Splitska sirena: Povraćala sam i drhtala, ali La Manche je moj!

Tek kad sam upalila mobitel i vidjela brojne čestitke, postala sam svjesna što sam napravila i koliko je ljudi navijalo za mene, a najoriginalnija poruka bila je bračna ponuda. Stvarno me dobro nasmijala, rekla nam je Dina Levačić.

Jučer se napokon vratila u Split nakon preplivanog La Manchea, čime je postala tek šesta osoba na svijetu koja je kompletirala ‘’Trostruku krunu’’.

Ako vam je teško zamisliti koliko je zahtjevno preplivati kanal koji dijeli Englesku i Francusku, možda će vam pomoći podatak da ga je u povijesti preplivalo samo 2213 osoba, dvostruko manje nego što ih se popelo na Mt. Everest, iako je kanal prvi put preplivan cijelo stoljeće prije nego li se Edmund Hillary popeo na najviši svjetski vrh.

Sliku vam možda upotpuni i činjenica da je Dina u moru temperature svega 16 C provela 11 sati i 42 minute te je umjesto 34 kilometra, koliko je kanal širok, zbog jakih morskih struja otplivala 10-ak kilometara više.

A koliko je njena ‘’Trostruka kruna’’ vrijedna, najbolje otkriva podatak kako je tri velika maratona (Krug oko otoka Manhattana, kanal Catalina – Los Angeles i La Manche) u manje od 90 dana prije nje preplivalo svega pet osoba, od čega je samo jedna žena.

- Nakon ovoga mi je jasno zbog čega tako malo plivača krene u takvu avanturu, a još manje ih završi - ispričala nam je Dina, prva hrvatica koja je preplivala La Manche. Prvi šok doživjela je i prije samoga starta...

- Čim sam se na brodu skinula u kostim smrzla sam se, jer je vani bilo svega 5 stupnjeva, uz gustu maglu i vjetar. Kad sam skočila u more, na prvu mi je izgledalo da je dosta toplo, što me obradovalo, no nakon 15 minuta sam shvatila koliko je hladno. Inače volim hladnije more, pripremala sam se na hladnoću, ali na ovo me baš ništa nije moglo pripremiti. Kombinacija hladnog mora pa još hladnijeg zraka bila je neizdrživa. Nakon sat vremena uhvatila me mučnina zbog nemirnog mora, pa sam par puta i povratila, i tek nakon toga sam se smirila i ušla u ritam plivanja.

Do pola kanala Dina se dobro držala, a onda su opet počeli problemi.

- Išlo je brže od očekivanja, pomislila sam da ću isplivati za manje od 9 sati, ali hladnoća i struje su napravile svoje. Na horizontu sam vidjela francusku obalu, ali se nikako nije približavala. Činilo mi se da plivam u mjestu, boljele su me ruke, bilo mi je jako hladno, osjećala sam i psihičku i fizičku iscrpljenost. Ali odustajanje nije bilo opcija. To nikako... Svaki zaveslaj pratili su iz broda mama Željana i tata Mladen.

- Zadnji kilometar brod kojim smo je pratili nije mogao zbog dubokog gaza dalje, pa je uz nju ostao tek sudac u gumenjaku. Znala sam da joj je teško, a nisam joj mogla pomoći - kazala je mama, koja se smirila tek je vidjela kćer na suhom te je zagrlila.

- Bila je iscrpljena, pothlađena, morali smo je brzo presvući, dati joj topl napitak i utopliti je. Obukli smo sve što smo imali na nju, dvije majice, tri jakne, tri para hlača pa je posjeli na krmu broda poviše motora, koji ju je dodatno ugrijao. Nakon što je odspavala pola sata, došla je sebi... - kaže tata Mladen.