'Žena me je ošamarila kad sam joj rekao da želim biti trener!'

Na putu da postanem trener doista sam morao puno otrpjeti. Pa čak i udarce, kazao nam je na početku razgovora novi strateg koprivničkog Slaven Belupa, 40-godišnji Tomislav Stipić. Na upitni pogled što je mislio pod udarcima, ovaj simpatični mladi čovjek je pojasnio da je, došavši kući, kazao ženi: "Želim postati veliki trener".

- Lucija je razrogačila oči te mi opalila šamar uz riječi, ti si doista lud, i okrenula se na peti - govori nam Stipić o svojim trenerskim počecima prije 14 godina. Naime, tada je odlučio da promijeni klub u kojem je igrao kako bi bio bliže kući i obitelji. Tad se iz Ingolstadta, gdje je igrao za lokalni klub čiji je sponzor tvornica Audija, preselio u Hitzhofen, gdje je sagradio kuću. U mjestu stanovanja su mu ponudili da igra za klub koji se nalazio u 9. od 14 liga koliko ih je tada bilo u Njemačkoj.

- Želio sam biti bliže obitelji, ali me je uz ostalo zaintrigiralo što su mi ponudili ulogu trenera-igrača. Bio sam prilično nesiguran u vezi nove uloge, te sam na koncu prelomio i supruzi izrekao svoju namjeru. No, ni njezin šamar, a to je jedini u životu, nije poljuljao moju vjeru da ću uspjeti u tom pozivu - pojašnjava nam svoje početke Stipić.

Odrastao u Njemačkoj, ima pet sestara i dva brata

Kako se uspinjao kroz trenersku školu, tako je i napredovao. Nakon što je prije šest godina položio i za trenera u UEFA pro kategoriji, krenuo je njegov trenerski uspon. Uvjeren je da se sve može postići upornim radom. Inače, ovaj zanimljivi čovjek u najboljim godinama nije imao lagan životni put. Kad je imao 11 godina, otac je cijelu obitelj, majku njega i njegovih pet sestara i dva brata povukao k sebi u Njemačku. Kaže da im je zahvalan što su imali viziju kako treba odgajati djecu. Svi su upisani u škole sa nastavom na njemačkom jeziku.

- Roditelji su željeli da se što prije naviknemo na okolinu i da naučimo jezik. Prvih godinu i pol je bilo jako teško, jer sam došao u stranu zemlju bez elementarnog znanja jezika. No, ubrzo sam naučio jezik i istovremeno počeo igrati nogomet, koji je uz obitelj moja najveća ljubav - kaže Tomislav Stipić, koji je u Njemačku došao iz rodnog Tomislavgrada 1990. godine. Po završetku osnovne škole upisao je zanat za stolara, istovremeno provodeći svaki trenutak na nogometnim travnjacima. Prihvatio je očev poziv i došao u tvrtku gdje mu je otac bio predradnik.

- Iako mi ništa nije govorio, osjećao sam da od mene zahtijeva više nego od drugih, pa sam otišao u tvornicu Audija. S navršenih 22 godine sam se oženio za Luciju, divnu suprugu i majku s kojom imam četiri sina u dobi od 16, 15, 10 i 5 godina. I, što je najvažnije, ne šamara me kao na početku moje trenerske karijere - kaže nam kroz smijeh Stipić. Dodajući kako često ženu zafrkava na račun tog šamara, a ona se svaki put ispričava. Nakon što je 2013. godine postao trener s najvišom naobrazbom u tom zvanju, preuzeo je treniranje juniorskih momčadi i potom drugoligaša Erzgebirge Aue, a neko vrijeme je proveo i u Kini. Ove godine je bio na klupi Švicarskog Grasshoppera. Podvlači da mu novac nikada nije bio na prvom mjestu, ni kao igraču, a ni sada kao treneru. Kaže da će mu nedostajati obitelj koja ostaje u Njemačkoj, i da će se viđati najmanje jednom mjesečno, bilo u Koprivnici ili će on „skočiti“ do kuće u Hitzhofen kako bi pogledao sinove koji su poput oca zaljubljeni u nogomet.

U Koprivnici bolji uvjeti nego u Švicarskoj i Njemačkoj

Njegova trenerska filozofija je vrlo jednostavna - po njegovom shvaćanju trener i igrači su na zajedničkom poslu, ali se zna tko je poslovođa. Baš kao na baušteli "zna se koga se sluša", kaže.

- Igrači moraju imati povjerenja da trener radi za njihov napredak, kao i za boljitak momčadi. Moraš biti vođa i imati viziju koju će oni prepoznati. Naravno, bez fige u džepu, već iskren i odlučan, a to se cijeni. U nogometu, ili na čelu neke kompanije, vrijede ista pravila. Čim igrači to osjete, onda će u cilju vlastite promocije, jer shvaćaju da ih ti kroz rad brusiš, davati sve od sebe, a time će profitirati i momčad - pojašnjava Tomislav Stipić, čiji smo trening pratili. Niti jedna povišena riječ. Glas odlučan i autoritativan, a igrače je uglavnom hvalio zbog zalaganja.

Iako je sve ljubitelje nogometa nemalo iznenadio njegov dolazak u Hrvatsku, Stipić ne dvoji da je to i očekivano, jer ljudi koji su dublje u nogometu znaju za njegove trenerske kvalitete.

- Koprivnica i klub su poput obitelji i ja sam im zahvalan što su mi pružili priliku da se i u domovini dokažem. Mogu samo kazati da ovakve uvjete, prehranu i ostalu logistiku nisam imao ni u Švicarskom Grasshopperu, kao ni u njemačkoj drugoj ligi. Uvjeren sam da ćemo mi to opravdati - poručio je Stipić uz čvrst stisak ruke, čime samo potvrđuje dojam da se radi o čovjeku koji zna svoj posao i stoji iza svojih riječi. Prvi ispit je već za koji dan kada u Koprivnici dočekuju momčad s Kantride.