Uništavao je Bayern, blistao u Werderu te odbio moćni 'elf'

Kroz vrlo težak period ovih dana prolazi Ivan Klasnić (37). Njegovo se zdravstveno stanje prije nekoliko mjeseci ponovno drastično pogoršalo, a svježa je vijest da je sud u Bremenu osudio njemačke liječnike zbog nesavjesnog liječenja i pogreški koje su Ivana i dovele do stanja zbog kojeg je svojevremeno patila njegova karijera, a zbog kojeg danas Klasnić vodi životnu bitku.

Klupska karijera

Ivan Klasnić rođen je u Hamburgu, a seniorsku nogometnu karijeru započeo je u njemačkom klubu, tada drugoligašu, St. Pauliju. Tamo je proveo nepune četiri sezone i u 95 nastupa zabio je 26 golova.

Nakon što je doveo St. Pauli u prvu ligu, 2001. godine seli u klub koji će obilježiti njegovu karijeru, a to je Werder iz Bremena. Prve dvije sezone nisu bile na visokoj razini, Ivan je u 36 utakmica zabio svega tri gola, ali taj su period obilježile i dvije ozbiljne ozljede koljena.

Ubrzo se Klasnić oporavio, a onda je postao jedan od ključnih igrača koji su Werderu donijeli naslov prvaka i osvajanje kupa u sezoni 2003/ 04. Micoud, Borowski, Ailton, Ismael, Charisteas, Klasnić i ostali... Ikone koje su Bayern iz Munchena ostavile šest bodova iza sebe, a u finalu kupa 'na knap' pobijedili Aachen rezultatom 3-2.

Sljedeće je sezone Ivan Klasnić uz Miroslava Klosea bio ključni igrač Werdera. Zabio je pet golova u dvije utakmice Lige prvaka. 'Killer' je fantastičnim igrama doveo Werder u knock-out fazu natjecanja, ali Olympique Lyon im je u dvije utakmice zabio 10 golova i tako ih izbacio. Nakon te sezone vrijednost mu je skočila na 12 milijuna eura, čime je postao najskuplji hrvatski nogometaš.

Klasnić nije nastavio svoju dobru formu u sezoni 2006/07. Na svoj prvi gol Klasnić je čekao sedam utakmica, a bilo je to u lošoj predstavi Werdera kada su remizirali 1-1 s Energie Cottbusom. Dugo je vremena taj gol bio njegov zadnji, budući da su u siječnju 2007. godine došli problemi s bubregom. Njegova majka Šima donirala mu je bubreg koji je transplantiran 25. siječnja 2007. godine, ali nažalost, tijelo nije prihvatilo bubreg i Ivanu je bio potreban novi donator.

Iste godine u trećem mjesecu Ivan je dobio bubreg svog oca, a transplantacija je bila uspješna i doktori su Klasniću dali zeleno svjetlo za povratak nogometu. Ipak, u kolovozu su Werderovi liječnici Klasniću zabranili treniranje zbog, kako su tada navodili, nemogućnosti njegovog tijela da se nosi s naprezanjima. Dva mjeseca poslije Klasnić se vratio treninzima, a pravi povratak uslijedio je u utakmici protiv Energie Cottbusa. Dva gola zabio je nešto kasnije u velikoj pobjedi protiv Bayera iz Leverkusena 5-2.

Budući da je Klasnićev ugovor trebao isteći sredinom 2008. godine, Ivan je izjavio da karijeru ne želi nastaviti u Bremenu. Nije htio ostati u klubu u kojem bi brigu o njegovom zdravlju trebali voditi liječnici Gotz Dimanski i Manja Guha. Isti liječnici glavni su krivci za sve zbog čega Klasnić i danas pati.

'Killer' je odlučio okrenuti novu stranicu i potpisao je četverogodišnji ugovor s francuskim Nantesom. Bila je to slaba sezona za francuski klub koji je te sezone ispao u drugu ligu, a Klasnić je u 28 utakmica zabio šest golova. Sljedeće je sezone Klasnić za Nantes zabio četiri gola u pet utakmica, a onda je preselio na Otok.

U Premiershipu je Klasnić nosio dres Boltona, a u 77 nastupa zabio je 20 golova i 2012. godine napušta Otok i seli u redove Mainza gdje je odigrao posljednje tri profesionalne utakmice. Čak je zabio i jedan gol. Period u Mainzu obilježili su pehovi poput trovanja hranom, uganuća, bolova i problema s prstom...

Nastupi u dresu reprezentacije

Prvu pozivnicu za nastup u reprezentaciji Klasnić je dobio od Rudija Vollera, a naravno, riječ je o dresu njemačkog 'Mannschafta'. Srećom za Hrvatsku, Ivan je poziv odbio i odlučio se na hrvatski dres.

Prvi gol za kockaste zabio je u prijateljskoj utakmici u Skopju protiv Makedonije uoči Eura 2004. godine. Na Euru je Klasnić bio među odabranim igračima, ali Otto Barić nije mu dao niti jedne minute. Mediji su kritizirali odluku hrvatskog izbornika, budući da je Klasnić bio u životnoj formi te sezone, a Hrvatska nije uspjela proći skupinu.

Kasnije je Klasnić zabijao u prijateljskim utakmicama, a onda su na red došle kvalifikacije za Euro 2008. godine. Ivan je u kvalifikacijama zabio protiv Andore, a na Euru je pravu priliku dobio tek protiv Poljske. U toj je utakmici zabio za vodstvo Hrvatske 1-0. 

U trans je Hrvate bacio nesretnog 20. lipnja 2008. u utakmici protiv Turske, na asistenciju Luke Modrića. Mislili smo da je to gotova utakmica, ali minutu kasnije stvari su se okrenule u vrlo nezgodnom smjeru. Težak udarac doživjeli su tada hrvatski mladići. Plakali su navijači, a neutješni su bili i naši reprezentativci.

Klasnić je Andori ponovo zabio gol, ovog puta 2009. godine u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2010. godine, a zadnji gol u kockastom dresu postigao je u prijateljskoj utakmici protiv Katara.

Ivan Klasnić bio je velika nada, ali na kraju svega nemoguće je izbrisati dojam da njegov talent nije iskorišten možda niti 60% od onoga što se prognoziralo. Ivan se hrabro borio sa svim zdravstvenim problemima koji su ga snašli, a uzdrmao ga je i razvod od bivše supruge Patricije s kojom ima kći. U više se navrata pokušavao vratiti nogometu, ali zdravlje ga nije služilo i Klasnić je sada ostao na tome da se bori da uopće živi. Našem heroju želimo što brži oporavak. Hrabro je odbio veliku Njemačku kako bi nosio dres Hrvatske i to se ne smije zaboraviti.