Stvorili smo Vlašića i Livaju, a Hajduk pogrešno koristi Šegu

Na stranu želja Hajduka da korigira ili raskine suradnju dogovorenu prije tri i pol godine s Adriaticom, klubom koji je osnovao i koji vodi Franko Bogdan. Na stranu i pitanje je li taj ugovor bio štetan ili nepovoljan po Hajduk, ali činjenica je da su najprije škola nogometa, a potom i klub pod kontrolom Bogdana iznjedrili jako veliki broj kvalitetnih igrača, pa i prvotimaca Hajduka, reprezentativaca Hrvatske u svim uzrastima, na koncu i igrača koji igraju u ozbiljnim europskim klubovima.

Od Nikole Vlašića i Marka Livaje, preko Darka Nejašmića, Stanka Jurića, Tonia Teklića, Michele Šege, Ivice Batarela, Josipa Bašić, do Nediljka Labrovića, Luke Bogdana, Franje Prce, Ante Roguljića, Ante Blaževića... Naravno, nije Bogdan čudotvorac koji je sve navedene igrače stvorio sam, s nekima je radio duže ili kraće, pomagali su mu i drugi treneri, ali je činjenica da je u jednom dijelu njihovih karijera, odradio vrlo važan posao i bitnu ulogu. I to se ne smije zanemariti.

Nekadašnji nogometaš Hajduka i Šibenika, banjalučkog Borca te njemačkih drugoligaša Stuttgarter Kickersa i Unterhachinga nakon završetka karijere posvetio se radu s mladima, najprije u sklopu NK Omladinac iz Vranjica, a od 2010. u NK Adriaticu, klubu koji je sam osnovao i podigao do ozbiljne razine. Danas u Bogdanovom Adriaticu trenira 500–tinjak djece, a njih preko 30 je u sklopu suradnje s Hajdukom preselilo na Poljud.

Što će s talentiranim igračima biti ubuduće, to ćemo tek vidjeti, jer Bogdan se nakon raskida suradnje s Hajdukom okrenuo Dugopolju.

- Spojit ćemo omladinske pogone Adriatica i Dugopolja, a cilj nam je da od sljedeće godine sve kategorije, dakle pioniri, kadeti i juniori igraju Prvu ligu te da se od njih napravi kvalitetna selekcija seniora koji će za koju godinu odvesti Dugopolje u prvoligaško društvo - rekao je Bogdan.

Oni koji bolje poznaju situaciju u nogometnoj Dalmaciji kažu da je tajna Bogdanova uspjeha poznanstvo s velikim brojem ljudi iz nogometa, a ta mreža prijatelja i suradnika jača je od bilo koje skautske službe. U bazenu Dalmacije danas ne postoji nijedan talentirani dječak stariji od 10 godina koga Bogdanovi ljudi nisu pogledali i koga ne prate.

- To je naš posao, time se bavimo i od toga živimo i naravno da imamo ljude koji prate mlade igrače, i koji dobro rade svoj posao.

Za Bogdana i njegov Adriatic šira je javnost prvi put čula nakon što je HNS zbog njih mijenjao pravilnik natjecanja.

- Bili smo amaterski prvaci Hrvatske u kategoriji pionira i kadeta, plasirali se u jednostvenu HNL, no čim smo pobijedili Dinamo 2-0 stigla je odluka IO HNS-a kojom nam se zabranjuje natjecanje, jer kao klub nismo imali seniorsku momčad!? Ta odluka nije imala nikakve veze sa sportom i odgojem djece – prisjetio se Bogdan.

Iako ga neki znaju prozivati zbog navodnih veza kojima osigurava plasman svojih igrača, njegov sin Luka možda je i najbolji primjer da to baš i nema previše veze s istinom. Široj javnosti Luka Bogdan možda je i najveća nepoznanica od svih gore spomenutih igrača, zbog toga što je nakon juniorskog staža prolazio kaljenje po drugim ligama Danske, Slovenije i Italije, da bi danas kao prvotimac Livorna zaslužio poziv izbornika U-21 reprezentacije Nenada Gračana.

- Luka ima svoj put i razvija se u pravom smjeru. Drugi su bili talentiraniji od njega, no on je išao zaobilaznim putem i radom došao do ove pozicije. Nije mu bilo lako, sa 17 godina otišao od kuće i sam se probijao. Nitko mu ništa nije poklonio, svugdje je igrao i izborio se, i vjerujem da neće proći puno vremena dok ne debitira i u Serie A... Ja sam kao otac i trener prezadovoljan – kaže Bogdan, koga smo zamolili za po par rečenica o igračima s kojima je radio:

- Nikola Vlašić se pojavio dosta rano, već sa sedam godina otac ga je doveo i u četiri godine rada prošao je i usvojio nogometnu abecedu.

- Marko Livaja je došao također jako rano, 10 godina je imao i bio je jako talentiran, mekan, imao je taj osjećaj za nogomet u sebi. Bio je oduvijek fizički jači od ostalih u svom uzrastu, uvijek ga je to pratilo kroz mlađe selekcije, ali nije se oslanjao na snagu, nego na tehniku.

- Darko Nejašmić je došao nakon što ga nisu prepoznali u Hajduku, imao je malu minutažu i otac ga je doveo i vratili smo ga u život. On je baš profesionalac od glave do pete, na njega se uvijek možeš osloniti i zbog toga je za njega idealna pozicija zadnjeg veznoga.

- Stanko Jurić je bio u toj našoj zlatnoj generaciji '96 godište, bio je kod nas 2.5 godine i dosta napredovao, ali je pravu profilaciju prošao u Dugopolju.

- Tonio Teklić od malih nogu bio top talent, lijeva noga kao pinel, savršena tehnika, od prvoga dana je pokazivao da će biti ekstra talent, od njega još tek da eksplodira.

- Michele Šego je odličan napadač, prava centralna špica, iako ga Hajduk koristi na krilnim pozicijama.

- Ivica Batarelo je kod nas došao kao pionir, najviše može dati kao stoper, vidjet ćemo nakon posudbe hoće li dobiti priliku.

- O Josipu Bašiću se manje više sve zna, na žalost uništile su ga ozljede, ali još uvijek je mlad i za njega nije kasno.

- Nediljko Labrović je došao iz Hajduka, branio je kod nas sezonu i pol, ali bio je sitan. Nakon odlaska u Junak izrastao je i sada dobro brani za Šibenik.

- Franjo Prce je bio discipliniran poput vojnika, profesionalac od glave do pete, za njega je trenerova riječ zakon. Može igrati lijevog beka i stopera, puno je obećavao. Da nije, ne bi ga Lazio uzeo.

- Ante Roguljić je bio zvijezda, najveći talent generacije, pola Europe ga je tražilo... Žao mi je što se nije najbolje snašao u seniorskom nogometu, vidjet ćemo hoće li se tu što promijeniti.

- Ante Blažević je eksplozivan, iznimno brz, a ima i veliko srce, pravi fajter, on će glavom na kopačku ako treba...

Ono što je najvažnije, talenata ima još...

- Ne bih želio donositi sud prerano, ali radimo na tome da ih bude. Iako, malo je top talenata kakav je recimo bio Roguljić. No nama je bitan rad i program, samo u pravom okruženju i s pravim radom igrači mogu isplivati.