan Badelj, Duje Ćaleta-Car, Marko Pjaca, pa i senator Vedran Ćorluka. U 53. minuti (isto kao i protiv Argentine) Hrvatska je povela pogotkom Badelja, dvadesetak minuta kasnije uzvratio je Gylfi Sigurdsson za 1-1.

Onda je slijedila svojevrsna repriza Eura 2016. Bila je to posljednja utakmica grupne faze protiv Islanda, bilo je 1-1 pri ulasku u završnicu, a tada se pojavio Ivan Perišić i donio pobjedu.

Tako je bilo i ovdje!

Hrvatska - Danska

Riješena faza sa stopostotnim učinkom itekako je prouzročila euforiju u Hrvatskoj. Rijeke hrvatskih navijača slile su se u Nižnji Novgorod s nadom da možemo ponoviti 98'. Tek što je utakmica krenula, "vatreni" su već gubili. Zanka je ugurao loptu u mrežu u prvoj minuti razveselio svoje sunarodnjake. No, dok su trepnuli, eto i gola u njihovoj mreži.

Neuništivi Mandžo ispratio je sve i zabio pored Schmeichela za erupciju oduševljenja, no bilo je i tu jako puno sreće i odbijanja. Da nije bilo tog gola, vjerojatno bi Dalić dugo vremena sanjao Knudsena i njegove ubačaje. Pa čovjek može loptu dobaciti iz Rusije do svoje Danske.

Bila je to prava ratnička utakmica, ja tebe, ti mene. Stigli su produžetci. Luka Modrić imao je penal u 117. minuti, no obranio mu je Schmeichel. Naravno, podsjetilo nas je to i na Tursku i na Portugal, no morali smo ostati koncentrirani.

Otišlo se na penal, a ostalo je povijest. Danijel Subašić, naš heroj, utjerao je strah u kosti Dancima, bacao se poput mačke i obranio tri penala! U četvrtfinale nas je odveo Ivan Rakitić koji je lagano matirao Schmeichela.

Drama nad dramama! Nogomet je pokazao sve svoje čari, a i ovaj put nam vratio onu 2008., onaj Beč i onu tužnu Tursku. Naš spasitelj zove se Danijel Subašić.

Hrvatska - Rusija

Hrvatska je pobijedila Rusiju 6-5 nakon penala i prošla u polufinale Svjetskog prvenstva! Na tribinama u Sočiju bilo je 40.000 Rusa, ali na terenu je bilo 11 hrvatskih junaka, od Subašića, Vide do Rakete koji je, kao i protiv Danske, zabio zadnji penal za pobjedu!

Zlatko Dalić napao je Ruse s četiri napadača, Rebićem, Kramarićem, Mandžukićem i Perišićem. Hrabro, otvoreno, junački. Ostao je Dalić dosljedan. Igrali smo puno bolje, kontrolirali utakmicu, ali onda Čerišev sjajnim golom podiže Ruse na noge. Cijeli stadion je poludio od sreće, no nije to dugo trajalo. Eto nama opet Mandže kada je najbitnije.

Samo osam minuta nakon primljenog gola, Mandžukić je sjajno prošao po lijevoj strani i poslužio Kramu, koji posprema iza leđa Akinfejeva.

Ruski autobus bio je savršeno parkiran i uspio je odvesti utakmicu do produžetaka. Igra mačke i miša, a onda DomaGol u 101. minuti savršenim trzajem glavom odvodi nas u ekstazu. No što je lijepo kratko traje. Pivarić je dirao rukom na rubu šesnaesterca, Džagoev namjestio, a Fernandes pogodio za 2-2, i opet drama i penali, ali i isti rasplet kao protiv Danske.

Danijel Subašić obranio je penal Smolovu, uplašio Fernandesa koji je promašio cijeli gol i doveo nas u priliku da prođemo u polufinale.

Bio je to 'deja vu', Raketa stavlja loptu na bijelu točku, zaletava se i pogađa donji desni golmanov kut. Za pobjedu! Za polufinale protiv Engleske u Moskvi.

Hrvatska - Engleska

Nismo normalni, ispalio je Zlatko Dalić nakon nove neviđene drame. Englezi, nogomet se ne vraća kući! Pobjeda je bila najbolji način za ušutkati arogantne Engleze koji su nas žestoko podcjenjivali uoči utakmice, a mi smo im odgovorili na najbolji mogući način.

A počelo je loše. Skoro smo vidjeli novog 'Liliana Thurama'. Kieran Trippier zavalio je majstorski slobodnjak u petoj minuti i otad je sve išlo na njihov mlin. Bili su Englezi bolji, brži, konkretniji, a mi - nervozni!

U drugome dijelu priča se okrenula za 180 stupnjeva. Fantastični smo bili, pritiskali sa svih strana i taj gol visio je u zraku. Igrala se 68. minuta kad je Ivan Perišić pogodio poslije centaršuta Šime Vrsaljka, da bi tri minute kasnije sjajni Perija pogodio stativu! Već su nam se vraćale slike iz Sočija kad nije htjela u gol.

Bili smo bolji, njih nigdje nije bilo, ali u 90 minuta mi očito ne znamo srediti stvar. Prvo je Šime Vrsaljko u 99. minuti spasio čist gol poslije kornera i udarca Stonesa.

Zato mi volimo zabiti u produžecima. Kad imate šampiona, neuništivog Marija Mandžukića, vrati vam se to. U 109. minuti fenomenalni Perišić ubacuje, Mandžo utrčava ispred Pickforda i majstorski pogađa. Neviđene scene! Hrvatska je izborila finale Svjetskog prvenstva protiv Francuske. Da, i dan danas, pet mjeseci nakon, zvuči nevjerojatno.

Hrvatska - Francuska

Suze su tekle niz lica hrvatskih igrača, Francuzi su na drugoj strani slavili i bacali Didiera Deschampsa u zrak. Kad je počela svečanost dodjele medalja, nebo se otvorilo. Hrvatska je u finalu dala sve od sebe, ali Francuska je pobijedila 4-2.

Poveli su Tricolori autogolom Marija Mandžukića, ali Perišić uskoro vraća stvari na početak. Nažalost, nismo uspjeli izdržati do kraja poluvremena. Francuzi su opet u vodstvu zahvaljujući golu Griezmanna iz penala. Vodili su 2-1, ali ljudi su imali samo jedan udarac na naš gol. Potpuno smo dominirali.

U drugom dijelu smo nastavili s istim tempom, ali onda Pogba nas potpuno prizemljuje s lijepim golom iz daljine.

Kad je Mbappé zabio za 4-1, činilo se da će Francuzi napuniti našu mrežu do vrha, ali ovo je Hrvatska koja se nikad ne predaje. Mandžukić je pritisnuo Llorisa i kaznio njegovo poigravanje pred golom. Evo nas, na 4-2, ništa nije gotovo!

Krenuli su "vatreni" u zadnji juriš. I izgorjeli... Nije išlo, ali nema veze. Ovo je čudo nad čudima, Hrvatska je igrala finale Svjetskog prvenstva! Da, srebrni smo, ali za nas je ovo zlato.

Trajala je ta tuga nekoliko trenutaka, ali onda su naši dečki shvatili što su postigli i počeli s ludim slavljem. Pjevalo, plesalo se po svlačionici, uživalo u posebnom trenutku. No to je bila samo uvertira za ono što će ih čekati u Hrvatskoj, neviđena ludnica koja je obišla svijet.

Doček na Trgu bana Jelačića

Doček u Zagrebu je nešto što će, svatko tko je bio prisutan, pričati svojoj djeci u budućnosti.

Bilo je to čudo, doček kakav se ne pamti na ovim prostorima. "Vatreni" su dočekani kao da su osvojili zlato, ali to su i zaslužili. Uspjeli su ujediniti narod barem na mjesec dana.

Narod ispunjen ponosom zbog jednog od najvećih, ako ne i najvećeg uspjeha hrvatskog sporta u povijesti od ranog se jutra okupljao po Zagrebu čekajući svoje heroje te iako su svi znali da slijedi prava ludnica, nitko je nije očekivao u ovakvim razmjerima...

Igrači su se od Zračne luke Franje Tuđmana vozili satima (točnije pet i pol sati), a horde navijača zaustavljale su ih na svakom uglu. Pjevalo se, veselilo, jelo i pilo, a nema tko nije bio u dobrom raspoloženju. Ipak, najveće veseljake moglo bi se izdvojiti, a među njima je zasigurno i bećarac Domagoj Vida, koji je na putu do Trga zamalo i - pao! No uhvatio ga je izbornik Dalić...

Po gradu Zagrebu slavilo je pola milijuna Hrvata, kucalo je srce vatreno, a kada su igrači stigli na pozornicu cjelodnevna ludnica je samo kulminirala.

Pjevala se 'Ovdje nitko nije normalan', 'Lijepa li si', 'Moja Hrvatska' i mnoge druge, a slikovit je bio Mateo Kovačić:

- Pijani smo kao mace!

I neka su... Pa ipak se radilo o najvećem javnom okupljanju u povijesti Hrvatske!

Doček u Zagrebu bio je samo jedan od dočeka, a u ostalim danima igrače je čekala prava turneja. Svi su zajedno pozdravili sve navijače na punom trgu, a onda se svatko od njih uputio u svoje gradove gdje su im bili pripremljeni posebni dočeci. Zaista prava ludnica, no ovi dečki su to apsolutno zaslužili.

Doček u Zadru

Sjajan doček priredili su Zadrani Luki Modriću, Šimi Vrsaljku, Dominiku Livakoviću i Danijelu Subašiću. Igrači su se jedrenjakom skoro dva sata vozili do foruma gdje ih je dočekalo tisuće navijača. Glasovnu pratnju cijelo vrijeme im je pravio legendarni Mladen Grdović koji je dizao atmosferu.

Naravno, pratnje nije nedostajalo, a cijelim putem su ih pratile brojne brodice i helikopteri.

"Vatreni" su se putem odlučili malo i zabaviti. Subi je zatoplilo pa se odlučio malo okupati dok se Vrsaljko vozio na Jet-skiju i upao u more...

Emotivno je bilo kada su se igrači obratili navijačima, a oni im uzvratili gromoglasnim pljeskom. Ispucali su loptu prema publici u znak zahvale, a onda im se pridružio Mladen Grdović i nastao je pravi šou

Doček u Splitu

Još jedan dalmatinski grad čekao je svoje heroje, točnije njih pet. Vatrena atmosfera za pet "vatrenih": Ivana Perišića, Antu Rebića, Lovru Kalinića, Ivana Strinića te Filipa Bradarića.

Igrači su dolazili gliserom, već su iz daljine bili oduševljeni jer 'Split gori', a na brodu je uz igrače bila i Strinićeva obitelj.

Splitska riva na dolazak junaka poludjela je, Bradarić je dobio kapu hrvatske ratne mornarice, suigrači su Striniću, koji je napunio 31. rođendan, pjevali 'Sretan rođendan', a cijela riva opsadnim je stanjem pomalo podsjećala na onu famoznu 2001. godinu i Goranov Wimbledon.

Doček u Varaždinu

Povratak hrvatskog izbornika kući u Varaždin se nestrpljivo očekivao. Već rano ujutro blokirali su prilaze kući, a na ogradu izvjesili su veliki plakat s natpisom “Ulica Zlatka Dalića”.


Zbog velikog uspjeha svog susjeda Varaždinci su čak osmislili i inicijativu da se Ulica Zinke Kunc, ili bar ogranak u kojem Dalićevi žive, preimenuje u Ulicu Zlatka Dalića. U to ime su čak izradili i plastičnu ploču, istovjetnu pravima, i zavezali je izborniku za ogradu.

- Ma zašto ne?! Ja bih podržao takvo što. Zlatko je to zaslužio. Svi susjedi ponose se njime - rekao je susjed Vladimir Šestak. Doček izbornika organizirali su doslovno u nekoliko sati. Nije bilo nikakvih suvišnih pitanja, a svi su ponudili sve što mogu.

S obzirom na to da je ulica bila blokirana za promet, na pješački dio postavili su stolove. Svaki susjed nudio je ljudima koji su pristizali hranu i piće, a za atmosferu je bio zadužen DJ, koji bi u pjesme ubacivao ime i prezime Zlatka Dalića. Na svaki njegov spomen okupljeni bi vrištali od sreće.

Osim toga, tamburaši Mejaši svoje su instrumente doslovno postavili u dvorište jedne kuće i ondje im je bila pozornica. Hrana i piće bili su kod Lončarovih, prvih susjeda Dalićevih, koji su se jako veselili ovom dočeku.

Bio je to fantastičan dan u Varaždinu, a kad je Dalić došao zavladala je prava ludnica. Glavno okupljanje bilo je na kapucinskom trgu gdje se okupilo tisuće navijača kako bi pozdravili sjajnog Dalića.