Obavijesti

Sport

Komentari 14

Spasili smo kuću branitelju, a onda sam gledao snimku tekme

Spasili smo kuću branitelju, a onda sam gledao snimku tekme
2

U Beču smo osnovali svoju navijačku skupnu Mase, ali u njoj ima navijača iz cijelog svijeta. S njima sam gledao polufinale i finale, ispričao nam je Mičić

VIDEO

U selu Soljani na samom istoku Slavonije CroShrek postao je zaštitni znak. Mještani nose majice s natpisom 'Svi smo mi CroShrek' i srdačno na ulici pozdravljaju svog sumještanina Marina Mičića zvanog Buta (49), koji je navijanjem za rukometnu reprezentaciju Hrvatske postao pravi hit.

Pokretanje videa...

01:17

Stavio je na glavu masku Shreka, obojao je u crveno-bijele kockice i postao najsimpatičniji najvijač na tribinama.

No, nije Buta samo tako pokazao kako se navija za svoje i kako se voli svoja zemlja. Pokazao je to i 1991. godine kada se kao dragovoljac prijavio u obranu Soljana, a potom kao pripadnik specijalne policije prošao sva hrvatska ratišta.

Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.

Bio je i ranjen da bi potom izašao iz policije i odlučio poći trbuhom za kruhom. Iako još ima gelere u tijelu od eksplozije granate koja je pala blizu njega, kada je djelomično i izgubio sluh, a uz to je i jedva preživio ugriz poskoka u rovu na terenu u zadarskom zaleđu, Buta nije htio biti umirovljenik.

Sada, pak, pomalo žali zbog toga jer su ga sve 'ratne' boljke sustigle.

Osijek: Izborni stožer predsjedničkog kandidata Ante Đapića

- Bio sam mlad, sposoban, u snazi, nisam želio otići u mirovinu iako sam mogao. Želio sam raditi. Pokušao sam raditi u selu ali nije išlo pa sam otišao u Austriju sa obitelji. Tamo smo se svi zaposlili. Supruga Dubravka radi u dječjem vrtiću, kći Marija je odgajateljica a sin Zvonimir policajac u Beču. Ja sam dobio austrijsku invalidsku mirovinu i sada češće dolazim u svoje selo Soljane - priča svoju životnu priču Marin Mičić kojega nitko u selu ne zna po imenu, nego po nadimku Buta, sada i kao CroShreka.

Odmalena se bavio sportom, još otkako je kao klinac počeo igrati za seoski NK Slavonija. Čak nije bio ni loš igrač, kaže. U nekom trenutku je zamalo završio u vinkovačkoj Cibaliji, ali se ozlijedio pa ga je karijera uspješnog nogometaša zaobišla. Potom je deset godina trenirao jiu jicu jer je to bio sport u kojemu se sa svojih 162 cm visine dobro snašao.

- Volim sport. Iskušao sam se u nekima ali na kraju sam shvatio da sam najbolji kao navijač. Svugdje pratim nogometnu reprezentaciju, ali i rukometnu. Bio sam na svjetskom nogometnom prvenstvu u Njemačkoj 2006., išao u Švedsku, pratio sam većinu ovih rukometnih utakmica u Beču zajedno sa svojim prijateljima iz Hrvatske koji žive tamo. Naime, u Beču smo osnovali svoju navijačku skupnu Mase ali u njoj ima navijača iz cijelog svijeta. Svi mi se, jednom godišnje, okupimo na nogometnoj fešti Plava noć u Soljanima na druženju uz tamburaše. To je humanitarna fešta na kojoj sakupljamo novac za naš lokalni klub ali i jednu siromašnu obitelj iz sela - kaže Buta koji je simbol svog navijačkog kluba istetovirao na ramenu. Ponosan je što može doprinijeti razvoju svog sela i života u njemu.

Osijek: Izborni stožer predsjedničkog kandidata Ante Đapića

Kada smo u 24sata objavili video Butinog navijanja ispod maske Shreka, mnogi su čitatelji komentirali kako se radi o seoskom pajacu koji je željan slave.

- Ma ne smetaju me komentari. Imaš svakakvih ljudi. Oni koji me znaju, znaju kakav sam i što sam. Ja sam domoljub koji voli sve ljude ako su ljudi i koji voli svoju zemlju. To što sam veseljak, što volim dobru šalu i zabavu, to je moje; ako nekome smeta, neka me ne gleda. Čak štoviše, razmišljam o tome da se kandidiram za načelnika naše općine Vrbanja kao nezavisni kandidat jer znam da bi me mnogi mještani u tome podržali. Oni znaju da ja činim što god mogu za moju Slavoniju - kaže Marin Mičić koji smatra da nekima u Hrvatskoj smeta šahovnica. Kaže da bi, kao političar, pokušao spriječiti to da mladi odlaze iz Slavonije.

Osijek: Izborni stožer predsjedničkog kandidata Ante Đapića

Polufinalnu utakmicu hrvatske Buta je odlučio gledati u Soljanima, sa svojim prijateljima iz Mase navijačke skupine. Došli su autobusom iz Beča. Okupili su se u lokalnom kafiću kako bi tamo, sa mještanima, gledali tekmu. Sa njima su sjedili i vatrogasci iz sela.

Osijek: Izborni stožer predsjedničkog kandidata Ante Đapića

No, upravo pred kraj utakmice dobili su dojavu da jednom od njih gori kuća.

- Pa on je sjedio sa nama u kafiću kada ga je nazvao susjed i rekao da mu gori krov. Svi smo izletili iz kafića i trk do njegove kuće gasit požar, iako je utakmica bila napeta da napetija ne može biti. Taman su trebali biti produžeci. Gasili smo je svi i hvala Bogu ugasili prije nego se proširila na cijelu kuću. Izgorio mu je dimnjak. Kada smo to ugasili sazunali smo da je Hrvatska ušla u finale. Nisam znao bih li plakao zbog kuće ili veselio se zbog rukometaša. Ali drago mi je što smo spasili kuću jer pripada našem branitelju i invalidu rata - kaže Buta koji je potom nekoliko puta pregledavao snimku propuštene utakmice.

Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.

Komentari 14
VIDEO

Da bar za važne stvari na Trg izađe jednako kao za sportaše
BIRTIJA

Da bar za važne stvari na Trg izađe jednako kao za sportaše

Volio bih dočekati da se isti ljudi koji se svako toliko okupe slaveći uspjeh pojedinca ili grupe sudržavljana u jednakom broju, ili plus još toliko, redovito okuplja kako bi zaštitili svoja prava. Borba za više razuma

Supruga Klaudija dočekala me u suzama, a suci su nas pokrali
LINO ČERVAR ZA 24SATA

Supruga Klaudija dočekala me u suzama, a suci su nas pokrali

Ja vodim bitke na terenu, a zajedno sa suprugom Klaudijom i onu životnu za njezino zdravlje. U deset situacija u finalu protiv Španjolske bili smo oštećeni, rekao nam je Lino Červar
'Stric i teta poginuli su u ratu, a ja sam po stricu dobio ime'
SREBRNI 'KAUBOJ' MATANOVIĆ

'Stric i teta poginuli su u ratu, a ja sam po stricu dobio ime'

Otac je bio na prvih sedam utakmica, ostali su se rasporedili. Nažalost, Stockholm je bio predaleko i preskup, pa nisu došli tamo. Dresovi? Ma, svima sam dao i više njih, kaže nam Vlado Matanović