Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata

Valencijina dva finala i dvije teške noći za navijače 'šišmiša'

None Foto: Screenshot/Youtoube

U sezoni 99/00 i 00/01 u finalu najelitnijeg europskog natjecanja dva je puta bila španjolska Valencija, ali oba su puta 'šišmiši' morali gledati svoje protivnike kako dižu u zrak 'uhati trofej'

Prvog dana lipnja čeka nas finale Lige prvaka, spektakl kojeg će u Madridu igrati Tottenham i Liverpool. Tim povodom podsjećamo vas na sva finala odigrana od formiranja toga natjecanja u sezoni 1992/93. Vremeplov nastavljamo finalima iz 2000. i 2001. kojih se nerado prisjećaju navijači Valencije.

Godina je 1999. i u Parizu je sve spremno za veliko  španjolsko finale. Po prvi put u povijesti tog natjecanja u finalu su se susrele momčadi iz iste zemlje. Godina početka stvaranja prvih 'galacticosa' u Realu vidjela se na terenu. Velika imena predvodila su 'kraljeve', a Steve McManaman je u debitantskoj sezoni za madridski klub odmah igrao veliku ulogu u veznom redu.

Valencia je stigla u Pariz s velikom nadom i vjerom u osvajanje trofeja, ali od prve je minute ta nada samo sve dublje tonula. Imali su 'gosti' svojih poluprilika, ali uglavnom je to lagano krotio Casillas ili pak su udarci odsjedali daleko od gola. Real je dominirao, prijetili su McManaman, Carlos, Anelka, ali 'na životu' ih je držao Santiago Canizares. Ipak ni on više nije mogao pomoći 'šišmišima' kad je u 39' Morientes zabio za vodstvo Reala glavom nakon ubačaja Salgada.

Na odmor se otišlo s prednosti Reala, znao je Hector Cuper da njegova momčad mora mnogo toga promijeniti u svojoj igri želi li dobiti onako raspoloženi Real. Dvadeset minuta Valencija je slabašno pokušavala doći do gola, a onda je trenutak briljantnosti McManamana i njegov svojevrsni 'karate kick' završio u golu. Ubacio e daleko iz auta Carlos, obrana je izbila 'svijeću' taman za Engleza koji je stavio jednu ruku na trofej Lige prvaka. 

Cuper je poslao sve igrače u napad i preuzeo maksimalan rizik. To ga je koštalo u 75. minuti kad je nakon lošeg ubačaja loptu daleko izbila obrana Reala, a sam je prema Canizaresu jurišao Raul. Takav igrač ne propušta poklonjene prilike - 'zavaljao' je Canizaresa, zatim pričekao da jedan 'šišmiš' Đukić odleti u mrežu i lagano poentirao za veliko slavlje 'kraljeva' (3-0).

Sudac je odsvirao kraj, plakao je Iker Casillas, a Roberto Carlos napucao je loptu daleko na tribine pariškog stadiona. Plakali su i 'šišmiši', ali nisu ni bili svjesni da ih još teži rasplet očekuje iduće sezone. U tri godine Real je drugi put digao 'uhati trofej'.

Real Madrid - Valencia 3-0 (1-0), 24. svibnja 2000.
39' Morientes (1-0), 67' McManaman (2-0), 75' Raul (3-0)
Stade de France, Pariz
Gledatelja: 80 000

Real Madrid (3-4-3)
Casillas - Karanka, Helguera, Campo - Salgado, Redondo(c), McManaman, Carlos - Anelka, Raul, Morientes

Valencia (4-4-2)
Canizares - Angloma, Pellegrino, Đukić, Garcia - Mendieta (c), Lopez, Farinos, Gonzalez - C. Lopez, Angulo

Ti prokleti penali...

Prošla je godina dana, a momčad s Mestalle ponovno je uspjela napraviti veliki podvig. Stigli su do finala Lige prvaka drugu godinu zaredom, a s druge je strane ovaj put bio još jedan europski gigant - njemački Bayern. Ali 'šišmiši' su uraganski krenuli i to im se isplatilo već u trećoj minuti.

Andersson je završio na podu i igrao rukom u šesnaestercu, a to je značilo samo jedno - penal. Uzeo je loptu kapetan Mendieta i sigurno zabio za vodstvo Valencije. Sve je izgledalo kako bi trebalo za Španjolce, dojam je bio da su spremni uzeti taj trofej. Ali u prevelikoj želji je Angloma u šesnaestercu nepromišljeno 'pokupio' Effenberga, a sudac Jol drugi je put dosudio penal. 

Nepisano pravilo bilo je ispoštovano i loptu je u ruke uzeo Mehmet Scholl koji je promašio! Pročitao je njegovu namjeru Santiago Canizares i nogama ostavio svoju momčad u vodstvu. Kakav je to vjetar u leđa bio za momčad Hectora Cupera. Ali nisu ni slutili da se izvan terena dogodilo nešto što je najvjerojatnije utjecalo na igru ponajboljeg pojedinca Valencije Santiaga Canizaresa. 

Na poluvremenu je saznao kako mu je umrla majka, ali nije želio prestati braniti. Odlučio je povesti svoje 'šišmiše' prema tom toliko željenom trofeju. Izašao je na teren suznih očiju, ali u čvrstoj namjeri da osvoji Ligu prvaka. No, u 50. minuti dočekao ga je još jedan šok.

Hitzfeld je u igru uveo Janckera koji je 'prisilio' Carbonija da igra rukom, a Jol nije dosudio mogući prekršaj u napadu već treći penal na utakmici. Ovaj put loptu je Uzeo Effenberg i poslao Canizaresa u stranu, a loptu u gol. Valencia tad nije pokazivala pobjednički mentalitet već su tonuli sve dublje u probleme. No, uspjeli su do kraja utakmice izdržati s remijem. 

Falila je tada podrška uvijek glasnog Canizaresa koji je u sebi vodio mnogo teže borbe od one za pobjedu na utakmici. Ipak, skupio je Santiago misli u produžecima i uspio odvesti svoju momčad sve do lutrije penala. I tamo je sve krenulo 'ki po špagi' za 'šišmiše' Sergio je poslao loptu 'nebu pod oblake', dok je Mendieta bio hladan kao i prvi put. 

Zatim je pogodio Salihamidžić, ali pogodio je i Carew. Zickler je maestralno izjednačio, a Zahovićev dobar udarac još je bolje pročitao Kahn i vratio sve na početak. Ukazao se tada još jednom Canizares i 'skinuo' šut Anderssona, a Valencija je imala priliku otići do velikog vodstva. To je bio taj trenutak.

Ili ipak nije! Carboni je odlučio silovito pucati po sredini gola, Kahn je krenuo u stranu, ali je u zadnji čas rukom odbio loptu u prečku i tako spasio Bayern velikog zaostatka. Tada se počela rušiti Valencijina nada za osvajanje 'uhatog trofeja'. Jer s druge je strane bio Effenberg koji ne može promašiti s bijele točke. Baraja je zabio za nadu, ali ubrzo je Canizaresa prevario Lizarazu, dok je za 'šišmiše' zabio Kily Gonzalez.

I onda, konačan kraj. Linke je probio Canizaresa, a Pellegrino omogućio Kahnu da oduzme kolegi titulu heroja. Slavilo se tada na terenu, ali golman Bayerna pokazao je da je veliki gospodin. Usred slavlja shvatio je što se dsilo Canizaresovoj majci te je otišao do kolege i tješio ga u vjerojatno najtežem životnom trenutku. OStao je bez majke i napravio sve u njegovoj mogućnosti na terenu, a opet izgubio utakmicu.

Valencija nakon toga više nije došla do finala Lige prvaka, a tko zna kad će opet imati takvu priliku 'šišmiši'...

Bayern München - Valencia 1-1 (0-1) (pen. 5-4), 23. svibnja 2001.
3' pen. Mendieta (0-1), 50' pen. Effenberg (1-1)
Penali: Sergio X (0-0), Mendieta gol(0-1); Salihamidžić gol (1-1), Carew gol (1-2); Zickler (2-2), Salihamidžić X (2-2); Andersson X(2-2), Carboni X (2-2); Effenberg (3-2), Baraja (3-3); Lizarazu (4-3), Gonzalez (4-4); Linke (5-4), Pellegrino X (5-4)
San Siro, Milan
Gledatelja: 71 500

Bayern München (5-2-2-1)
Kahn - Sagnol, Kuffour, Andersson, Linke, Lizarazu - Hargreaves, Effenberg(c) - Scholl, Salihamidžić - Elber

Valencia (4-1-2-1-2)
Canizares - Angloma, Ayala, Pellegrino, Carboni - Baraja - Mendieta, Gonzalez - Aimar - Sanchez, Carew

Komentari (6)
  • Baš jučer gledao sažetke te Valencie i njenih finala LP. Šteta.

    19. 5. 2019,   22:43
  • Dijelim njihovu tugu...Valencia i Atletico jednostavno baksuzi sto se finala tice.

    20. 5. 2019,   00:36
  • A trebali ste spomenuti i da je Hrvatska imala te godine dva kluba u kvalifikacijama za LP,Hajduk je ispao pomalo razočaravajuce od Mađarskog Dunaferra(0/2,2/2) dok Dinamo nije imao šanse protiv sjajnog Milana (1/3,0/3)

    19. 5. 2019,   23:00