Srpski navijači gađali Golužu, a na kraju pogodili svog igrača...

Hrvatska i Srbija u četvrtak igraju u Beogradu kvalifikacije za Europsko prvenstvo, a povijest susreta nam govori. da su utakmice između ove dvije reprezentacije uvijek napete i vlada naelektrizirana atmosfera.

Bilo je tu svačega, od gađanja pepeljarom, pa do gužvi na terenu zbog sudačkih odluka. Igrali smo 11 puta, a od toga je Hrvatska pobijedila šest puta, Srbi četiri puta i jednom je bilo neriješeno

Prvi put smo međusobno igrali 1999. godine na Svjetskom prvenstvu u Egiptu, tada je Srbija nastupala pod imenom SR Jugoslavija, gdje su nam Srbi očitali pravu rukometnu lekciju i pobijedili nas sa 30-23. Tri godine poslije također su nas pobijedili i na Europskom prvenstvu u Švedskoj i to s 34-22. 

Hrvatska je tada bila u prijelaznom razdoblju nakon osvajanja zlata na Olimpijskim igrama u Atlanti, većina igrača se oprostila, a nismo imali prave zamjene za njih. A onda su stigli Pakleni, Lino Červar i veličanstveno razdoblje hrvatskog rukometa. 

Hrvatska je 2003. osvojila Svjetsko prvenstvo u Portugalu, a dvije godine kasnije u Tunisu smo igrali protiv Srbije i Crne Gore odlučujuću utakmice za prolazak skupine. Hrvatska je na kraju pobijedila 24-23, a Srbi su bili ljutiti jer suci, prema njihovom mišljenju, nisu sudili čisti sedmerac za njihovu reprezentaciju.

Vršio se neviđen pritisak na sudačku organizaciju, no jedno je bilo jasno, Hrvatska je potpuno zasluženo prošla u polufinale. 

Godinu poslije pobijedili smo ih i na Euru u Švicarskoj 34-30, a prvi remi stigao je 2011. na SP-u u Švedskoj. Završilo je 24-24, a Domagoj Duvnjak promašio je veliki zicer u posljednjim sekundama utakmice i propustio nam donijeti ogromnu pobjedu.

Srbi za pobjedu protiv nas nisu znali čak deset godina što se tiče natjecateljskih utakmica, a onda je stigla 2012. godina. Srbija je bila domaćin Eura i suvereno su došli do polufinala, gdje su ih čekali Kauboji. 

Incident u Beogradu

Bila je to napeta utakmica u naelektriziranom ambijentu i neprijateljskom raspoloženju pred skoro 20 tisuća ljudi. Hrvatska je vodila na poluvremenu 14-13, a onda je izbio kaos. Slavko Goluža išao je prema svlačionici i odjednom je prema njemu doletjela pepeljara s tribine gdje su bili srpski navijači.

No, naš izbornik se izmakao u zadnji tren i taj predmet je pogodio srpskog reprezentativca Žarka Šešuma u glavu, a rukometaš je na kraju skoro ostao bez oka.

- Ne znam ni sam što je bilo u pitanju. Uopće se ne sjećam te nemile scene. Drugi su mi pričali da je nešto zvecnulo na terenu i da sam se držao za oko. Katastrofa. Naučili smo se nositi sa sportskim ozljedama, ali ja i dalje ne mogu vjerovati da sam zbog nečije gluposti propustio utakmicu života - rekao je tada razočarani Šešum koji je zbog te scene morao propustiti finale protiv Danske.

Nije to bio jedini incident na polufinalnoj utakmici. Osim standardnog repertoara i uvreda, hrvatska himna nije se ni čula od silnih zvižduka, srpski navijači pokušali su napasti naše, ali policija ih je spriječila, a hrvatski golmani morali su se, osim lopti koje su im pucali srpski reprezentativci, boriti i protiv lasera s tribina.

Osim Šešuma, nastradao je i liječnik Tomislav Čengić koji je dobio bocom u glavu.

Srbija je pobijedila Hrvatsku 26-22 i otišla u finale, a to im je bila posljednja pobjeda protiv Hrvatske. Tukli su nas srpski reprezentativci žestoko bez štednje, a suci su smatrali da je to sve u granicama normale. Poslije toga smo igrali još četiri puta i Hrvatska je svaki put uvjerljivo slavila. Zadnji put je to bilo na Euru 2018. godine u Hrvatskoj te su Kauboji pobijedili sa 32-22.

Hrvatska kvalitetnija

Tradicija nam definitivno ide u korist, no trenutačno stanje u momčadi baš i ne. Lino Červar morat će krpati momčad kako god zna, i umije jer smo potreseni ozljedama. Neće biti Luke Cindrića, Domagoja Pavlovića, Marina Marića, a naš izbornik je umjesto njih pozvao mlade igrače poput Ante Gadže iz Nexea, Ivana Sršena iz Zagreba.

Koliko god gledali njihovu povijest i brojne legende koje su zaigrale za njih, Srbija je jako palo posljednjih godina i nemaju ni približnu kvalitetu kao prethodnih godina. Nema više Vujina i Momira Ilića, tu su sad neki novi klinci, relativno nepoznati javnosti. 

Najjači su definitivno na poziciji golmana gdje su Vladimir Cupara i Dejan Milosavljev i na krilima koje okupiraju Radivojević iz Pick Szegeda i Nemanja Ilić iz Barcelone.

Hrvatska je sigurno jača na papiru, ali treba uzeti u obzir žestoku atmosferu koja će biti u beogradskoj Štark areni, a u takvim uvjetima je jako teško igrati. No nadamo se da je Lino Červar uspio pronaći recept kojim će utišati brojnu publiku...