Ludo dobar Stepančić, krila su zabila 14 golova... Ma prva liga

Sve ono što je Lino Červar mjesecima slagao u svojoj glavi, sva ona želja od koju su tjednima gorjeli igrači, sve emocije koje su za "kauboje" pripremali navijači...

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

00:48

Sve to kao da je eksplodiralo na parketu Spaladium Arene jedne divne splitske noći. Tenzije su se mogle rezati nožem, ali ne između srpskih i hrvatskih rukometaša, nego unutar naše ekspedicije. Nervoza je, logično, itekako postojala, moralo je tako biti. Lino je od početka galamio, gestikulirao rukama, a igrači su valjda svi odreda zvali publiku u pomoć, tražili podršku, tražili da bude još glasnije, i još glasnije, i još glasnije...

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

01:13

I bilo je! Bajkovite kulise koje su ih okruživale naši su igrači iskoristili na najbolji mogući način. Nije možda bilo idealno svih 60 minuta, traženje pravog načina igre potrajalo je nekih 25 minuta, ali nakon toga je ova priča polako krenula prema svome kraju. Stepančić je trpao, Štrlek jurio u kontre, Cindrić dirigirao, Alilović nešto obranio... I Srbija je ostala bez daha. Za svaki su se gol naši protivnici morali pošteno namučiti, a to je upravo ono što je Lino i želio. Ne daj im mira, maltretiraj ih, izmuči ih obranom. I pobjedi ih.

Možda Srbija nije mjerilo, puno je bliže istini teza da je ovo bio samo prvi korak, koji moraš napraviti da bi krenuo prema onome što želiš. A opet, lijepo je vidjeti da je obrana luđački angažirana, da je broj pogrešaka u napadu minimalan, da se ne promašuju penali i ziceri, da golmani djeluju prilično dobro... I da, uz sve to, u našoj igri još ima prostora koliko hoćeš. Za efikasnijeg Duvnjaka, za opasnijeg Čupića, za još bolje golmane, za još čvršću obranu, možda i za neke ljude s klupe... Ali za početak je i ovo - prva liga.

U svemu tome, u pokušaju da se istovremeno razbije i nervozu i Srbiju, stigao je Lino i isprobavati neke nove varijante. Recimo, krila su na trenutke igrala obranu na "obrnutim" stranama, što se u rukometu baš i ne viđa, pa je Štrlek čuvao lijevo krilo, a Čupić desno. Stigli su neke minute odigrati zajedno Cindrić, Duvnjak i Karačić, igrali smo bez golmana, isprobali nekoliko varijanti u obrani i sačuvali one koje i treba sačuvati. Još samo da je  Dakle, sve u svemu, bio je ovo dobar posao u Spaladium Areni.

A opet, ni na trenutak ne smijemo zaboraviti da je ovo - samo početak. I ništa drugo. Daleko je još konačan cilj, onaj o kojemu u kaubojskom društvu ne žele na glas ni govoriti. No preduvjeti su tu. Lino i njegovi ljudi posložili su momčad koja je spremna, ekstremno motivirana, koja ima kvalitetu. I publiku, vjetar u leđa koji će pomoći kad bude teško, puno teže nego što je bilo ovog petka navečer u Spaladium Areni.

I, kao dokaz kako je nemoguće da sve bude toliko lijepo, dobro, idealno, dogodila se ta situacija s Duvnjakom. Kad je legao na pod i rukom pozvao liječnike u pomoć, dvorana je utihnula. Svi su u tišini gledali što se događa, kako ga iznose s terena, a jedino dobro u svemu bilo je to što je problem očito bio u desnoj nozi. Puno lošija varijanta bila bi da je u pitanju bila lijeva, operirana. Ali nije dobro ni ovako. Stradao je, izgleda, list, nešto nije u redu, a to bi dugoročno moglo biti iznimno loše po hrvatske ambicije. Led je odmah otišao na bolni dio noge, Dule je odšepao u svlačionicu, a to nikako ne izgleda dobro. Ajmo, doktori, pokažite da ste sposobni za čuda...