Jedva čekam bakinu orehnjaču, rekao je Tomislav u cilju, a član njegove pratnje opisao je: Nije bilo nikakvih problema po noći. Ljudi su trubili za podršku, bilo je i 'dopingiranih' koji su nešto dobacili, ali ne puno
KAKO JE OBARAN REKORD
Usred noći legao je na cestu! U 5 je bila kriza, u 9 jedini obrok
Išao sam dok je išlo. Glava je htjela još, ali tijelo nije dalo. Dao sam sve od sebe i gurao dokle sam mogao. Vrlo lijep osjećaj, ispunjujući.
Govorio je to Tomislav Lubenjak nakon što je oborio Guinnessov rekord u guranju auta 24 sata. Prešao je 106 km i 938 metara, čime je stari rekord od prije pet godina nadmašio za čak 24 km. Primio je plaketu pa nastavio:
- Srušio sam rekord i za dvojicu, prošao njihova 93 kilometra. Zasad je plan samo leći u krevet i odmoriti se. Imam previše žuljeva, strah me skinuti tenisice. Zavoji su me najviše umorili.
Pred ciljem mu je gospođa iz obližnje zgrade donijela palačinke.
- E, sad se bacam i na bakinu orehnjaču! Ostalo zasad nisam isplanirao, no vjerujem da ću opet na neki novi rekord. Ovo je poruka mladima da se pokrenu. Ako jedan čovjek može gurati auto 107 km, svi se možete pokrenuti i prošetati barem pola sata dnevno.
Na pitanje tko je bio najbolji vozač dok je gurao za njega dvojbe nema:
- Ma baka Marica (76, op.a.)! Svi su bili sjajni, ali baka je baka!
U drugom autu pratila ga je majka Nevenka, a djevojka Ida koračala je uz njega. Baku je u autu gurao od 23 do 3 sata u noći te od 11 sati do cilja.
- U jednom trenutku pogrešno sam skrenula jer me prevario auto ispred mene, ali Tomislav je malo podviknuo i ubrzo sam se vratila ‘na stazu’. Nisam imala problema - rekla nam je baka, a majka Nevenka je dodala:
- Uz Tomislava sam cijelo vrijeme, nije bilo problema, jak je on dečko. Mora da je na baku.
Prvi problemi počeli su oko 2 u noći kad je Tomislav zatražio pomoć fizioterapeuta, koji mu je zamotao žuljeve i istegnuo ga.
- Nije bilo većih problema po noći, policija se malo bolje organizirala i sve je prošlo u redu. Ljudi su trubili u znak podrške, bilo je i onih ‘dopingiranih’ koji su nešto dobacili, ali nasreću, nije ih bilo puno - rekao nam je član tima, a Tomislav je zaključio:
- Ni jednom mi nije prošlo kroz glavu da odustanem. Velika potpora sugrađana, trube, bodrenje..., to mi je puno pomoglo.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
