Prvi naslov za 'Special Onea', razbili su družinu iz kneževine

Prvog dana lipnja čeka nas finale Lige prvaka, spektakl kojeg će u Madridu igrati Tottenham i Liverpool. Tim povodom podsjećamo vas na sva finala odigrana od formiranja toga natjecanja u sezoni 1992/93. Vremeplov nastavljamo utakmicom Porta i Monaca. Portugalci i Francuzi igrali su finale 2004. godine u Gelsenkirchenu.

Jose Mourinho je 2003. godine s Portom osvojio Kup Uefa. U Sevilli je pobijedio Celtic 3-2, svijet je vidio sjajnu momčad Porta, ali nije se očekivalo da godinu kasnije osvoje naslov europskog prvaka. Bio je to drugi naslov europskog prvaka za Porto, prvi nakon 1987. godine. Nisu Portugalci bili među favoritima Lige prvaka te 2004. godine. Dapače, nisu bili među pet-šest momčadi od kojih se očekivalo da dođu do finala, ali Special One je imao svoj plan. Plan koji je Porto odveo na vrh Europe.

Finale između Porta i Monaca igrano je u Gelsenkirchenu 26. svibnja. Igrač utakmice bio je veznjak Porta Deco, a njegova momčad je na kraju pobijedila 3-0. Carlos Alberto, Deco i Aleničev zabili su golove za veliko slavlje portugalskog velikana.

- To je najvažnija nogometna utakmica na svijetu! Veća čak i od Svjetskog prvenstva, jer su momčadi koje igraju Ligu prvaka na višoj razini od reprezentacija na Svjetskom prvenstvu! Kako to? Pa, tako, reprezentacije ne mogu kupiti najbolje igrače na svijetu - rekao je uoči finala 2004. godine  Jose Mourinho.

Godinama nakon finala, nije dvojio.

- Ne sjećam se obrane koja bi mogla biti bolja od Portove tada. Obrambeni igrači bili su ključ uspjeha i za Porto ali i kasnije za portugalsku reprezentaciju. Taj Porto bio je najbolja momčad koju sam trenirao - izjavio je Mourinho.

Nakon toga je vodio Chelsea, Inter, Real Madrid, Manchester United, ali očito mu je taj Porto ostao u najboljem sjećanju. Bio je to njegov prvi naslov europskog prvaka. Drugi je osvojio šest godina poslije, s Interom 2010. godine.

- Bilo je posebno biti prvak Europe s Portom 2004. godine. Nitko nije očekivao da možemo otići dalje od četvrtfinala ili polufinala, a mi smo vjerovali u finale i naslov. Uspjeli smo, sve smo iznenadili - rekao je Mourinho.

I Hrvatska je imala igrača u tom finalu Lige prvaka u Njemačkoj. Dado Pršo, igrao je u napadu Monaca, a u igru je ušao u 23. minuti umjesto ozlijeđenog Ludovica Giulyja. Ni Pršo nije pomogao momčadi iz kneževine. Na klupi družine iz Monte Carla sjedio je Didier Deschamps. Bio je to njegov prvi trenerski posao nakon sjajne igračke karijere. Napravio je Deschamps velike stvari s Monacom te sezone, ali Portu i Mourinhu u finalu doslovno nije mogao ništa. Sad je Deschamps svjetski prvak s Francuskom, ali i dalje ga jako boli poraz u tom finalu.

- Porto je bio puno bolji, ključno je bilo prvo poluvrijeme. Šteta, propustili smo veliku priliku da osvojimo kantu - rekao je francuski trener.

Dado Pršo imao je sjajnu sezonu. Uoči finalne utakmice Deschamps je odlučio promijeniti formaciju i pojačati vezni red, a kolateralna žrtva te odluke bio je Pršo koji je ispao iz početnih 11 i preselio na klupu. Na kraju je u igru ušao u 23. minuti. Pamti se njegova sjajna partija iz grupne faze Lige prvaka te sezone. Pršo je zabio četiri gola i tog 5. studenog 2003., na svoj 29. rođendan je pokazao svijetu o kakvom se napadaču radi. Monaco je na svojem travnjaku pobijedio Deportivo iz La Corune čak 8-3. Deportivo je bio iznimno jak te godine. U četvrtfinalu je kasnije izbacio Milan, a tek ga je u polufinalu zaustavio Porto.

Pršo je bio drugi strijelac Lige prvaka te sezone. Zabio je sedam golova, dva je više zabio njegov suigrač Fernando Morientes. 

Nakon što su u skupini osvojili prvo mjesto ispred Deportiva, PSV-a i AEK-a iz Atene, u osmini finala čekao ih je Lokomotiv Moskva. Poslije 60 minuta prve utakmice u Moskvi mirisalo je na eliminaciju jer su Rusi imali dva gola viška, ali onda je gol nade zabio Fernando Morientes, a u uzvratu Pršo zabio za 1-0 i prolazak francuske momčadi dalje. U četvrtfinalu je Monaco šokirao i izbacio Real, a u polufinalu Chelsea. Bila je to sjajna sezona za Monaco, ali u finalu nisu imali pravu šansu za pobjedu.

- Ne može biti gore nego izgubiti 3.0 u finalu Lige prvaka. Kod 1-0, pa i 2-0 još smo se nadali, ali nije Porto bio toliko jači od nas da nam zabije tri komada. Na kraju je ispala vrlo neugodna večer. Nisu bili toliko bolji od nas, ne mogu vjerovati da smo izgubili 3-0. I sudački kriterij je bio čudan, dosudili su nam neka zaleđa koja nisu bila - rekao je nakon poraza u finalu Dado Pršo.

Njemu je to bila posljednja utakmica u dresu Monaca. Nakon Eura 2004. godine, završio je u Glasgow Rangersima. Pršo se u Monacu mučio s ozljedama i slabom minutažom, u prve tri sezone postigao je tek sedam golova, a onda konačno 2002. postao član udarnih 11 i ubrzo jedna od udarnih igla kluba iz kneževine. Jasno je kako Monaco ne bi došao do finala 2004. godine da nije imao tako dobar napad. Morientes, Giuly i Pršo imali su sjajnu sezonu. Dadi je to bez ikakve sumnje bila najbolja sezona u karijeri. Te je sezone bio i prvi napadač hrvatske reprezentacije. 

Za Porto je ključna bila eliminacija Manchester Uniteda u osmini finala. Porto je prvu utakmicu dobio 2-1, a na Old Traffordu je gubio 1-0, ali je onda u zadnjim sekundama za 1-1 zabio Costinha. Jose Mourinho je "poludio", trčao je po Old Traffordu i slavio prolazak dalje.

- Tada sam shvatio kako možemo otići do kraja. Osjetio sam kako bi to mogla biti naša godina - rekao je Mourinho. 

Nakon eliminacije Uniteda, Porto je do finala imao puno lakši put nego Monaco. Izbacio je Lyon, a onda i Deportivo. Finale između Monaca i Porta vjerojatno je najveće iznenađenje u dosadašnjoj povijesti Lige prvaka.

Iz jednog naizgled neopasnog napada u 38. minuti Porto je poveo. Nakon netočnog ubačaja jednog igrača Porta s desne strane, braniči kluba iz kneževine loše su reagirali, a osamnaestogodišnji Brazilac Carlos Alberto izvrsno se snašao i poslao loptu iza leđa Flavia Rome. Bio je to ključni detalj finala. Monaco je stisnuo na početku drugog poluvremena, ali kobne su za Monaco bile kontre portugalske momčadi.

Porto je 2004. godine "pokorio" Europu, a Jose Mourinho je nakon finala Lige prvaka otišao u Chelsea. Istu je stvar napravio i 2010. godine kad je osvojio naslov prvaka Europe s Interom. I tada je nakon finala otišao s klupe momčad s kojom je osvojio Ligu prvaka. Tada je u svibnju Inter zamijenio Realom. Igrači Porta su bili neutješni kad ih je nakon finala Lige prvaka napustio njihov učitelj, ali bili su svjesni kako je Special One s njima napravio sve što je mogao napraviti. Morao je tražiti druge motive, a našao ih je na Otoku, na klupi Chelseaja. Tih godina je Mourinho vjerojatno bio najbolji trener na svijetu. Iako u Manchester Unitedu nije imao rezultate kakvi su se očekivali od takvog stručnjaka, on je trenersku klasu pokazao i na klupi Porta prije 15 godina. 

Jorge Costa, podignuo je pehar nakon velike pobjede u finalu. On i Vitor Baia bili su lideri te sjajne momčadi. Doista, bila je to odlična generacija, ali da na klupi nije bilo Mourinha, ne bi bilo niti naslova u Ligi prvaka. 

Finale Lige prvaka 2004. godine

Porto - Monaco 3-0

AufSchalke Arena; Gledatelja 53.000, Sudac: Kim Milton Nielsen (Danska) 

Strijelci: 1:0 Carlos Alberto (38'), 2-0 Deco Souza (70'), 3:0 Dimitri Aleničev (74.) 

Monaco: 
Flavio Roma, Hugo Ibarra, Julien Rodriguez, Gael Givet (73' Sebastian Squillaci), Patrice Evra, Lucas Bernardi, Andreas Zikos, Edouard Cisse (64. Shabani Nonda), Jerome Rothen, Ludovic Giuly (22. Dado Pršo), Fernando Morientes 

Porto: 
Vitor Baia, Paulo Ferreira, Jorge Costa, Ricardo Carvalho, Nuno Valente, Francisco Costinha, Maniche Ribeiro, Pedro Mendes, Deco Souza (85. Emanuel Pedro), Derlei Silva (79. Benni McCarthy), Carlos Alberto (60. Dimitri Aleničev)